“Jednostavan, drugačiji i beskrajno talentiran” – stoji u jednom YouTube komentaru na pjesmu Vanje Radovanovića. Ovaj 35-ogodišnji kantautor ne samo da piše glazbu, tekstove i aranžmane za svoje pjesme, već ih na neki način i živi. Karijeru gradi polako, ali sigurno i na dostojanstven način, a sada je pred njim veliki izazov – Montevizija 2018. na kojoj traži priliku za svoj prvi veliki korak na međunarodnoj glazbenoj sceni. Evo šta nam je Vanja Radovanović rekao u intervjuu za Eurosong.HR.
Za razliku od mnogih danas, vi u svojoj biografiji nemate sudjelovanje u nekom talent show programu, već se počeci vaše karijere vezuju za festivale što je svakako teži i komplikovaniji put. Međutim, koliko je takav jedan početak utjecao na nastavak vaše karijere?
Pojavio sam se na tri festivala, ne sa nekom natjecateljskom željom, već idejom da upoznam ljude iz posla. Oduvijek sam htio da pravim svoju muziku i sviram sa bendom i to i dan danas činim.
Manje poznat detalj je da ste bili sudionik Beovizije 2006. tako da ovo neće biti vaše prvo pojavljivanje u nekom nacionalnom izboru za Eurosong. S ove vremenske distance, kako biste opisali to iskustvo?
Tada se nisam imao neke ozbiljnije namjere da odem na Eurosong, par mojih prijatelja sa kojima sa u to vrijeme svirao i snimao, se prijavilo na Beoviziju, pa sam i ja poslao prijavu koja je prošla. Lijepo smo se družili za vrijeme festivala, koji je,kako znamo, imao neslavan završetak, pa sam odlučio da se ne pojavljujem više na festivalima i posvetim se albumu. I eto, Montevizija je moj prvi festival poslije 12 godina.
Pjesmu vrlo zanimljivog naziva “Inje”, kao i mnoge druge, napisali ste sami. Koliko vam je važno da se i kroz taj autorski dio predstavite publici i prenesete poruku pjesme?
Pa to je poenta mog bavljenja muzikom, ja sam kantautor, živim svoje pjesme i pokušavam da ih što iskrenije prenesem nekom tko bi se eventualno u njima pronašao. Pišeš o svemu u i oko tebe, uvijek pokušavajući da pronađeš neku novu kombinaciju riječi kojom ćeš kazati ono što misliš da je bitno. Bilo da pjevaš o srećama, tugama, pobjedama ili porazima, važno je da je iskreno, originalno i da nije patetično, jer se u životu nemamo čega stidjeti. Čovjek sve svoje treba sa sobom da nosi i da se ponosi time.
“Inje” ćemo čuti uskoro, no šta nam vi možete otkriti o pjesmi?
“Inje” je jedna od najljepših i najozbiljnijih pjesama koje sam napisao. Suludo je prepričavati pjesme, ali kako ne možete čuti, mogu reći da je prava, velika evrovizijska pjesma, inspirisana crnogorskim muzičkim motivima, sa veličanstvenim aranžmanom Boleta Martinovića. Bio mi je izazov napraviti pjesmu koja će se uklopiti u evrovizijske standarde, jer većina takvih pjesama je zanatska. Naravno da ne govorim o svim pjesmama, naprotiv, ali znam kako se zbog forme lako odluta od početne ideje. Moja ideja je bila da napravim pjesmu koja će biti suha emocija i koja će vas poslije prvih nekoliko taktova osvojiti. Publika će procijeniti jesam li uspio u toj namjeri.
Mnogi su mišljenja kako se danas glazba sve više gleda,a sve manje sluša. Protiv tog trenda je ustao i prošlogodišnji pobjednik Eurosonga, Salvador Sobral, poručivši u svom pobjedničkom govoru da je “glazba osjećaj, a ne vatromet”. Kako vi gledate na to?
Apsolutno se slažem sa njim. Ja sam odrastao uz ploče i kasete koje sam vrtio do besvjesti, ulazeći u svaku notu iznova i iznova. I svoju djecu učim da glazbu moraju da slušaju iako su navikli da automatski gledaju u ekran kad krene neka pjesma. Pa i u studiju se više miksa na osnovu slike, a sve manje na osnovu zvuka, što je apsurd. Glazba je zvuk i tačka. Ljetos sam sa svojim bendom “VIII2” u znak protesta glupih trendova, izbacio jedan singl koji je dvije nedjelje bio samo na radiju, dakle ni na TV-u, ni na internetu, već kao u stara dobra vremena, samo na radiju. Da čekaš pjesmu da te nađe i onda kad je uhvatiš, poslušaš kako treba, ako ti se sviđa. Glazba je obezvrijeđena, između ostalog, zbog toga što nam je sve dostupno odmah i onda je manje zanimljivo, naravno. Kao i sve u životu. Valja se izboriti za ono do čega ti je stalo.
Kako je uopšte došlo do ideje da učestvujete na ovogodišnjoj “Monteviziji”?
Na nagovor svoje ljepše i bolje polovine Ivane. U natjecanjima ima puno više onoga što mi se ne sviđa, od onoga što mi se sviđa, ali kad sam napravio “Inje” morao sam se prijaviti jer mislim da je savršena za takvu priliku. A pritom, imali smo strašan povod da napravimo veliki filmski aranžman.
Jedini ste muškarac na “Monteviziji 2018.”, a konkurenciju vam čini jaka ženska ekipa od četiri vrlo talentovane i kvalitetne pjevačice. Riječ-dvije o vašim uslovno rečeno konkurenticama?
Za Lorenu i Katarinu sam čuo da su veoma talentirane i radujem se što ću ih upoznati, a sa Ivanom i Ninom se znam dugo i veoma smo dobri prijatelji. Sve su izuzetni vokali, što se podrazumijeva, a jedva čekam i da čujem ostale pjesme. Siguran sam da ćemo se lijepo družiti nekoliko dana.
Eurosong je široka platforma na kojoj se svake godine predstavi jako puno evropskih izvođača. Kakvo je vaše mišljenje o onom što je Eurosong bio i onom što je danas?
Drago mi je da se glazba vraća u prvi plan, jer je Eurovizija ipak festival koji slavi pjesmu. Iako je 2018. i tehnologija nam omogućava ono što nismo mogli ni da sanjamo, pogotovo kad je scenski nastup u pitanju, pjesma je ono što se pamti. Možda bi valjalo jedne godine, da pogase sve te ekrane i efekte i da se pjeva, tek da vidimo gdje bi nas to dovelo. Mislim da uopšte ne bi bilo loše.
Naši čitatelji su obožavaoci Eurosonga iz svih zemalja regiona, tako da će zasigurno pratiti “Monteviziju”. Imate li neku poruku za njih?
Slušajte i uživajte.
Uredništvo Eurosong.HR portala se zahvaljuje Vanji na izdvojenom vremenu, te mu želi mnogo sreće i uspjeha u narednom periodu.
Još nema komentara. Neka tvoj komentar bude prvi?