Jubilarni 50. Eurosong održan je 2005. godine u Kijevu. Velika pobjeda Ruslane s pjesmom Wild dances osigurala je Ukrajini organizaciju ovog velikog događaja. Te godine se u polufinalu i finalu natjecalo 39 zemalja, a svoj debitantski nastup odradile su Moldavija i Bugarska. Povratnički nastup nakon šest godina izbivanja, od 1998., imala je Mađarska.

Za Ukrajinu je to bio poprilično veliki događaj, a njihova su nadanja bila da će ih Eurosong staviti visoko na turističkoj mapi svijeta. Pobjedu je te godine po prvi put odnijela Grčka s pjesmom My Number One u izvedbi Helene Paparizou. Drugo mjesto osvojila je Chiara s magičnom pjesmom Angel iz Malte, a treća je bila Rumunjska koja je svojim scenskim nastupom oduševila Europu. Hrvatsku je te godine uspješno predstavio Boris Novković s pjesmom Vukovi umiru sami osvojivši solidno 11. mjesto u finalu.

U finale je iz polufinala ulazilo deset zemalja, dok su u finalu direktno bili plasirani top 10 natjecatelji iz prošle godine plus četvero velikih – Francuska, Španjolska, Njemačka i Ujedinjeno Kraljevstvo.

Naravno, kao i svake godine, skandala je bilo i 2005. godine. U skandalu se među prvima našla Njemačka nakon što je njihov producent  priznao manipulaciju kojom je ta pjesma došla visoko na top ljestvice navodnom masovnom kupnjom singla. Bugarska debitantska pjesma proglašena je za plagijat, a Turska se našla u skandalu radi navodno neodgovarajućeg žirija. Eurosong u Kijevu pamtit ćemo i po izuzetno dugom trajanju, i to isključivo zbog televotinga. Čitanje glasova trajalo je predugo zato što su prezenteri čitali sve bodove od 1 do 12, a to je bila zadnja godina takvog sistema prezentiranja bodova. Jedan od većih skandala te godine zbio se 13. ožujka kad je Libanon odlučio ne nastupiti na natjecanju i to zato što nastupa Izrael.

U Ukrajini ’05 nije bilo čistih favorita, kao što je to bilo godinu prije. Nekoliko velikih iznenađenja se dogodilo, jedno od njih je bilo posljednje mjesto njemačke zvijezde Gracie s pjesmom koja je bila očiti hit u njenoj zemlji, Run and hide. Također ćemo pamtiti ispadanje islandske zvijezde Selme u polufinalu.

Ukrajina se od listopada 2004. pa sve do siječnja 2005. našla u takozvanoj Narančastoj revoluciji. Bio je to niz prosvjeda i političkih događaja koji su uslijedili nakon drugog glasačkog kruga za izbor predsjednika. Predsjednički izbori su poništeni, a sve se to događalo u godini kad je Eurosong bio pred vratima Kijeva.

Ukrajinu je kao domaćina te godine predstavila grupa GreenJolly s pjesmom Razom nas bahato. Oni su pobijedili u prvom nacionalnom finalu održanom u toj zemlji. Način na koji je pjesma izabrana digao je veliku prašinu. Pjesma je pobijedila kontroverznim putem i to ispred favorizirane Ani Lorak. Bilo je to očito miješanje političke scene u izbor pjesme za Eurosong, naime ukrajinski ministar humanitarne politike Mykola Tomenko je tu pjesmu gurao do pobjede argumentirajući kako pjesma reflektira dramatične društvene promjene koje su se dogodile za vrijeme Narančaste revolucije.

https://youtube.com/watch?v=KdjE9zJrM5M

Pjesma je proglašena i himnom te iste revolucije, a i bila je pod istragom EBU-a zbog dva kriterija za koja je postojala mogućnost da ih ne ispunjava ili krši. Prvi je bio taj što je pjesma podsjećala na stariju revolucionarnu pjesmu i navodno kompozicija nije bila originalna. Drugi je bio spominjanje predsjednika Yushchenka, što ju je automatski stavljalo ka politiziranju cijelog događaja. EBU je odbacio te optužbe i dopustio nastup ukrajinske grupe. Na kraju su u finalu osvojili 16. mjesto.

Bila je to i posljednja godina nastupa Srbije i Crne Gore kao države. Predstavnik je bila grupa No Name s pjesmom Zauvijek moja. Nakon što je Željko Joksimović godinu prije osvojio drugo mjesto, No Name je natjecanje završio na odličnom sedmom mjestu. Zanimljivo je kako je grupa No Name ponovo pobijedila u nacionalnom finalu 2006. s pjesmom Moja ljubavi, međutim zbog iskri između dvije javne televizije RTS je odlučio te godine ne slati predstavnika u Atenu. Nakon toga Srbija i Crna Gora postale su zasebne države i svaka je krenula nastupati samostalno.

Jedanaest godina od tada mnogo toga se promijenilo, što od produkcijske, tehnološke kvalitete, ali i samog formata natjecanja. Uvedena je još jedna polufinalna večer, međutim neke stvari su ostale identične.

Koja su Vaša sjećanja na Eurosong 2005.? Podijelite ih s nama u komentarima!