Sve ste vidjeli. Sve znate. Hrvatska se nije plasirala u finale 55. Eurosonga. Malo je reći da smo šokirani; bojim se da ni na jednom jeziku na svijetu ne postoji ta riječ koja bi najbolje dočarala stanje u kojem smo se našli nakon što je otvorena deseta koverta, i u kojem se nalazimo još uvijek. I vjerujem ne samo mi, hrvatski fanovi, već i mnogi diljem Europe i svijeta koji su pratili drugo polufinale.
Ja sam spadao u skupinu onih koji bi, da se moglo, kuću uložili na prolaz grupe Feminnem u finale. Ne bježim od toga. Niti ću ikada bježati od tvrdnje kako se Hrvatska trebala naći među deset putnika u finale Eurosonga 2010. Evo, bit ću još radikalniji – da se za finale biralo samo pet pjesama iz drugog polufinala, „Lako je sve“ je trebala biti među njima. Ali nije. I to nikako nije naša sramota, tj. triju djevojaka koje su dale sve od sebe da što bolje odrade nastup. Nipošto. Upravo suprotno, bile su sjajne. Ovako dobru pjesmu nismo imali od 1999. godine. Nažalost, i te 1999. nam se također dogodila jedna velika nepravda, baš kao i sada. Ali, da se vratim na početak – prije samog polufinala bio sam uvjeren da smo sigurni finalisti. Nakon što je na pozornici Telenor Arene izvedeno svih 17 skladbi, vjerujte, bio sam još uvjereniji. Naime, cure su nastup odradile odlično, što je potvrdila i reakcija publike. Uz to, neki od favorita potpuno su podbacili – Safura je bila toliko loša da je umalo nadmašila katastrofalni nastup sa generalne probe (one tijekom koje je ocjenjivao žiri), a Harel je pred kraj pjesme onako baš svojski falšao da me jeza prošla. Ne valja se veseliti tuđoj nesreći, ali to je jednostavno bilo tako. Imajući na umu cijelu sinoćnju konkurenciju, ponavljam, za mene, a i mnoge druge, izvirivanje hrvatske zastave iz jedne od koverti bila je samo pitanje trenutka.
“Lako je sve” – najbolja hrvatska pjesma i nastup od 1999.
A trenutak u kojem sam se zabrinuo bio je kada je Rumunjska proglašena finalistom te su ostala još dva mjesta, a da su u tom trenutku pritom „out“ bili Hrvatska, Danska, Švedska i Armenija. Nakon što je kao deveta bila prozvana Armenija, bilo mi je jasno što nam slijedi. Mislio sam, doduše, kako je u desetoj omotnici Švedska; ispostavilo se da je Danska, ali nama to ionako ništa nije značilo. Što da vam pričam kako sam se osjećao – razočarano, prevareno, bijesno… Ma čemu da još nabrajam kad su i kroz vas vjerojatno prošli slični, ako ne i isti osjećaji. Šok i nevjerica. Gruzija u finalu, a nema Hrvatske? Cipar u finalu, a nema Hrvatske? Ukrajina u finalu, a nema Hrvatske??? Pa je li ta publika gluha?! Nije bitno. Znam samo da smo ispali potpuno nezasluženo i da sam zbog toga još uvijek ljut. Ljut sam što konkurencija nije bila jača, pa da mogu reći: „Eto, ispali smo, ali su makar prošle jednako dobre pjesme“. Ljut sam što su djevojke nastup odradile sjajno, pa da ne mogu reći: „Eto, s*ebale su cijelu stvar, nije ni čudo da nismo prošli.“ Ništa slično nisam mogao reći; ni ja, ni bilo tko. Opet ponavljam: Gruzija? Cipar? Ukrajina? Pa i Azerbajdžan, na kraju krajeva, neka je sto puta favorit, bio je lošiji od Hrvatske jučer. Tko zna, možda bi i nama bio oprošten blijed i neuvjerljiv nastup da smo mjesecima prije Eurosonga iskakali iz paštete…
Ciparska “limunada” bolja od hrvatske i švedske pjesme?!
Eto ljudi, kao što vidite, nemam vam previše toga pametnoga za reći. Želio bih samo poručiti Nedi, Niki i Pameli da sam ponosan na njih, su bile odlične, i još im jednom zahvaliti na sjajnom nastupu, kao i Branimiru Mihaljeviću na prekrasnoj pjesmi. Hvala Vam što smo zbog Vas dobivali divne poruke fanova diljem Europe koji su, kao i mi, bili uvjereni da se Hrvatska vraća u vrh. Što se finala tiče, vrlo brzo sam odlučio što ću…
Neću ga gledati. Ići ću kino. Pratim Eurosong od 1995., otada nisam propustio ni minutu, ali ovu subotu idem u kino. Možete sada reći kako ne znam gubiti, to je vaše pravo. Međutim, morate znati kako ne bih ovako postupio da se Hrvatska nije u finale plasirala lani i preklani, kada su nas predstavljale pjesme doista prosječne kvalitete. Također, ovakav potez nije mi palo na pamet povući 2007., kada smo i više nego zasluženo ispali. Oni koji su bili svjedoci sinoćnje nepravde, shvatit će me. Nadam se da imate svog favorita za subotu. Uživajte! Nego, zna li netko – kakav je ovaj novi Robin Hood?…
Što u subotu navečer?
Još nema komentara. Neka tvoj komentar bude prvi?