Prvo i prvo, oprosti Luna na ovakvoj bezobraznoj krađi naslova, ali moja kreativnost u osmišljavanju istog je na dosta niskom nivou 😀

A sad na posao!

Dječji Eurosong. Natjecanje, koje se nekim čudom (dobro, ne baš čudom, spasio ga je Vladislav Yakovlev) izvuklo iz najvećeg ponora zvanog 2010- 2013. godina kada je kvaliteta pjesama toliko opala da sam čak i ja, zagriženi fan ovog natjecanja i bingewatchanja svih mogućih youtube top ljestvica vezanih za Eurosong, bilo veliki ili mali, odlučio prestati pratiti ovo natjecanje. Danas, odnosno jučer, četvrtu godinu zaredom se dokazuje da je kvaliteta pjesama bolja, ali drugu godinu zaredom nastaje problem koji se zove glasovanje. Online glasovanje kao ideja na papiru nije loša, sve je bolje od prošlogodišnjeg “rješenja”, ali je nerealna i neizvediva, jer njihov site tu “navalu” ljudi ne može podnijeti  (ne bi mogao podnijeti ni službeni eurovision.tv, samo me jeza hvata kada se sjetim koliko im uopće treba da stave službene slike i službeni video sa proba…). Genijalno mi je kako se na junioreurovision.tv-u busaju u prsa sa brojkama konkretnije da je zaprimljeno 330 tisuća glasova. Glasova, a ne da je glasalo 330 tisuća ljudi. A sad promislite i podijelite taj broj sa NAJMANJE 3, i doći ćete do brojke da je glasalo 110 tisuća ljudi. I to uz pretpostavku da su svi glasali samo jednom  i za samo tri države  a ne maksimalnih pet. Možemo se još malo igrati s brojkama- da su svi koji su glasali za pet država, i to još dva puta (jer se to, naravno moglo, budući da ste mogli sa svih uređaja glasati barem dva puta- u normalnom  i incognito modu) dolazimo do toga da je ove godine na Dječjem Eurosongu glasalo 33 tisuće ljudi. Ja se ne bih time ponosio, a Vi?

Glasanje žirija je i ove godine bila prava poslastica. Show djece za djecu, koji sadrži odrasli žiri. Zašto pobogu? Jer se djeca mogu lakše nagovoriti da glasaju za nekog? Kunem se da bi se lakše mogao odrasli čovjek i član žirija natjerati bilo kakvim (ikakvim) sredstvima da svoj glas da određenoj državi nego jedno dijete! Uostalom, ima li žiri uopće smisla, pa čak i ako je dječji? Koga bi se biralo u dječji žiri, stare predstavnike, neku poznatu djecu is te države, ili recimo prvih petero djece koja se nađu na ulici? Najiskrenije, kada bi online voting funkcionirao bio bi najbolje rješenje problema glasovanja na DE. Budući da ne funkcionira, trebat će se jako dugo razmišljati o potencijalnom rješenju, jer, budimo iskreni sami prema sebi, Dječji Eurosong nema ni blizu gledatelja koliko je imao u prvim godinama, tako da telefonsko glasanje ne bi bila najbolja solucija. I da, više se slažem sa glasovima žirija nego publike, ali i dalje smatram da bi djeca trebala odlučivati o pobjedniku a ne odrasli.

Što se showa tiče- on je odrađen vrlo dobro. (nije da su nešto mogli napraviti da budu gori od prošlogodišnjeg DE, ali svejedno). Dobre razglednice, grafike, čak mi se i jako sviđao onaj zvuk, mala melodija koja se čula prije svake pjesme (kao npr. kucanje srca 2011.), dok sam interval actove pogledao letimično, ali siguran sam da je sve bolje od Destiny Chukunyere na playbacku kako pjeva nasumični cover koji je predstavljan kao njen novi hit. Voditeljice su odradile dobar posao, iako je Lizi bila na granici profesionalizma, najviše sa druškanjem sa Grigolom Kipshidzeom za vrijeme glasovanja oduzimajući mu njegovo zasluženo mjesto pod suncem, barem po broju bodova, budući da je momak osvojio gotovo tri i pol puta više bodova od Lizi (ups), a o njezinom dabanju svake dvije sekunde ne želim trošiti riječi.

