Među natjecateljima ovogodišnje Dore je i Šibenčanin Gabrijel Ivić koji je na prvotnom popisu kandidata bio prva zamjena, no sreća mu se osmjehnula te će mu se ostvariti želja za nastupom na pozornici hrvatskog izbora za Pjesmu Eurovizije.
Za Light Up, skladbu modernog pop zvuka, zaslužan je sam Gabrijel, uz veliku pomoć dugogodišnjeg prijatelja i suradnika, Juna Ishide, japanskog skladatelja i producenta s hrvatskom adresom. Ova zanimljiva hrvatsko-japanska kombinacija donosi energiju i poruku o kojoj nam je Gabrijel rekao nešto više, a podijelio je s nama i mnoge druge detalje pa se udobno smjestite i pročitajte što smo sve saznali.
Prije svega, čestitke na prolasku na Doru, i to onom najuzbudljivijem, kao prva rezerva pronašao si svoj put do pozornice Dore. Kakav je bio osjećaj kada je izašao popis i vidio si svoje ime na mjestu prve rezerve?
Iskreno, prva reakcija mi je bila: “Ajme, još čekanja!”. Naravno, bio sam iznimno uzbuđen kad sam vidio ime na mjestu prve rezerve, ali život me naučio da uvijek nešto moram još malo pričekati pa tako i taj siguran ulazak na Doru. S druge strane, kad sam dobio informaciju da sam upao na Doru, skakao sam od sreće po stanu tako da se ovim putem ispričavam susjedima ako su čuli neke “korake sreće”.
Kako bi opisao svoj glazbeni put? Što za tebe znači glazba? Kada si se krenuo njome baviti?
Glazbom se bavim od osme godine, točnije od upisa u glazbenu školu. Sam put je bio pun uspona i padova, pun preispitivanja stilova, smjerova, ukusa i želja. Uvijek sam se htio baviti glazbom, posebno pjevanjem i skladanjem jer mi je to bio savršen način da svoje emocije i misli izbacim u svoju pisanku C i kajdanku. Ne mogu ni pogoditi koliko sam ih promijenio, bacio, isparao. Samo se dan danas sjećam prve
rime (“zagrizi u krizi”) koju sam napisao i uglazbio i rekao bih da sam napredovao od tada haha.
Kako bi opisao svoj glazbeni identitet? Koji su izvođači ili žanrovi najviše utjecali na tvoj vokal i interpretaciju?
Najviše sam odrastao kroz pop glazbu. Volio bih reći da sam bio rokersko dijete jer su mi ta djeca uvijek bila kul. Dosta sam se rano fokusirao na vrhunske vokale i kantautore i htio sam uvijek biti jedan od njih.
Ljudi poput Toše Proeskog, Olivera, Brune Marsa, Sergeja Ćetkovića su me formirali, barem u onim (pred)pubertetskim godinama. U zadnje vrijeme često slušam country, r’n’b, house, hip-hop i rap tako da mi je glazbeni ukus izrazito šarolik.
Imaš festivalska iskustva, iskustva nastupa s bendom, publika te upoznala i u showu “Supertalent”. Kako te sve to oblikovalo kao izvođača i glazbenika?
Najviše iskustva su mi pružili nastupi s bendom jer konstantno sviram s njima od 2021. i rijetko su mi vikendi slobodni. Mislim da nema grada, sela i zaseoka koje nismo posjetili u šibensko-kninskoj županiji, a i šire proteklih pet godina tako da imam solidnu kilometražu.
Šalu na stranu, pomoglo mi je da budem komunikativniji, opušteniji, iskusniji u nastupanju i da izdržim zahtjevan životni i glazbeni tempo.
Zašto Dora? Odakle želja za prijavom? Reci nam malo o nastanku pjesme Light Up i kako si shvatio da je Dora idealna platforma za nju.
