Umjesto raznolikog presjeka domaće scene, većina prijavljenih naslova zvuči kao serija generičkih pop konstrukata, kompozicijski i produkcijski gotovo neodvojivih jednih od drugih. Rijetki pokušaji autorskog iskoraka ostaju zarobljeni u granicama „dobre za domaću upotrebu“, bez stvarnog potencijala da funkcioniraju kao ozbiljna eurovizijska vizitka Srbije. U tom kontekstu legitimno je propitivanje kriterija selekcije – od transparentnosti žirija do moguće inercije uredničkih odluka – koje je 24 skladbe odvojilo od značajno šireg bazena prijava.

Produkcijski aspekt ovogodišnjeg PZE dodatno naglašava krizu identiteta formata. Umjesto da televizijski studio posluži kao prostor za izgradnju vizualnog narativa oko pjesama, dojam je „praznog prostora“ s nesigurnom režijom i rasvjetom koja često skriva, umjesto da istakne, izvođače. Estetika kadra nerijetko podsjeća na improvizirani video eksperiment, bliži horor-citatu nego promišljenom glazbenom televizijskom programu, što dodatno relativizira ozbiljnost čitavog događaja.

Poseban kontrast stvara činjenica da je tehnička obrada zvuka na PZE već godinama jedna od jačih strana RTS-ove produkcije, često primjetno čišća i konzistentnija od onoga što HRT nudi u svojoj DORI. Time nelagodno iskače raskorak između solidnog audio standarda i vizualno-dramaturškog minimalizma koji djeluje kao da je odustao od ambicije pratiti europsku razinu scenskog nastupa.

U konačnici, umor formata ne ogleda se samo u pjesmama i scenskim rješenjima, nego i u show-programu koji sve teže opravdava vlastito trajanje. Voditeljski koncept i međublokovi ostavljaju dojam zastarjelog, napornog televizijskog rituala, lišenog i humora i dramaturške dinamike koja bi zadržala pažnju šire publike. Za festival koji je nekad slovio kao regionalni orijentir, ovakvo izdanje prije podsjeća na žalopojku za nekadašnjim „non plus ultrom“ nego na relevantnu suvremenu glazbenu manifestaciju.

ZEJNA YUGOSLAVIJA

RAZBILA JE ! Najbolja pesma selekcije, dostojna top 10 pozicije na evroviziji. I to je tako.
Nadam se iskreno pobedi. ima sve moje glasove.
Prvo sam pomislio biće neki krindž na osnovu naziva pesme , KAD ONO …
PESMETINA SAMO TAKVA.
Yugoslavija je metafora u ovoj zapravo ljubavnoj pesmi.