Jedna od pet natjecatelja Montevizije 2018. je i Ivana Martinović, djevojačko Popović, čiji glazbeni uspon počinje, sad već davne, 2004. godine u srpsko-crnogorskoj inačici Pop Idola, gdje je ova Podgoričanka uspjela doći do samog finala. Iste godine Ivana odnosi pobjedu u amaterskom natjecanju “Intro karaoke”, kao i pobjedu na “Večeri novih nada”, na dobro poznatom crnogorskom festivalu “Sunčane skale”. U godinama koje su potom slijedile Ivana se pojavljivala na brojnim glazbenim festivalima, kako u svojoj zemlji, tako i u regiji, a pojavila se i na Monteviziji 2005. Snimila je nekoliko singlova poput Slobodna, Dodaj i Navika, koje je publika dobro prihvatila, a mnogi je znaju i po dobrim nastupima koje održava. Ivana će na ovogodišnjoj Monteviziji pokušati izboriti kartu za Lisabon pjesmom Poljupci, autora Slavka Milovanovića. Što misli o Eurosongu, koje pjesme s ovog natjecanja voli i na što će staviti naglasak 17. veljače doznajte u redovima koji slijede.

U svojoj zemlji, ali i u Srbiji, postali ste poznati sudjelovanjem u prvoj sezoni talent šoua “Idol”. Koliko Vam je sudjelovanje u ovakvom šou značilo u karijeri?

To je bio prvi “Idol” u regiji koji se održao i s obzirom na to da sam bila jedini finalist iz Crne Gore, i te kako je imalo utjecaja na moj početak bavljenja ovim poslom. Ubrzo nakon mog sudjelovanja u “Idolu”, pobijedila sam na jednom sličnom natjecanju u Crnoj Gori, a sa tog natjecanja, sa svojom prvom pjesmom Odlazim opet odnijela pobjedu kao nova nada na poznatom festivalu zabavne glazbe -“Sunčanim Skalama” u Herceg Novom. Takav početak je napravio jednu fantastičnu podlogu da me i ljudi iz regije, a pogotovo iz Srbije prepoznaju po svom najjačem adutu, a to je glas i moj stav prema glazbi i umjetnosti uopće.

Nastupali ste na Monteviziji 2005. godine s pjesmom U oku tvom, u kakvom sećanju Vam je ostao taj nastup?

To je također bila prva Montevizija i pamtim je po velikoj euforiji, po neobičnom stajlingu i, naravno, po samoj pjesmi koju svi i dan danas obožavaju. U nju je utkano mnogo truda i života, nastala je u posebnim uvjetima, na poseban način i kao takva – posebna, ostala voljena i do danas. Iako na solidnoj poziciji u finalu, a bez pobjede, pjesma je ostavila i na mene specifičan trag i učinila da još pažljivije i s još više ljubavi radim ovaj posao.

Što mislite koliko je sudjelovanje na Eurosongu značajno za jednog izvođača i što generalno mislite o ovom natjecanju?

Eurosong pratim od malena. Tada je bio prestižan festival, ugledan, koji je danas porastao u giganta koji lansira mnoge izvođače i autore na europsku, pa i svjetsku scenu. Ujedno je i fantastična pozicija za promociju jedne zemlje. Naravno da je značajna šansa za svakog ko uskoči u tu trku za nastup na Eurosongu pod zastavom svoje zemlje. Eurosong je imao mnogo faza kad su u pitanju skladbe, teme, trendovi. Nerijetko je na štetu same skladbe, ulagano mnogo u sami nastup i stvarani su veliki spektakli koji traju svega tri minuta. Ali, ipak, svake godine izfiltrira se jedan broj fantastičnih pjesma, koje Eurosong čine i dalje kvalitetnim, ali i jednim od najinteresantnijih događaja godišnje u Europi.

Koje su Vam najdraže eurovizijske pjesme?

Ima ih puno. Intimno volim da iznova čujem neke starije pjesme jer me podsjećaju na djetinjstvo. Takva je Džuli Daniela Popovića, Bandido Azucar Moreno, Johnny Logan i Hold me now, i tako dalje. Od onih nešto novijeg datuma to su Boaz Keilo kan, Jelena Tomasevic Oro , Loreen Euphoria, Måns Zelmerlöw Heroes… Volim našu Igranku od Who See i Nine Žižić.

