Nipplepeople, enigmatični hrvatski electro-pop duo poznat po nastupima s maskama i očuvanju anonimnosti, ove godine prvi put sudjeluje na Dori s pjesmom ZNAK. Njihova glazba, prepoznatljiva po downtempo i synthwave zvuku, stekla je popularnost hitovima poput Sutra i obradom pjesme Frka Zdenke Kovačiček. Nastup na Dori bit će prika za publiku da vidi njihov jedinstveni spoj glazbe, mode i vizualnog identiteta, koji su postali njihov zaštitni znak. Što možemo očekivati od njih na Dori, otkrili su u razgovoru za eurosong.hr.

U medije inače ne istupate. Zašto je to tako, i kako odrađujete sve obaveze koje pripreme za Doru donose?

Nipplepeople su generalno dosta sramežljivi, a prijavom na Doru bili su svjesni da će morati istupati u medijima, koliko god to bilo drugačije od njihovog dosadašnjeg rada. Nazvali smo to svojevrsnim izlaskom iz ormara pa makar i samo jednom nogom. Zato na Doru dolazimo kao tim. Više nismo duo nego trio – dvoje glazbenika i moja malenkost, Marko, dugogodišnji prijatelj, Eurosong šaptač benda, a sada i svojevrsni glasnogovornik. Pokušat ću pogoditi što je članovima benda na umu i to približiti javnosti. A možemo vam reći i da je u troje sve zabavnije!

Zašto ste se odlučili prijaviti na Doru 2025? Što vas je inspiriralo da se upustite u ovo natjecanje?

Bili smo spremni na nešto novo, na nešto divlje. Sjećamo se jedne večeri u pubu u Londonu gdje nam je svo troje draga prijateljica pričala o svom odličnom iskustvu sa sudjelovanja na Dori te godine, i u nekoj polu-šali smo rekli da ćemo i mi kad tad morati put Opatije. I onda nam je došao ZNAK, i to smo, možda i previše doslovno, shvatili kao znak. Vi ste nam također bacili bubicu u uho kad su nas vaši čitatelji naveli kao jedne od izvođača koje bi željeli vidjeti na Dori. 🙂

Kako ste osmislili nastup za Doru? Hoće li biti karakteristično u vašem stilu s maskama i mistikom, ili planirate iznenaditi publiku?

Najsretniji bi bili da gledatelji Dore ispred malih ekrana imaju osjećaj da su u publici na našem koncertu. Tako da se neće puno razlikovati od onoga na što je naša publika navikla. Nastupom ćemo vas povesti na put u očaravajući svijet nipplepeople u kojem se glazba spaja s modom i vizualnim doživljajem. Kostimi i modni izričaj igraju ključnu ulogu u stvaranju te atmosfere, a za to su zaduženi Lidija Lovrić i Nikola Barbir, koji već dugi niz godine pretvaraju nipplepeople zvuk u kostime. Za vizualni doživljaj u Opatiji zadužena je stalna suradnica i umjetnički direktor benda Anita Celić Cella, zajedno s novim članovima vizualnog tima – Martinom Peranovićem (autor lyric videa za ZNAK) i Hrvojem Radnićem (osciloskop vizualizacije koje je bend odnedavno počeo koristiti na svojim koncertima).

Vaš prepoznatljiv vizualni identitet s maskama postao je vaš zaštitni znak. Koliko vam je važna anonimnost i kako ona utječe na vašu kreativnost?

Nije to neka želja za anonimnosti koliko u našim kostimima i maskama izgledamo bolje! (osmijeh)… A taj svijet nipplepeople koji živimo otvara jedan ogroman prostor za tišinu i mir. U tom prostoru nalazimo inspiraciju za stvaranje, i nekako muslim da iz njega i izvire određena autentičnost.

Vaša obrada pjesme “Frka” doživjela je ogroman uspjeh i postala svojevrsni klasik. Kako gledate na taj trenutak u vašoj karijeri?

Ja kao živi svjedok tog trenutka, mogu vam reći da se definitivno nije znalo da će to biti hit. Ali onda se dogodio uzlet, i imamo osjećaj da i danas traje. Prekrasno je vidjeti kako nakon toliko godina ljudi i dalje razigrano njisu kukovima u ritmu Frke, i otkrivaju ljubav i guzicu.

Kako biste usporedili nastupe na mnogim glazbenim festivalima na kojima ste dosad sudjelovali s potencijalnim iskustvom Eurosonga? Smatrate li da bi Eurosong bio kruna vaše karijere ili samo još jedna stepenica u vašem umjetničkom putu?

Velika je razlika između glazbenih festivala i Dore, odnosno Eurosonga. Izvedba na TVu traži svaku sekundu isplaniranu do najsitnijeg detalja i imamo samo 3 minute da se prezentiramo gledateljima. Festivalski mikrofon tolerira zadihanost, ali ovaj na televiziji nikako ne. Tako da su kondicijski treninzi sastavni dio pripreme za Doru. 🙂

Eurosong bi sigurno bio najviša stepenica do sad, ali ni nakon njega ne bi prestali gledat prema gore.

Kako vidite svoj glazbeni put nakon Dore? Možemo li očekivati album u skoroj budućnosti?

Nipplepeople stvarno nisu dobri u multitaskingu. Korak po korak. Doduše postoji jedna stvar koja je u pripremi, a to je objava kratkog doku filma kojim želimo prekrasnu energiju sa naša dva posljednja velika koncerta u Zagrebu i Beogradu približiti široj publici.

Da li biste u budućnosti željeli surađivati s nekim od izvođača koji su već nastupali na Eurosongu? Ako da, s kim?

Čini mi se da mi nikad ne želimo suradnje, ali da se te suradnje ili pokušaji suradnje ipak nekako spontano dese. Tako da, pričekajmo da vidimo s kim ćemo kliknuti na ovom putu.

Eurosong često nosi specifične glazbene trendove i spektakularne nastupe. Kako se vaša estetika uklapa u tu priču?

ZNAK definitivno nije zamišljen kao pjesma koja će slijediti ‘glazbene trendove Eurosonga’, već prati atmosferu nipplepeople, a samim time mislimo da je autentična i donosi nešto drugačije na Opatijsku pozornicu. A nekako se nadamo da će naše specifične i šarene pojave spriječiti gledatelje da prebace na drugi program.

Koje su vaše najdraže eurovizijske pjesme?

Svake godine nekoliko pjesama završi na našim playlistama, tako da ih ima dosta. No nekako najdraže su sigurno Go_A – SHUM, Konstrakta – In corpore sano, Mahmood – Soldi, Loic – Rhythm Iniside. Kad se zaželimo malo romantike, pustimo si Marca Mengonia – Due Vite, i zalagašper – sebi.

Za kraj, kakvu poruku imate za posjetitelje portala eurosong.hr? 

Uživajte u glazbi koju Dora donosi i podržavajte svoje favorite. A mi se nadamo da smo to baš mi!