Kako smo pobijedili na Eurosongu – 1. dio

Kako smo pobijedili na Eurosongu – 2. dio

Eurosong 1989. bio je 34. po redu Eurosong. Pravo da ga organizira dobila je Švicarska, zemlja u kojoj je cijela priča i započela 1956., zahvaljujući pobjedi tada mlade i perspektivne, a danas možda i najveće svjetske pjevačke zvijezde, Celine Dion. Naime, ona je godinu dana ranije u Dublinu pobijedila pjevajući „Ne partez pas sans moi“. Natjecanje je ugostio grad Lausanne 6. dana mjeseca svibnja.

Tijesnom pobjedom na Jugoviziji u Novom Sadu iste godine (jedan bod ispred „Plavog anđela Massima Savića), pravo da predstavlja Jugoslaviju na navedenom festivalu dobila je Grupa Riva i njihova skladba „Rock Me“. Radilo se o grupi iz Zadra koja je tek započinjala uspon na domaćoj estradi, no tim koji se nalazio iza njih i pobjedničke skladbe bio je izuzetno iskusan. Naime, skladatelju Rajku Dujmiću te tekstopiscu Stevi Cvikiću bio je to treći Eurosong ZAREDOM, a rezultati koje su do tada postigli bili su sjajni: godine 1987. su u Bruxellesu s Novim fosilima i pjesmom „Ja sam za ples“ bili četvrti, dok je godinu kasnije pjesma „Mangup“ grupe Srebrna krila u Dublinu bila šesta. Ipak, „Rock Me“ nije uzimana u obzir kao skladba koja bi mogla ostvariti prvu pobjedu za Jugoslaviju – glavni favoriti Eurosonga ’89 bili su Švedska, UK i Njemačka.

U veliku večer uveli su nas voditelji Jacques Deschenaux i Lolita Moreno, bivša missica koja je Švicarsku predstavljala na izboru za Miss svijeta 1982. godine. Redoslijed izvođenja išao je našima na ruku jer su, baš kao i Srebrna krila godinu ranije, nastupali posljednji.

A čast da otvore ESC ’89 imali su Anna Oxa i Fausto Leali, predstavnici Italije. Njihova pjesma „Avrei voluto“ imala je ulogu „favorita iz sjene“, no na kraju se morala zadovoljiti tek devetim mjestom.

Gili i Galit nastupili su za Izrael pjevajući „Derekh Hamelekh“. Stučnih ocjenjivačkih sudova diljem Europe nisu se posebno dojmili, no tijekom nastupa dogodio se jedan od „vječnih“ trenutaka: obratite pažnju na pogled dvanaestogodišnjeg Gilija upućen dirigentu nakon što „proguta“ riječ na 3:27

Jedno od lošijih izdanja Irske u režiji Kieva Connollyja i grupe The Missing Passangers. Pjesma je „The Real Me“.

Pjevačica Justine Palmelay s pjesmom „Blijf zoals je bent“ predstavila je Nizozemsku. Godinu dana prije u Dublinu bila je prateći vokal.

Nastup za pamćenje. Valja svakako obratiti pažnju i na dirigenta na početku pjesme. Tko zna što se sve konzumiralo u backstage-u u Lausanneu… Inače, čovjeku je ime Timur Selcuk; on je napisao cijelu stvar a jedna od djevojaka u grupi (niža) je njegova kći.

„Door de wind“ je ime skladbe kojom se predstavila Belgija. Pjevačica je Ingeborg Sergeant.

Britanska grupa Live Report bili su jedni od onih koji su računali na pobjedu. Pjesma „Why Do I Always Get It Wrong?“ nije zakazala, žiriji diljem Starog kontinenta nagradili su njenu kvalitetu. Srećom, 130 bodova bilo je dovoljno tek za drugo uzastopno drugo mjesto.

Simpatična Norvežanka Britt Synnove otpjevala je „Venners naerhet“.

Grupa Da Vinci u pjesmi „Conquistador“ stavlja se u ulogu nekadašnjeg Portugala koji je bio velika kolonijalna sila i priča o mjestima koje je „posjetio“.

Favorit broj 1 te večeri, švedski pjevač Tommy Nilsson, nastupio je deseti. Pjesma „En dag“ („Jedan dan“) svakako je sjajna skladba koja ocjenjivačke sudove nije ostavila ravnodušnim. Dvanaesticu je dobio i od Jugoslavije.

Grupa Park Cafe predstavila je pjesmom „Monsieur“ Luksemburg, još jednu državu s tog Eurosonga koja se već neko vrijeme nažalost ne natječe.

Dankinja Birthe Kjaer odlučila je s „obojiti grad u crveno“ u pjesmi „Vi maler byen rod“. Nije utvrđeno ima li bojanje grada u crveno politički predznak :), no za ono vrijeme atraktivan scenski nastup i odlična vokalna izvedba su nagrađeni.

Thomas Forstner izvrsno se snašao u pjesmi „Nur ein Lied“. Da je „Samo pjesma“ (kako u prijevodu glasi naziv ove skladbe) ipak nešto više od tek obične pjesme, pokazuje i sjajno peto mjesto.

Kako smo pobijedili na Eurosongu – 2. dio