U današnjem izadnju projekta S druge strane ekrana predstavljamo vam dvije države koje su se početkom prošlog desetljeća mučile za prolazak u finale, da bi na kraju desetljeća bile pobjednice i jednu državu koja je upravo 2012. osvojila svoj najbolji rezultat do danas.

---

Izabo – Time

Plasman: 13. mjesto u polufinalu (33 boda)

Andrea: Simpatično, ali prosječno. Nastup je ok, al nema u njemu nečeg da bi me natjeralo glasati za njih, tako da me njihovo ispadanje nije začudilo.

Ukupni dojam:

Bartol: Meni su se ova pjesma i nastup uvijek sviđali – baš izgledaju kao da se dobro zabavljaju na pozornici a pritom ne ismijavaju Eurosong 😀 . Refren me malo podsjeća na neke pjesme Mike, čiji album Life In Cartoon Motion znam napamet, a za Izabo slijedi smješko, iako su mi bili taman na granici finala obzirom da je prvo polufinale baš ako bilo.

Ukupni dojam:

Bojan: Doslovno se nijednog djelića nastupa ne sjećam. Mislim da ga nisam ni upamtio nakon Eurosonga. Tako da je ovo kao da sam prvi put gledao. Pjesma je onako li-la, a samim tim i nastup. Previše mi je tu nekon zavođenja na silu, možda je trebalo biti spontano, ali nije. Taman za polufinale.

Ukupni dojam:

Emilia: Moja je sreća da ovaj SDSE nismo odradili 2012. (kako bi sam pjevač rekao “you gotta give me more time”), jer je meni ova pjesma, iskreno, dosta loše ostarila. Doslovce, ne budi mi neku emociju nakon osam godina.

Ukupni dojam:

Marija: Jedino što mi je bilo fora u izraelskom nastupu je hrpa malih satova na ekranima u pozadini, sve ostalo je za zaborav. Odmah sam ga zaboravila jer mi je bio zaista bezveze, a pjesma jako naporna.

Ukupni dojam:

Sanja: Ova pjesma mi baš ima dobar vibe. Strofe mi se sviđaju više od refrena, a frontmanov glas mi je kao neka izraelska verzija Arctic Monkeysa. Nastup je pomalo messy, klavijaturistica izgleda kao da je lagano nacugana, ali sve u svemu, simpatična, spontana i vesela ekipica. Žao mi je što nisu vidjeli finale.

Ukupni dojam:

---

Joan Franka – You And Me

Plasman: 15. mjesto u polufinalu (35 bodova)

Andrea: Ovo mi je jako dobra pjesma. Baš je feel good i žao mi je da je ispala i to, koliko znam, zbog žirija. Mislim da je dojam pokvarila njena perjanica na glavi i da su se pojedinci više fokusirali na to nego na pjesmu.

Ukupni dojam:

Bartol: Dolly Parton za siromašne u najslađem mogućem smislu. Danas bi je internet ratnici vjerojatno optužili za cultural appropriation zbog ove indijanskog “šešira”. Ovo je sve bilo slatko preslatko i to je to.

Ukupni dojam:

Bojan: Jooj kako je ona meni bila simpatična, a i samu pjesmu sam volio. Baš mi je žao što nije došla do finala. Nju je, kao i mnoge, ova preglomazna scena pojela. Meni je ovo bilo simpatično za čuti i vidjeti i za razliku od Izraela nje se sjećam, možda zbog tog perja, ali i već ranije spomenute simpatičnosti.

Ukupni dojam:

Emilia: Očito su Nizozemci morali dosegnuti dno, kako bi ih ptica feniks zvana Anouk dignula. Realno, da nije bilo SDSE-a i eventualno escradija, zaboravila bih kako ova pjesma uopće postoji.

Ukupni dojam:

Marija: Jako simpatična pjesma i nastup. Sviđa mi se taj country zvuk u pjesmi, a i nastup koji je bio jednostavan, veseo i simpatičan. Vatra na pozornici bila mi je baš fora, a čak mi nije smetala ni odjevna kombinacija pjevačice. Svaki put kad gledam ovaj nastup, uvijek me razveseli i potakne na ples i smijeh. Žao mi je što se Nizozemska s ovom pjesmom nije uspjela plasirati u finale.

Ukupni dojam:

Sanja: Uh, ovaj stajling joj stvarno nije trebao. Totalno je odvukao pažnju s pjesme. Ne sjećam se je li u to vrijeme bilo polemika te vrste, ali ne znam kako bi joj ovo prošlo danas, moguće da bi pobrala osude za tzv. “cultural appropriation”. Sama po sebi, pjesma je sladunjava i bolje bi joj odgovarala neka vizualna jednostavnost. Sve u svemu, dušu dalo za neki festivalčić u Nashvilleu, no ovdje se nije uklopilo.