Pjesma je nastala još tamo 2014. kada je Jaxtasy (Jun Ishida), krenuo raditi na pjesmi na svom starom laptopu u Daruvaru. S obzirom na to da smo dugogodišnji prijatelji i da smo već ranije surađivali, pitao me za ideje na pjesmi. Zanimljiva mi je bila kombinacija japanske produkcije i hrvatskog stila pjevanja i moram priznati da sam se na prvo slušanje zaljubio u pjesmu. Uzeli smo njegovo iskustvo u produciranju, moju ljubav prema pisanju tekstova i melodije i skuhali Light Up. Uz to, malo smo dodali začina i s američkom produkcijom i dobili zvuk koji smo željeli pokazati hrvatskoj publici.
Pjesma ima energičan, suvremen pop zvuk. Što si htio prenijeti publici kroz Light Up, koju poruku ona nosi?
Za mene pjesma je donijela puno svjetla u životu u trenucima kad se to svjetlo počelo gasiti. S obzirom da sam imao izuzetno radno ljeto i mnogo sretnih, ali i nesretnih trenutaka u 2025., Light Up mi je postala inspiracija i rasplamsala vatru ljubavi koju imam prema glazbi, a koju je ponekad bilo izrazito izazovno naći u sebi. Pjesma je priča o mladosti i radosti, o onim danima kad smo bili bezbrižni i uživali s
ekipom i najbližima u moru, u ljetu, suncu, sretno neprospavanim noćima koje danas često postanu dio nostalgije.
Uz razinu izazova koje nam život pruža na svakodnevnoj razini, vjerujem da je prijeko potrebno naći onu usnulu vatru u sebi koja nam donosi svjetlo života. Uz to, pjesma donosi prizvuk onih najboljih dana EDM i house scene, ali na novi, japansko-hrvatski način, stoga želimo rasplesati publiku i svjetla pozornice dovesti na novu razinu.
Kako se pripremaš za Doru 2026.? Možeš li nam otkriti barem neki mali detalj nastupa?
Dosta se kondicijski pripremam jer pjesma je poprilično energična i zahtijeva dobru kondiciju, kontrolu disanja i izdržljivost.
Mogu reći da ćemo unijeti puno svjetla tu večer, stoga sam fokusiran na pripremu s rasvjetom i osvjetljenjem jer nije idealno žmiriti tri minute kad pokušavaš zabaviti ljude i podići atmosferu.
Koliko ti znači to što će publika Dore čuti Light Up? Vidiš li tu priliku kao važan korak za svoju daljnju karijeru?
Željno iščekujem taj dan kad će napokon publika moći čuti i vidjeti sve ono na čemu svakodnevno predano radimo. S obzirom na to da se radi o nastupu na najvećoj hrvatskoj pozornici i najboljoj mogućoj prilici da se predstavim hrvatskoj, a potencijalno i široj publici, fokus mi je trenutno na tome, a kasnije ću razmišljati o daljnjim koracima u karijeri.
Kako doživljavaš eurovizijsku pozornicu? Što ona za tebe predstavlja?
Moram priznati da je eurovizijska pozornica ove godine nadmašila sva moja očekivanja, a vjerujem i očekivanja mnogih drugih.
Generalno, eurovizijska pozornica je savršen način da se približite publici i podijelite onu strast i žar prema glazbi, ali i samom natjecanju jer nema bolje i značajnije pozornice na europskoj razini za tu prigodu.
Pratiš li inače Doru i Eurosong? Imaš li neke posebno drage pjesme ili izvođače?
Svake godine nastojim pratiti Doru i Eurosong i veliki sam pratitelj obaju natjecanja otkad znam za sebe. Kroz djetinjstvo, najdraža pjesma na Dori zasigurno mi je bila Daješ mi krila koju je otpjevao Ivan Mikulić, a uz nju ne mogu ne spomenuti Baby Lasagnu i Rim Tim
Tagi Dim. Na Eurosongu, osim Baby Lasagne, najdražu pjesmu nazvanu Fairytale izveo je Alexander Rybak, a često slušam Euphoriu dobre stare Loreen
Hvala Gabrijelu na izdvojenu vremenu, želimo mu puno sreće na ovogodišnjoj Dori te najbolje moguće iskustvo.
Još nema komentara. Neka tvoj komentar bude prvi?