Što biste nam mogli otkriti o pjesmi „Poljupci“ s kojom ćete ove godine nastupiti na Monteviziji?

Glazba, koju je skladao moj prijatelj Slavko Milovanović i prvobitni tekst su nastali mnogo ranije. Tekst smo korigirali tek prošle godine i radili pjesmu u duhu u kojem je i nastala. Moj suprug Ljubiša je napisao ovaj tekst i govori upravo o onome kako mi živimo ljubav i kako je iznova i oživljavamo. To je pjesma iskrenih osjećanja o ljubavi bez straha i bezrezervom davanju i neophodnoj nježnosti koja liječi sve.

Možete li nam reći što možemo očekivat i od Vas na Monteviziji, hoćete li biti sami na sceni ili će neko biti sa Vama?

Nastup je još uvijek u pripremi, ali definitivno će naglasak biti na pjesmi, vokalu i energiji, a nešto manje na prateće sadržaje. To je balada, izuzetno pozitivnih osjećaja, nadahnuta istinskom ljubavlju. Zaista ću se potruditi da se sve to osjeti, i da na taj način prenesem ono o čemu i pjevam, a što želim svima. Čistu, snažnu i uzvišenu ljubav.

Jeste li čuli pjesme Vaših konkurenata, koja Vam se najviše sviđa?

Nisam čula pjesme svojih kolega. Ne bih ni voljela, iskreno. Bar ne još neko vrijeme. Važno mi je da se zadržim ovo neko kreativno vrijeme na svojoj pjesmi. Želim im svu sreću i podržat ću svakog od njih, na isti način na koji bih voljela da i oni mene podrže. A publika neka odluči tko će biti naš predstavnik. Ne sumnjam da mogu mnogo pogriješiti koga god da izaberu.

Što mislite o Vašoj konkurenciji na Monteviziji, koliko Vam je poznat njihov rad?

Poznajem ih sve poprilično dobro. Posebno Ninu Petković i Vanju Radovanovića, jer smo bliski i godinama, ali i iskustvom. Lorena i Katarina zaista imaju velikog potencijala i ogroman talent. Svi smo jako vrijedni u ovome što radimo i veliki zaljubljenici u muziku. U Crnoj Gori se svi iz ovog posla manje-više dobro poznaju. Čak mi je i pomalo smiješan taj termin – konkurencija u našem slučaju.

Ukoliko pobjedite i odete na Eurosong, što bi za Vas bio neki krajnji cilj?

Cilj je uvijek da profesionalno i dostojanstvno predstavimo Crnu Goru, ali i sebe kao umjetnika, ali na kraju donesemo makar finale, ako ne i pobjedu. To bi zaista bilo veliko ludilo. Ali ja to ne isključujem kao mogućnost, iako ima mnogo faktora koji čine put do pobjede na Eurosongu. Volim imati velike želje u srcu, koliko god one bile teško izvedive. U tom duhu, postavljam samoj sebi krajnji cilj, a to je moja buduća, divna, vesela europska publika koja će me pratiti na nastupima širom Europe.

Za kraj, što biste imali da poručite posjetiteljima portala Eurosong.hr?

Voljela bih da isprate Monteviziju 17. veljače na RTCG Satelitskom. U Crnoj Gori ima puno velikih talenata, različitih umjetnika, ali i veoma upornih pregaoca. Ima nas možda malo u odnosu na druge zemlje, ali smo iskreni u ovome u čemu se pronalazimo i odolijevamo, sasvim zapanjujuće, nekim lošim trendovima i ne odustajemo tako lako. Također čitateljima portala Eurosong.hr želim zdravlja i u tijelu i u duhu. Želim im iskrene ljubavi, osmjehe, prijatelje, suradnike. Otvorena srca i puno hrabrosti i odvažnosti u životu.

Redakcija portala Eurosong.hr se zahvaljuje Ivani na izdvojenom vremenu i želi joj svu sreću na predstojećoj Monteviziji, ali i u životu i karijeri.