Tko je poboljšao, a tko pogoršao dojam?

Prije svega, rad kamere na 90% pjesama je bio katastrofa. Nisam mislio da ću vidjeti toliko loših kadrova nezainteresirane publike nakon Kijeva, ali ovo je nekako uspjelo biti još gore. Neki momenti su izgledali kao da su bili snimani kamerom poluraspadnutog smartphonea kineske proizvodnje koji livestreama preko instagrama. A sad na pjesme:

16. mjesto: Cipar – loš, gori, Cipar. Ono, nije bilo katastrofa kao prošle godine, ali nisam iznenađen ovim plasmanom, iako nisu trebali biti zadnji. Ok onaj leptir je bio fora.

15. mjesto: Irska – traverzija. Da, uplašila se, osjetilo se na glasu, (mogli su joj i malo ranije pojačati mikrofon tonci) ali ova predivota je zaslužila biti u top5. I dalje ću ju slušati.

14. mjesto: Portugal – bila je predivna, ali ju je žiri dotukao. Portugalci mogu biti ponosni na nju, ali imaju pravo  i biti nezadovoljni rezultatom. Jedna od rijetkih pjesama gdje se više slažem sa glasovima publike nego žirija.

13. mjesto: Albanija – tu i tamo koji falš, ostatak jako lijep vokalni, i solidan vizualni dojam. Malo ukrala haljinu od Mishele Rapo, ali nema veze. Tamo je gdje i treba biti- izvan top 10.

12. mjesto: Makedonija – Upala grla ili Mina ima stvarno takav glas? Blijeda, zaboravljiva izvedba kojoj je jedina svijetla točka onaj dio kad kamera pozeleni i brzo se vrti u postrefrenu. Iako su i za to moji prijatelji iskomentirali daje jako trashy.

11. mjesto: Italija – Da nije nastupala zadnja, zaboravio bih da je uopće bila ove godine na DE. Toliko o tome.

10. mjesto: Srbija – Genijalne, slatke, drage, odlične energije i vrlo dobrog nastupa, harmonijski i vokalno perfektne. Zaslužile viši plasman, a da su nastupale 2005. bi dobile DE, ali više bih rekao da je vintage (što se vidi i u nastupu) nego outdated, nego se dogodila kolektivna promjena u stilu pjesama na DE (o tome nešto poslije u zaključku). Drago mi je da su dokazale da i ovakve pjesme mogu ući u top10.

9. mjesto: Malta – nikada ne ću provariti ovu pjesmu.Niti mi je karizmatičan niti simpatičan, niti ima neki specijalan glas. Vokalno ok, nastup ok, završio previsoko. Malta je očigledno miljenik publike na DE, kao što je i miljenik žirija na velikom Eurosongu.

8. mjesto: Poljska – Lijepo, elegantno. Alicja mi ima vibru buduće zvijezde, želim joj sve uspješno u daljnjoj karijeri.

7. mjesto: Ukrajina – Najugodnije iznenađenje ovog DE. Skočila mi je iz bottom3 u top6! Nastup i rad kamere jako dobri, vokalno je napokon (sjetimo se proba) uspjela odraditi svoj posao. Bravo!

6. mjesto: Armenija – Tri godine zaredom su mi Armenci bili ili najbolji, ili drugi najbolji na cijelom natjecanju, a ove godine se ta tradicija prekinula. Vokalno loše osim teških dijelova koje je valjda jedino vježbao, nastup je bio bezličan. Sve u svemu, puno puno previsoko.

5. mjesto: Bjelorusija – apsolutno najbolja. Rad kamere koji bi poželjelo barem 20 država na velikom Eurosongu, uz pjesmu koju sam već dovoljno puta nahvalio. Zaslužila pobjedu, ali očigledno se publici nije svidjela+ neka očita miniranja od strane žirija (looking at you Ukraine) su joj dovoljno naštetila.

