Mor Roll

Mor Roll umjetničko je ime Vedrana Šilipetara koji će se široj publici predstaviti ove godine na Dori sa svojom pjesmom "Ne razumijemo se". Pročitajte koja su njegova očekivanja i razmišljanja.

Bok, kako si? Kako teku pripreme za Doru?
Pripreme za Doru teku normalnim slijedom. Nema tu neke posebne filozofije. Na meni je da očuvam glas od raznih prehlada i da pjesmu otpjevam na najboljem mogućem nivou. Činjenica je da sam trenutno više okupiran nekim drugim stvarima poput izbora materijala za odijelo, mentalnog presinga sa strane okoline, ali i s pripremama dvoje plesača koji će popratiti moj scenski nastup.

Iskreno, kada si poslao pjesmu na natječaj, kolike si mislio da imaš šanse za prolaz u glavno natjecanje?
Pjesmu je poslala moja izdavačka kuća Dancing Bear. Očito su smatrali da je moja skladba primjerena za manifestaciju ovakvog tipa. Sada, nakon što sam pročitao komentare slušatelja, čini mi se da je to bio dobar potez. Iskreno, nisam nikada pretendirao na Doru jer većina pjesma na toj manifestaciji nije zanimljiva, ali mi svakako imponira biti dijelom nekog natjecanja na državnom nivou, ma kako god ono izgledalo. Na meni je da kao debitant predstavim dostojno sebe, svoje kantautorske afinitete, a na koncu i Grad Pulu iz kojeg dolazim.

Obzirom da te naša javnost i naši čitatelji nisu još imali priliku bolje upoznati, predstavi nam se svojim riječima.
Pa, evo još uvijek se osjećam dovoljno mlad i kreativan da bih se predodredio nekom činovničkom poslu. Glazba je moja primarna ljubav. Ona u meni budi najintenzivnije emocije. Kada čujem dobru stvar, mogu se rasplakati. Nažalost, niti jedno polje društvene djelatnosti ili umjetnosti me ne diraju toliko kao glazba. Iako sam po zvanju profesor likovne umjetnosti, moj je životni poziv – glazba. Zašto? Upravo zato što mi se, kada vidim dobru sliku ili skulpturu, ne događa emotivna kataklizma. Takne me, ali ostajem prilično ravnodušan. Ne mogu se rasplakati zbog dobre slike. Glazba u meni pobuđuje nešto puno dublje i to je glavni razlog zašto se želim posvetiti njoj. Pohađao sam srednju umjetničku i došao do trećeg razreda srednje glazbene škole. Studirao sam skulpturu na riječkoj Akademiji primjenjenih umjetnosti i nedavno diplomirao. Inače, dosada sam svirao u raznim rock projektima, imam svoj cover band «Gardenia» s kojim obrađujem poznate rock klasike poput Doorsa, Led Zeppelina, Alice in Chainsa. Prije otprilike tri godine, nešto je u meni puklo i osjetio sam potrebu da se autorski izrazim. Nastao je moj promo CD s kojim sam se, eto, uspio nametnuti izdavaču. Inače, nastupao sam i u raznim mjuziklima (The Fantasticks), a danas se bavim kazalištem, stripom, likovnom kritikom, skulpturom i slikarstvom. Sviram klavir i gitaru.

Što je tvoj cilj na ovogodišnjoj Dori – dobar plasman (možda pobjeda), predstavljanje Mor Rolla široj publici ili možda pak oboje?
Moram priznati da bolju promociju kao mlad i široj javnosti još uvijek nepoznat autor nisam mogao dobiti. Koliko god prepotentno zvučalo, mislim da imam dobre šanse za vrlo dobar plasman na Dori. Ne očekujem ništa, ali ne isključujem niti maksimum.

