Eurosong 2008. je gotov i znamo da će oči Europljana u sljedećih godinu dana biti uperene u sam istok Europe, u glavni grad Rusije – Moskvu. Srbija se zaista potrudila i RTS je napravio fantastičnu zabavnu emisiju sinoć, a odličnih pjesama je bilo za svačiji ukus: od rocka do popa. Najavljivanu pobjedu Dima Bilan je ostvario. Jako dobra pjesma s još boljim i gledateljima atraktivnijim scenskim nastupom bili su dobitna kombinacija. Vjerojatno bi svi bili zadovoljni ishodom da način sinoćnjeg glasovanja nije bio… Predvidljiv? Ne samo predvidljiv, već i pomalo žalostan…
“12 points goes to… Russia!” – iskrivljeno smo često mogli čuti sinoć ovu rečenicu od istočnih zemalja, a osmice i desetke sijevale su na sve strane za Rusiju. No, nije tu u igri samo Rusija. Gledajući sinoćnji show poput nekog vidovnjaka i prije spikera sam pogađao kome idu najviše ocjene. Pitam ja vas: gdje je tu uzbudljivost i nepredvidljivost koju smo toliko voljeli prije kod Eurosonga? Nema je. Nije tu kriv samo istočni blok, no upravo on dolazi najviše do izražaja jer je najveći. Rusiji zaista trebaju minimalni bodovi zapadnih zemalja za visoki plasman na Eurosongu jer visoki bodovi susjeda i prijatelja su već pripremljeni.
Po mnogim eurovizijskim internetskim stranicama vode se rasprave i analize “Što bi bilo kad bi bilo?”, pa se tako dijele glasovi zapada i istoka, odbijaju se Rusiji glasovi bivšeg sovjetskog saveza i slično, pa Rusija ponovno pobjeđuje i onda svi likuju da bi opet isto završilo. No, zaboravljaju se ostali bodovi, one osmice i desetice koje nisu uspjele dobiti neke druge zemlje, a dobile su ih opet susjedi i prijatelji zbog čega opet ne možemo stopostotno dati točnu analizu.
Pričam o Rusiji, pričam, no, zapravo, tema ovog članka ne bi trebala biti samo ova euroazijska zemlja. Tema je glasovanje, a tu spada i dijaspora. Hm, koliko je i više nego prosječna pjesma Turske dobila od Belgije, Nizozemske, Njemačke i Francuske? Mislite da je Armenija dobila 12-icu od Francuske isključivo radi zaista dobre pjesme? Teško.
EBU nešto mora poduzeti jer je ona napetost i neizvjesnost koju smo prije voljeli kod Eurosonga sada nestala. Žiri teško da će biti uveden jer je Eurosong upravo u ovoj mjeri gledan jer gledatelji mogu odlučiti o sudbini zemalja/pjesama. Svante Stockselius govori kako do prevlasti Istoka dolazi jer se ove zemlje puno više pripremaju za ovo natjecanje koje im je u jednakosti nacionalnog ponosa. Sve je to istina, ali se isto tako ne može poreći i sve ovo gore navedeno.
“Nezadovoljan je pobjedom Rusije pa ovo piše”, reći će vjerojatno mnogi. Ali ono na što vas moram odmah ovdje upozoriti jest činjenica da sam pjesmi “Believe” u našoj Razmišljamo naglas dao 10/10 bodova jer mi se i sada pjesma zaista sviđa i nije mi krivo što su pobijedili. Ono za što je meni krivo jest ovo zaista štetno glasovanje za sam Eurosong koje bi uskoro moglo postati “Eastern Eurovision Song Contest”.
Spektakl, jednom rječju mogu opisati srpsku organizaciju Eurosonga. 4000 akreditiranih novinara, sudjelovanje 43 zemlje, sve su to podaci koji otkrivaju o kakvom se Eurosongu radi, o Eurosongu koji će se još dugo pamtiti, po mnogočemu. Težak je zadatak Srbija dala Rusiji jer će ovaj spektakl teško biti ponoviti.
Još nema komentara. Neka tvoj komentar bude prvi?