Još nas nešto više od tjedan dana dijeli do 65. izdanja Natjecanja za pjesmu Eurovizije, a prve probe počinju već sutra. Zbog lanjskog otkazivanja atmosfera nikad nije bila napetija, stoga vam našim novim specijalom želimo barem malo skratiti iščekivanje najzabavnijeg glazbenog festivala. Kroz pet nastavaka prisjetit ćemo se svih hrvatskih nastupa na Eurosongu, a danas vam predstavljamo prvi u nizu. Naravno, kao i uvijek, cijenimo vaše mišljenje pa ćete tako imati priliku u anketama ocijeniti svaku pjesmu. Svaka anketa otvorena je točno dva dana, a večer uoči prvog polufinala ovogodišnjeg Eurosonga objavit ćemo koja vam je pjesma iz hrvatske eurovizijske povijesti najdraža.

Put – Don’t Ever Cry, Millstreet 1993.

Prvi put nakon osamostaljenja Hrvatska se odlučuje predstaviti eurovizijskoj publici, stoga organizira nacionalni izbor pod nazivom Hrvatski televizijski festival. Održan u Kristalnoj dvorani opatijskog hotela Kvarner, okupio je 15 izvođača, a čast da prvi put u povijesti brani boje naše domovine dobila je grupa Put s pjesmom Don’t Ever Cry koja si je s prikupljenih 85 bodova stručnog žirija osigurala kartu za Millstreet. Unatoč kladionicama koje su nam predviđale iznimno visoke pozicije, grupa je naposlijetku s 31 osvojenim bodom zauzela 15. mjesto, a svojim nenametljivim nastupom, minimalnom koreografijom i emotivnom izvedbom i dandanas odaju dašak nostalgije i podsjećaju nas na vremena povezanosti, ljubavi i zajedništva.

Tony Cetinski – Nek ti bude ljubav sva, Dublin 1994.

Pod istim imenom, hrvatski predizbor za Eurosong vraća nam se i iduće godine. Najveći ljubitelji hrvatske glazbe ponovno se okupljaju u predivnoj Kristalnoj dvorani opatijskog Kvarnera, gdje ih očekuje 21 potencijalna eurovizijska uzdanica. Priliku da nas predstavlja dobio je Tony Cetinski koji je s uvjerljivih 77 bodova osvojio srca žirija i put u Dublin. Nek ti bude ljubav sva bila je veliki favorit fanova, a na eurovizijskoj je pozornici zasjala u vrlo emotivnoj, sigurnoj i snažnoj interpretaciji ovog istarskog pjevača. Cijeli je paket u konačnici bio dovoljan tek za 16. mjesto i 26 bodova, no to ne osporava činjenicu da i danas ova pjesma uživa veliku popularnost, pa smo je tako mogli čuti u nostalgičnim izvedbama Lee Mijatović i Nede Parmać u našoj specijalnoj emisiji Eurosong od doma.

Magazin i Lidija – Nostalgija, Dublin 1995.

Iako lokacija samog Eurosonga ostaje ista, nešto se ipak mijenja. Naime, značajnu promjenu bilježi naš nacionalni izbor; urednica Ksenija Urličić mijenja ime festivala u Dora, prema hrvatskoj skladateljici Dori Pejačević i prezentira statuu Ivice Propadala koja u konačnici odlazi u ruke Danijele Martinović i Lidije Horvat Dunjko čiji je nastup sa 150 prikupljenih bodova Nostalgiji osigurao status nove eurovizijske uzdanice. Da su operno pjevanje, crveno-bijela odijevna kombinacija i tiha violina pun pogodak, potvrdio je i dotad naš najbolji plasman na Eurosongu; tri dvanaestice i ukupno 91 bod podrazumijevali su šesto mjesto i naš prvi ulazak među deset najboljih, a upravo nas je Lidija Horvat Dunjko za vrijeme pandemije podsjetila na ovu divnu izvedbu u prvom izdanju Eurosonga od doma.

Maja Blagdan – Sveta ljubav, Oslo 1996.

Eurosong je pobjegao iz Irske, no Dora nije iz Opatije. Uoči najomiljenijeg hrvatskog glazbenog festivala, sve su oči bile uprte u novih 20 sudionika. U jakoj konkurenciji uvjerljivu pobjedu s visokih 214 bodova naposlijetku odnose Maja Blagdan i Sveta ljubav, dobivši tako priliku da nas predstavljaju u norveškoj prijestolnici. Od samih početaka Maja je bila jedan od favorita za pobjedu, a minimalističkog nastupa u crnoj haljini obogaćenog pamtljivom koreografijom još se uvijek s nostalgijom sjećamo. Iako nije dobila niti jednu dvanaesticu, 98 bodova i četvrto mjesto Maji je bilo dovoljno da se i dandanas ponosno može zvati osvajačicom najboljeg hrvatskog plasmana u povijesti, a ujedno i vlasnicom najvišeg otpjevanog tona (Bb5). Kako Sveta ljubav zvuči u Eurosongu od doma, znaju Neda Parmać i vokalni sastav Cambi.

E.N.I. – Probudi me, Dublin 1997.

Iako se Eurosong po četvrti put u pet godina vratio u Irsku, Dora ne bježi nigdje – ostaje u opatijskoj Kristalnoj dvorani hotela Kvarner i petu godinu zaredom okuplja kremu hrvatske glazbene scene. Od 20 izvođača koji su se predstavili na jubilarnom izdanju, prema mišljenju stručnog žirija najupečatljivije su bile cure iz riječke grupe E.N.I. s osvojenih 170 bodova za pjesmu Probudi me. Iako su ih brojni europski mediji nazivali Spajsicama iz Hrvatske, a one taj status i potvrdile veselim i šarenim nastupom, na Eurosongu nažalost nisu postigle značajniji uspjeh – s osvojena 24 boda, zauzele su 17. mjesto. Svakako, ovo je samo jedan u nizu nastupa koji izazivaju nostalgiju i podsjećaju nas na ove četiri žene koje su svojim optimizmom zapalile dublinsku pozornicu.