Nakon što je u EBU-u odlučeno da redoslijed nastupa u polufinalnim i finalnim večerima Eurosonga ne određuje ples kuglica, već producentski tim Eurosonga među mnogim fanovima traje rasprave koliko tu zapravo ostaje prostora za davanje i oduzimanje prednosti pojedinim pjesmama. S obzirom na to da žiri glasa dan ranije, po vlastitoj želji i nahođenju, neosporno je da redoslijed nastupanja u najvećoj mjeri utječe na gledatelje koji imaju deset minuta nakon izvedbe posljednje pjesme da donesu odluku. Zasigurno da gledatelji ponajbolje pamte pjesme s kraja redoslijeda, kao i one iza kojih nastupa neka slabija, uglavnom mirnija pjesma. No, koliko je zapravo redoslijed uopće bitan? Može li odlučiti sudbinu potencijalnih finalista? Zato smo analizirali danas objavljeni redoslijed, usporedili ga s nekim prethodnim, i evo što kažu brojke.

Azerbajdžan i Norveška otvaraju polufinala. Trebaju li biti nezadovoljni?

Jedan od brojeva koji zasigurno ima reputaciju ne baš sretnog je broj jedan. Otvoriti show znači riskirati da vam sljedećih 18 pjesama nastup ostavi u sjenci i potisne iz sjećanja gledatelja. Ove godine prvo polufinale će otvoriti Azerbajdžanka Aisel, dok će prvi na pozornicu u drugom polufinalu izaći eurovizijski pobjednik iz 2009., Alexander Rybak. Trebaju li biti nezadovoljni? Pa i ne baš. Povijest nas uči da su se mnogi s broja jedan u polufinalu vrlo lagano plasirali u finale. Spomenimo npr. 2017. i Robina Bengtssona, 2016. i Justsa, Moniku i Vaidasa iz Litve 2015., Arama MP3 iz 2014., i mnogih drugih. Od regionalnih predstavnika problema s brojem jedan nisu imali Željko Joksimović 2012., a ni Dino Merlin godinu dana ranije. Ako je vjerovati kladionicama, Aisel, a pogotovo Rybak bi također trebali pronaći svoje mjesto u finalu.

Istovremeno, među obožavateljima Eurosonga “na cijeni” je nastup na samom kraju. Cipar će, tako, imati čast da zatvori prvo polufinale, dok će se zavjesa na drugo polufinale spustiti nakon ukrajinskog nastupa. Pogledamo li u povijest, vidjet ćemo da ovaj “mit”, za razliku od prethodnog, ima svojevrsno uporište u eurovizijskoj povijesti. Naime, prošlogodišnje ispadanje Latvije u polufinalu u kojem su se predstavili na samom kraju prvo je ispadanje za posljednjeg rednog broja još od 2013. kada su srpske predstavnice Moje 3 u Švedskoj eliminirane u polufinalu. Mogu li Cipranka i Ukrajinac nastaviti niz uspjeha ili će ući u neslavni klub onih koji nisu uspjeli iskoristiti dobru startnu poziciju doznat ćemo 8., odnosno 10. svibnja.

Može li Aisel i s broja 1 u finale?

 

Tko je dobro prošao u prvom polufinalu?

U prvom polufinalu producenti su, svjesno ili ne, napravili svojevrsni blok favorita koji će nastupati, praktično, jedni iza drugih. Od broja 4 do broja 10 nagurano je čak pet zemalja iz TOP 7 po procjeni kladionica. Tu zasigurno najmanje razloga za zadovoljstvo imaju u Litvi čija će Ieva Zasimauskaitė nastupati između scenski vrlo obećavajućih predstavnika Češke i Izraela. Također, Bjelorus Alekseev će nastupati poslije Izraelke Nette, a prije predstavnice Estonije. Priznat ćete – nimalo lak zadatak održati fokus na sebi i svojoj pjesmi u takvom društvu. Među one koji zadovoljno trljaju ruke nakon današnje objave redoslijeda nastupa, svakako možemo ubrojati i predstavnicu Finske Saaru Aalto koja, osim što nastupa pred sami kraj natjecateljskog dijela, nastupa i između dvije stilski i u svakom drugom smislu drugačije pjesme (Grčka i Armenija), što joj u startu daje prednost ispred nekih drugih izvođača.

Saara Aalto itekako može biti zadovoljna

 

Tko je dobro prošao u drugom polufinalu?

Drugom polufinalu osim epiteta koje su mu već dosad davali poput – lošije, slabije, s manje konkurencije, možemo pridodati i još jedan – ujednačenije. Producenti Eurosonga kao da su ovdje puno više vodili računa o tome da se svaka pjesma istakne u dovoljnoj mjeri da privuče pozornost gledatelja. Tako će, naprimjer, Srbija sa, doduše ne baš statistički sretnog broja 3 (recimo samo da nastupi na početku polufinala baš i nisu najsretniji za srpske predstavnike), nastupati između Rumunjske i San Marina, što i ne zvuči tako loše. S druge strane, na sveopće iznenađenje, Australija je dobila najbolji broj koji se mogao dobiti ako izvuku da nastupate u prvoj polovici, između Nizozemske i Gruzije. Ne baš najzadovoljniji redoslijedom mogli bi biti u Latviji čija će lagana balada biti stiješnjena između heavy metal pjesme iz Mađarske i vrlo moderne, brze pjesme iz Švedske. Isto bi se moglo reći i za predstavnika Crne Gore – Vanju Radovanovića, koji bi ipak mogao profitirati od činjenice da nastupa na broju 16.

Laura ima težak zadatak

 

Franka nastupa 12. Što to znači?

Hrvatska predstavnica, Franka, na pozornicu će izaći 8. svibnja, pod rednim brojem 12. Povijest nas uči da se radi o poprilično dobrom broju. Prošle godine je tako na tom broju vrlo uspješno nastupao SunStroke Project, a ranijih godina s broja 12 u prvom polufinalu u finale su prošli Zoë iz Austrije, Polina Gagarina iz Rusije; zatim Valentina Monetta iz San Marina, Moldavka Aliona Moon, Ivi Adamou s Cipra, Juliana Pasha iz Albanije, i Islanđanka Yohanna. U povijesti Eurosonga samo se dvaput desilo da onaj tko nastupa na rednom broju 12. ne prođe u finale, i to oba puta sa sićušnim državama – San Marino 2011. i Andora 2008. Dakle, ako je vjerovati statistici, broj 12 je sve samo ne nesretan.

Ovako je to izgledalo 2017. na broju 12 u prvom polufinalu

 

Što možemo zaključiti?

Statistika na Eurosongu obično nije ništa više do niza zanimljivih brojki i slova. Ipak, ono što je bilo i ostaje najvažnije su nastup i pjesma koju pojedina zemlja pripremi, odabere i pošalje na eurovizijsku pozornicu. Redoslijed nastupa, pjesma koju prati ili koja ga slijedi tek je olakšavajuća ili otežavajuća okolnost s kojom se prave zvijezde i sjajne pjesme uspješno i s lakoćom izbore. Što, u krajnjoj liniji, i jeste dostojno titule pobjednika Eurosonga.