4. mjesto: Nizozemska – ??? Zašto je ovo završilo toliko visoko? Mislim popularni su u svojoj državi, ali ovo je vokalno bio najgori nastup, a scenski je isto bio neinovativan i loše isproduciran. Nezaslužen plasman, jedino se nadam da će se povećati popularnost DE-a u Nizozemskoj.

3. mjesto: Australija – uživao sam u njenom nastupu, i točno je tamo gdje bih ju i ja stavio. Definitivno nije zaslužila pobijediti.

2. mjesto: Gruzija – da, bio mi je u top5. Ali drugo mjesto, i još k tome prvo kod žirija je vrlo vrlo precijenjen i preuveličan rezultat. Ne znam je li žiri pao na Sephiu na početku ili na što već, ali dobro je da Gruzijci nisu opet pobijedili.

1. mjesto: Rusija – Rusi su napokon dobili ono što već godinama zaslužuju, a to je druga pobjeda na Dječjem Eurosongu. I iskreno, prije samog nastupa pjesma mi je bila bolja od Bjeloruske, ali nastup mi je malo ipak pokvario dojam- pogotovo ono držanje slike roditelja koje ima određenog smisla, ali sam očekivao nešto dramatičnije, poput rastrgavanje i ponovno sastavljanje te slike. Vokalno je bila tisuću puta bolja u pobjedničkom izvođenju pjesme, kao da je ta Polina dobila još dvadeset alikvota u glasu.

Zaključak- različitost u univerzalnosti?

Iskreno, drago mi je zbog Poline da će se iduća priredba zvana Dječji Eurosong dogoditi u Minsku, da cura ne bi imala problema jer ljudi ne znaju odvojiti politiku od glazbenog natjecanja (što kači i same Ruse, naravno). Mislim da će tamo dobiti tretman pobjednice, a i imam vjeru u Bjeloruse da će napraviti dobar show. Također moram napomenuti da ovaj tzv. odrasli smjer u kojem je Dječji Eurosong krenuo, nije krenuo samo zbog pojavljivanja žirija na Dječjem Eurosongu. Mislim da je realno u obzir uzeti aspekt ranijeg odrastanja zbog dostupnijih informacija, a pod dostupnijim informacijama u ovom konkretnom primjeru mislim na dostupnost glazbe. Postoji li stvarno dječja glazba i što bi ona stvarno bila? Da, brojalice by Jacques (no shade, čovjek si je biznis napravio s time), ali jesu li trogodišnjaci i petogodišnjaci stvarna, ciljna publika Dječjeg Eurosonga? Djeca od 9-14 godina pjevaju za drugu djecu, ali ne od 3 do 8 godina, nego za djecu od 3 do 15 godina starosti ( i nas zagrižene fanove Eurosonga, ali stavimo naše želje sada po strani). A djeca danas ne slušaju pjesme iz pjesmarica, nego okružena radijom (realno već od njegove pojave popularna glazba se širi rapidno i među mlađom populacijom), internetom i televizijom do njih dopiru pjesme različitih stilova karaktera i to nije loše. Jer glazba kao i bilo koja umjetnost repetetivnošću postaje zamorna, a bombardirani različitim stilovima, neko dijete se možda u budućnosti dosjeti novome stilu, napravi fuziju starih, neki korak dalje. I to možda baš zato jer je gledalo Dječji Eurosong 2017., i čuo pjesmu Krylya na istoj manifestaciji glazbe na kojoj je čulo i Love Me ili Ceo svet je naš, tri potpuno različite pjesme i stilom i porukom, porukom  koja je toliko bliska i njima (djeci) i nama (“odraslima”, ajmo reć’ :D). Glazba je univerzalna i takva treba ostati, a različitost u univerzalnosti se jako dobro može pokazati i na Dječjem Eurosongu.

P.S: Molim EBU da smisli način glasovanja koji funkcionira.