Pratiš li inače Doru i Eurosong?
Relativno. Volim čuti i pogledati sve što se stvara na sceni, pa tako i volim popratiti i Doru i Eurosong. Iskreno, to su manifestacije koje nemaju više onaj nekadašnji sjaj, ali su neophodne kao mainstream i zabava za šire mase. Eurosong ima jednu tradiciju, pa ukoliko se uzme u obzir da su na njemu nastupali velikani poput Abbe, ne vidim razloga zašto bih ja zazirao od nastupa na Eurosongu.

Misliš li da se možeš uklopiti u taj "svijet"?
Mislim da mogu. Nekako mi se čini da taj svijet i nije taj svijet već neki drugi svijet prepun ljudi koji ne pripadaju tom svijetu. Znam da zvuči romantično, ali čini mi se da su tom svijetu o kojem danas pričamo nekad pripadali adekvatni ljudi, ljudi od formata i glazbene edukacije za razliku od danas. Sada nastupaju manekeni i modeli, a manje pjevači. Nekako se osjećam pripadnikom ove druge skupine i nadam se da ću to javnosti i dokazati.

Kako je nastala pjesma "Ne razumijemo se"? Je li tekst pisan iz vlastitog iskustva?:)
Jest. Ta je pjesma nastala osobnim iskustvom odnosno frustracijom. Nije tu riječ o ljubavi već o jednom površnom, nedovoljno vrijednom i površnom seksualnom odnosu koji me više iscrpio nego što mi je dao. Mislim da će se mnogi ljudi prepoznati u toj situaciji, a to je vrlo bitno ukoliko želim postići pravi efekt.

Tko su tvoji glazbeni uzori?
Ima ih puno. S obzirom da sam trenutno u pop rocku, nabrojat ću samo one najbliskije žanru kojim se trenutno bavim. To su: Seal, Lenny Kravitz, Massimo Savić, Tony Cetinski, Dino Dvornik i Bane, Songkillers, Boa, Josipa Lisac, Damir Urban, Oliver Dragojević, Gibonni, Portishead, Talvin Singh, Neil Young. Od glazbenih pravaca volim poslušati classic rock, jazz (Miles Davis, Beady Belle, Ketih Jarret, itd.), R'n'B, progressive techo, world music glazbu, grunge… Od alternativnih novih bendova volim Tool, Mars Volta, Nine Inch Nails, Black Crowes itd. Možda nije loše napomenuti da sam unatoč raznim utjecajima suvremenih strujanja u duši ostao rocker. Još uvijek bih, kada bih morao izdvojiti par najdražih bendova to bili Led Zepellin, Grand Funk Railroad ili The Doors.     

Koji su planovi nakon Dore?
Raditi na prvom dugosvirajućem albumu. Imam već dobar dio materijala zgotovljen, ali će trebati još neko vrijeme da ga kompletiram. To mi je primarni cilj. Osim toga, postoji tu i jedna izuzetna, pametna i lijepa ženska osoba s kojom namjeravam vezu podići na jedan viši nivo. O tome ćemo razmišljati nakon Dore. Zasada je prioritet dobro izvesti skladbu.

Vedrane, hvala ti na ugodnom razgovoru. Prije nego te pustimo na miru, zamolit ćemo te da nešto poručiš našim čitateljima.
Nakon godina i godina truda i traženja, stvari polako sjedaju na svoje mjesto. Vjerujem da treba slijediti svoje snove, biti ustrajan i uporan, ne odustajati ni od čega čak i kada sve izgleda besmisleno. Sve u životu ima svojeg smisla, svaka tragedija je tu da nas nečemu nauči. Ja se nisam prepustio letargiji i zakonu provincije u kojoj živim već osjećam da sam na putu ostvarenja svojih snova. Ukoliko i ne uspijem u tome, to će biti opet nekakav znak da se još jednom preispitam i razmislim jesam li uopće predodređen za to ili možda za nešto sasvim deseto. Naučio sam se biti strpljiviji. Mislim da je to jedina i prava formula za sve.

Eurovision-Croatia.com zahvaljuje Mor Rollu na ovom razgovoru i želi mu puno sreće, kako na Dori, tako i u budućoj karijeri.