Ukupni dojam:

---

Rona Nishliu – Suus

Plasman: 5. mjesto u finalu (146 bodova)

Andrea: Meni je ovo deranje i nije mi nimalo ugodno slušati. Ona mi se previše prenemaže s onim facijalnim ekspresijama i živcira me. Vokal je neosporan, ali ja tu ne vidim pjesmu.

Ukupni dojam:

Bartol: Ovu sam pjesmu na ovom portalu svesrdno branio 2012. pa ću ju tako braniti i danas. Krenut ću od Ronine maestralne vokalne izvedbe koja je pokorila Baku, preći ću na tekst koji je toliko prekrasan i utkan u melodiju pjesme da se samo mogu nadati da ću ikada u životu ispričati ovakvu priču pjesmom, zatim styling koji se nekako distopijski fantastično uklapa u cijelu vibru pjesme i na kraju pozornica koju je Rona ispunila svojim glasom, pojavom, mimikom i estetikom a upotpunjena je fantastičnim light-showom. Jako mi bude krivo kada se ovo fenomenalno djelo okarakterizira kao deranje jer u ovoj pjesmi sve ima smisla, konstrukcija je na mjestu, priča iza pjesme je na mjestu, a stavimo li još u kontekst i tragičnu nesreću u Albaniji koja se dogodila dan prije polufinala, potupno jasna postaje vizija nastupa ovog remek djela. Pjesma i izvedba kojoj se redovito vraćam, i koja mi je u top5 najdražih pjesama na Eurosongu svake godine, a moje prvo mjesto na Eurosongu 2012. dijeli sa još jednom pjesmom koja će doći nešto kasnije u SDSE.

Ukupni dojam:

Bojan: Prvo svaka joj čast na odličnoj vokalnoj interpretaciji i skidam joj kapu. Sad sa odmakom od osam godina mogu reći da ovo uopće nije bio loš nastup i odlično je izrežiran. S druge strane, pjesmu nisam do sada samoinicijatvno pustio nijednom.

Ukupni dojam:

Emilia: Sjećate se onih vremena kad nisu birali overdramatized balade koje bi usput upropastili novom produkcijom i engleskim jezikom? E pa sjećam se i ja. Pjesma koja bi u današnje vrijeme sigurno osvojila puno više bodova od žirija. Jer ponekad je manje zbilja i više nego dovoljno.

Ukupni dojam:

Marija: Albanija je u Bakuu pokazala da se uz veoma jednostavan scenski nastup može postići jako dobar rezultat. Ova me pjesma zaista osvojila, a osobito sam oduševljena Roninom vokalnom izvedbom. Iako ne razumijem albanski, ova me izvedba zaista dirnula, kao što je, sigurna sam, dirnula i mnoge eurovizijske obožavatelje. Ono preko čega ipak ne mogu prijeći je Ronina odjevna kombinacija. Po mojem mišljenju, Albanija je zasluženo 2012. odnijela Barbara Dex nagradu jer mi je pjevačica djelovala zastrašujuće u onoj haljini i s onom frizurom.

Ukupni dojam:

Sanja: Evo živog dokaza da glazbu ne možemo doživljavati objektivno. Od njezine vokalne izvedbe, scenskog nastupa i interpretacije, objektivno moram priznati da je sve vrhunski izvedeno. Opravdano drži visok status među fanovima Eurosonga. No, moj subjektivni doživljaj je da mi ova pjesma nikad nije sasvim sjela, ni tad, ni osam godina nakon.

Ukupni dojam:

---

Zanimljivosti

U ovom izdanju su i pjesme i ocjene bile polarizirajuće – sve su pjesme dobile barem jednog smješka, neutralka i tužića.

Kako je Emilia rekla u svojem komentaru, ovo je posljednji nizozemski nastup prije njihove “renesanse” u kojoj su se od 2013. godine 6 puta plasirali u finale, uz jednu pobjedu, jedno drugo mjesto i tri top11 rezultata.

Ovo je najbolji albanski plasman na Eurosongu, i jedini top5 albanski nastup dosad. Rona Nishlliu je i jedina albanska dobitnica nagrade Barbara Dex

Nesreća koju spominjem u komentaru za Albaniju odnosi se na  Qafa e Vishës nesreću u kojoj je nakon što je autobus sletio sa ceste u provalio poginulo 12 studenata, a još 21 je bio ozlijeđen. Zbog te nesreće 22. svibnja je bio proglašen danom žalosti u Albaniji te se prvo polufinale u kojem je nastupala Rona Nishliu nije prenosilo uživo nego sa dva sata zakašnjenja, a i u polufinalu i u finalu Albanske bodove je dodijelio stručni žiri.