Specijal: Irska na Eurosongu

Govoriti o Irskoj u kontekstu Eurosonga je otprilike kao govoriti o Brazilu u kontekstu nogometa. Ova je otočna zemlja dočekala kraj glasovanja na prvom mjestu čak sedam puta, što je stavlja na prvo mjesto All-time ljestvice. Jedina je država koja je uspjela nanizati tri uzastopne pobjede, a uz to su i četiri puta bili drugoplasirani te jednom trećeplasirani. Imaju prosjek od osvojena 72 boda po Eurosongu, što ih i na toj ljestvici stavlja na prvo mjesto, zajedno s Ujedinjenim Kraljevstvom.

Prvi nastup ove Eurosong velesile upisan je 1965. godine u Napulju kada je Butch Moore s pjesmom „Walking the Streets in the Rain“ zauzeo šesto mjesto. Dvije godine kasnije, u Beču, Irska zauzima drugo mjesto. Prva od sedam pobjeda dogodila se u šestom nastupu, u Amsterdamu 1970., a ostvarila ju je Dana pjevajući „All Kinds of Everything“. Sukladno tome, naredne 1971. Irska, preciznije Dublin, je prvi put ugostio Pjesmu Eurovizije. Bio je to prvi „vanjski“ prijenos RTÈ-a u boji. Prvi dio sedamdesetih nije bio naročito uspješan za Irce, no stvari kreću nabolje nakon trećeg mjesta 1977. Drugi trijumf stigao je točno deset godina nakon prvoga – u Haagu ’80. buduća legenda ovog natjecanja, Johhny Logan, je pobijedio sa skladbom „What’s Another Year“. Sljedeće je godine Dublin opet bio grad domaćin natjecanja, a domaće predstavnice, ženski trio Sheeba, bile su pete.

Godine 1984. svoj prvi nastup na Eurosongu zabilježila je Linda Martin, koja je tada zauzela sjajno drugo mjesto. Tri godine kasnije u Bruxellesu, novi trijumf Irske i Johnnyja Logana, ovoga puta zahvaljujući vječnoj „Hold Me Now“ koja je na show-u Congratulations 2005. u odabiru najbolje Eurosong pjesme svih vremena zauzela visoku treću poziciju. Dakako, 1988. je Dublin i treći put u svojoj povijesti udomio ovo glazbeno natjecanje. A na četvrto domaćinstvo nije se trebalo dugo čekati, jer je 1992. Linda Martin (drugoplasirana iz 1984.) u švedskom Malmöu osvojila 16 bodova više od Ujedinjenog Kraljevstva, što je značilo početak irske rapsodije u 90-ima. Pjesmu „Why Me“ skladao je Mr. Eurovision, tj. Johnny Logan, što znači da je u tadašnje četiri irske pobjede imao zasluge za njih čak tri. Trideset i osmi po redu Eurosong nije održan u glavnom gradu Irske, već u gradiću imena Millstreet, čije ima budi posebne emocije fanovima ovog natjecanja iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine te Slovenije. Sa samo 1500 stanovnika, to je najmanji grad-domaćin u povijesti Eurosonga. Ovaj zanimljiv odabir pokazao se Ircima sretnim – „In Your Eyes“ u izvedbi Niamh Kavanagh zaslužni su za peti irski trijumf, i izjednačavanje s Francuskom i Luksemburgom po broju pobjeda. Zanimljivo, 1992. i 1993. ista zemlja je pobjednik, ali je i ista zemlja drugoplasirana – Ujedinjeno Kraljevstvo.

Eurosong ’94 održan je u Dublinu. Irski predstavnica Paul Harrington i Charlie McGettigan početni su dio glasovanja gledali u leđa debitantu Mađarskoj, no na kraju se sve pretvorilo u novu, rekordnu šestu pobjedu Irske. To je prvi i zasad jedini slučaj da je jedna zemlja ostvarila tri pobjede zaredom, a šanse da netko uskoro to ponovi su izrazito slabe. Zahvaljujući toj pobjedi, Dublin je ugostio i jubilarni 40. Eurosong i to upravo na dan kada je Johnny Logan slavio rođendan. RTÈ nije krio da mu financijski ne pada najlakše organizirati Eurosong treći put u tri godine, pa se odmah javio BBC ponudivši da oni preuzmu organizaciju, ili da BBC i RTÈ zajedničkim snagama ugoste show u Belfastu u Sjevernoj Irskoj. Kako znamo, Irci su odbili ponudu i organizirali i ESC ’94, ali su EBU-u odmah dali do znanja da u slučaju četvrte uzastopne pobjede nemaju namjeru „ostaviti“ Pjesmu Eurovizije u Irskoj. To je potaknulo glasine da su Irci te godine namjerno odabrali pjesmu koja ima minimalne šanse za pobjedu. Ako je to uistinu bio plan RTÈ-a, onda je upalio, jer je Eddie Friel bio tek četrnaesti.

No, Sudbina se ne može izbjeći, i sedma irska pobjeda dogodila se već 1996. u Oslu. Eimear Quinn je s „The Voice“ osvojila 162 boda i ostvarila zasad posljednju pobjedu Iraca. U Dublinu ’97. Marc Roberts nije mogao parirati Katrini & The Waves-ima, te je bio drugi.

Od Eurosonga ’97. kreće pad Irske. U nizu loših rezultata, valja istaknuti šesto mjesto iz 2000., no već dogodine su Irci bili 21. i tako propustili ESC 2002. Uz 1983., kada su djelatnici nacionalne televizije štrajkali, to je jedina godina kada Irske od 1965. nije bilo. Uvođenje polufinala također nije donijelo sreću Zelenom otoku – čak se tri puta nisu uspjeli plasirati u finale, a od tri puta koliko jesu, spomena vrijedno je jedino deseto mjesto iz 2006. godine.

Valja napomenuti i to da su Irci sve svoje pjesme izvodili na engleskom jeziku, s iznimkom 1972., kada je Sandie Jones pjevala na irskom i osvojila tek 15. mjesto.