Sutra je zadnji dan kada svi zainteresirani gradovi mogu predati svoje kandidacijske knjige za domaćinstvo Eurosonga 2020. Povodom toga, ali i otkrivanja nekih detalja vezanih za samu organizaciju, portai Telegraaf imao je intervju s izvršnim producentom događanja Sietseom Bakkerom.

Eurosong 2020. mu neće biti prvo eurovizijsko događanje. Dvije je godine služio kao izvršni supervizor Dječjeg Eurosonga (2011. i 2012.), dugo godina je radio za EBU kao online i komunikacijski menadžer Eurosonga, a bio je i “među manjim ljudima” kao novinar i urednik portala ESCtoday. Nakon Eurosonga 2016. odlučio se povući iz EBU-a te osnovati vlastitu PR-tvrtku. Sada se vraća na Eurosong kao dio producentskog tima u kojem je kao predstavnik televizije NPO.

– Naš glavni zadatak je da cijela Nizozemska iskusi Eurosong i da koristimo nizozemsku kreativnu industriju i tehnička znanja za natjecanje 2020. Želimo ostaviti nizozemski pečat iduće godine – započeo je Bakker, a hoće li to značiti narančastu boju loga i Virgila van Dijka kako označava početak glasovanja, nije poznato.

O kandidacijskoj knjizi

Tko god želi biti domaćin, mora pripremiti kandidacijsku knjigu. U njoj moraju stajati podaci o dvorani u kojoj je planiran Eurosong, smještajni kapaciteti, te financiranje i način. Prema EBU-ovim uputstvima, mora biti barem 40-tak garderoba u blizini objekta u kojem će se organizirati Eurosong, što za natjecatelje, što za voditelje i što za izvođače u interval actovima.

– Ako cijeli orkestar ili npr. plesna grupa mora doći na pozornicu u Nizozemskoj, kao i u Beču, trebate imati više garderoba. Također, treba biti press-centar za stotine novinara, sa sobama za intervjuiranje i održavanje konferencija za novinare. To znači da nije svaki objekt pogodan. Također, lokacija mora biti dostupna sedam ili osam tjedana prije Eurosonga. Zašto toliko dugo? Oko 130 kamiona sa svjetlima, tehnologijom i dijelovima pozornice moraju biti dostupni. Sve to mora ići unutra. To je jedan veliki logistički ples. Samo s time ste zauzeti danima. Ona slijedi spajanje, instalacija tehnologije kamera i tehničke probe. Kada zemlje koje se natječu dođu, počinju probe, koje potom slijedi glavni eurovizijski tjedan – izjavio je 35-godišnji Bakker, objašnjavajući što treba nekoj dvorani da ju se odabere za održavanje Eurosonga. 

O visini stropa

Također, našao se problem stropa, koji prema uputstvima iz EBU-a mora biti između 15 i 20 metara, zbog čega su se neki povukli iz utrke.

– Kada vam je strop visok samo osam metara, postaje teško. To je prenisko kako bismo znali koliko svjetla i ventilacije mora biti tamo ili koliko će ih biti ispod pozornice. No, ako ste kreativni, možete ići u raznim pravcima – izjavio je Bakker, koji se dotakao i različitih objekata koji su prijavljeni.

– Moguće je organizirati na nečem stadionskom, ali i u sportskom objektu ili konferencijskoj dvorani. U Kopenhagenu 2014. bilo je organizirao u luci koja se više ne koristi. Krov je prokišnjavao kad smo to posjetili po prvi put, ali Eurosong se svejedno održao tamo – prisjetio se Bakker, dodajući kako su gradovi-domaćini posljednjih nekoliko godina investirali do 15 milijuna eura u organizaciju.

Beneficije organizacije

Ujedno je objasnio zašto je grad koji je odabran za domaćina jedan od pobjednika Eurosonga.

– Uskoro će biti nekoliko tisuća posjetitelja koji će trošiti novce u tom gradu. Nekoliko je stvari u kojima grad igra ključnu ulogu, kao npr. na službenoj ceremoniji otvorenja događanja: crveni tepih. I jako je važno: ime grada pojavljuje se na logu koji otvara granice i prolazi kontinentom i tijekom glavnog tjedna, jedan je od vidljivijih aspekata. Sve te stvari su prikladne za investiciju grada u Eurosong – objasnio je Bakker važnost domaćinstva i ove utrke.

U ovom slučaju opet se prisjetio Kopenhagena, čije financije i dan-danas pate od organizacije Eurosonga 2014. Naime, zbog prije spomenute tvornice u luci, koja je bila u lošem stanju prije Eurosonga, bila je potrebna rekonstrukcija, zbog čega se potrošilo puno više novaca od planiranog.

– Stvari su išle ukrivo u organizaciji sa strane grada. kao rezultat, nisu imali dovoljnu financijsku potporu kako bi ispunili svoje zahtjeve. Tu je lekcija koju se treba naučiti: treba postojati dobra kooperacija i dobar odnos povjerenja između televizije i grada – izjavio je Bakker.

Nizozemci predlažu, EBU ili prihvaća ili ne prihvaća

I za kraj, što nam predstoji do kolovoza?

Sa završetkom prijava (sutra, 10. srpnja), NPO, AVROTROS i NOS pogledat će sve kandidacijske knjige. Potom će do kraja mjeseca zajedno s predstavnicima EBU-a otputovati od grada do grada kako bi se uvjerili u točnost podataka u kandidacijskoj knjizi. Na kraju će sve tri nizozemske televizije i producentski tim predložiti najboljeg kandidata EBU-u, koji ili može prihvatiti ili ne mora, pa odabere drugi grad.

Podsjetimo, u utrci za domaćinstvo ostali su:

• Rotterdam
• Maastricht
• Utrecht
• ‘s-Hertogenbosch
• Arnhem