Austrija 2012.: Analiza

Izvođači: Trackshittaz
Naziv pjesme: “Woki Mit Deim Popo”
Glazba: Lukas Plöchl, Manuel Hoffelner
Tekst: Lukas Plöchl, Manuel Hoffelner
Polufinale i redni broj: Prvo polufinale; 16.

Austrija na Eurosongu

Austrijske eurovizijske početke vežemo za 1957. godinu kada je Bob Martin, u svojstvu prvog eurovizijskog predstavnika svoje zemlje, završio na posljednjem mjestu, a dojam će popraviti u tri iduće godine kad su ostvarili neke solidne rezultate poput petog mjesta 1958. Prvu i zasad posljednju pobjedu na Eurosongu Austriji je, predstavljajući svoju zemlju po treći put uzastopno, donio Udo Jurgens 1966. godine. I tu bi se priča o nekim velikim dostignućima Austrije mogla i okončati jer u narednih tridesetak nastupa nisu uspjeli postići mnogo toga. Dapače. Čak su četiri puta bili zadnji, od toga u dva navrata s čistom nulom na kontu. Najbolji plasman u 1970.-tim bit će im peto mjesto “Milestonesa”, dok je isti rezultat ponovio 1989. Thomas Forstner što je njihov najbolji plasman u 1980.-tim godinama prošlog stoljeća. Što se tiče 1990.-tih, kod Austrijanaca je, izuzev desetog mjesta u par navrata, prisutan stalni rezultatski pad, pa su tako gotovo redovno završavali u rasponu od 13. do 20. mjesta. Početkom novog tisućljeća Austrija ostaje pri svojim navikama. Tek su Alf Poier i njegove kartonske krave 2003. nasmijali publiku diljem Europe i pomalo se iznenađujuće plasirali na vrlo dobro šesto mjesto. U Istanbul šalju “Tie Break”, muški trio, ali njihova pjesmica sa samo devet bodova ostaje na 21. mjestu. Značilo je to da će austrijski predstavnici po prvi put morati u polufinale iz kojeg dalje nije uspjela proći grupa “Global Kryner”. Zbog lošeg rezultata ORF odlučuje propustiti atenski Eurosong, a u Helsinki šalju Erica Papilayu koji je doživio pravu katastrofu završivši na pretposljednjem mjestu s ukupno četiri boda. Poslije ovoga austrijska nacionalna televizija se odlučuje za nešto trajnije povlačenje sa Eurosonga koje je potrajalo tri godine u kojima nismo mogli vidjeti predstavnika Austrije na eurovizijskoj sceni. Tek je pobjeda Njemačke doprinijela popularizaciji natjecanja u Austriji, pa je ORF prošle godine ipak odlučio sudjelovati. Poslali su mladu Nadine Beiler sa snažnom baladom, a ona se sa 64 boda na kraju morala zadovoljiti s 18. mjestom.

Austrija u finalu Eurosonga (2004.-2011.): 50% (2/4)

Austrija Profil | Forum

Kao i prošle godine, Austrijanci su za svojim ovogodišnjim predstavnikom tragali preko poprilično jednostavnog nacionalnog finala koje se sastojalo od samo jedne večeri, a u kojem su konačnu odluku o tome koja će od deset ponuđenih pjesama predstavljati Austriju, donijeli gledatelji. U superfinale se, pored “Trackshittaz”, plasirala i osebujna žena s bradom, Conchita Wurst, ali su se gospođice na štangama koje smo vidjeli tokom izvedbe pjesme “Woki Mit Deim Popo” austrijskoj publici očito više svidjele.

Hip-hop duo “Trackshittaz” zapravo čine dva prijatelja, Lukas Plöchl i Manuel Hoffelner koji su svoju ljubav prema urbanom glazbenom izričaju 2010. godine pretvorili u svoj mali projekat koji će nesumnjivo svoj vrhunac doživjeti nastupom na ovogodišnjem Eurosongu. Njihova karijera zapravo počinje kad je pjesma “Oida Taunz!” zasjela na vrh austrijske nacionalne top ljestvice gdje ju je za nekoliko tjedana zamijenila nova pjesma “Trackshittaza” , “Guuugarutz”. Ubrzo su izdali i svoj prvi album “Oidaah pumpn muas‘s” koji je, sasvim razumljivo, bio jedan od najtraženijih albuma u toj zemlji za 2011. godinu. Iste su godine svojim fanovima poklonili još jedan album, “Prolettn feian längaah” na kojem se istaklo nekoliko ljetnih hitova, no niti jedna pjesma nije uspjela ponoviti uspjehe pjesama sa prethodnog albuma. Za samo pola godine slijedi treći album ovog produktivnog dvojca zanimljivog imena “Traktorgängstapartyrap”, no to je, prema mišljenju publike i kritike, njihov dosad najlošiji album. Neposredno pred nastup na austrijskom nacionalnom finalu izdali su i svoj četvrti album, što znači da su praktički za dvije godine izdali čak četiri studijska nosača zvuka što je zapravo impresivna brojka kakvom se ne mogu pohvaliti niti puno iskusniji i popularniji izvođači od njih. Popularni su uglavnom među publikom mlađe životne dobi koja ih prati i tokom njihovih gostovanja u Švicarskoj i Njemačkoj gdje su rado viđeni na mnogim festivalima hip-hop glazbe.

Što kažu kladionice i koje šanse daju Austriji?

bet365 – 100
Totesport -100
Boylesports – 150
Williams Hill – 150

Wir san am Start Klunker 24 Karat
Unsa Bier hot 1 2 grad Mundart yeah wir 2 san Stars plündern Bars
Wir san am Start und olle Leid schrein heyaheya hey
Wir san Partyindiana trogn de Federn auf de Kepf
Und jetz außa mit de Depf jetz kummt de Nudlsuppngang
Fruttn yey scho laung kann soichn Jubltrubl gseng
Und sie taunzn und sie shaken an de Staungen an de Theken
Bin vazaubat d Fruttn schau wie sa si räkeln

Geht scho woki mit deim Popo
Woki mit deim uuuh uuuh
Woki mit deim Popo
Yeah yeah so gfoit ma des
Geht scho woki mit deim Popo
Woki mit deim uuuh uuuh
Woki mit deim Popo
Weil wos i wü bist du

Und i geh nei in Club de Ladies hom an feinen Schmuck
Owa er is duat wo man ned glei vermut
I schau nur sie au sie taunzt auf da Strip Staung
Bin am Start oida zick Fraun bei mir brennt nix au

Dok preslušavate pjesmu, cijeli tekst možete pratiti ovdje.

 

Moje mišljenje

Hip-hop sam po sebi nije najsretnija opcija za Eurosong, a još kad repate o “mrdanju guzom” u stilu prosječnog srednjoeurpskog pubertetlije, onda se pjesma pretvara u nešto vrlo bezvezno i nesuvislo. Ono što meni jako smeta u ovoj pjesmi je konstantno vrištanje koje bi nekom negdje, u nekoj dimenziji, trebalo biti zabavno, a u suštini je iritantno do bola. Ne želim prognozirati plasman ovoj pjesmi. Svi smo svjesni da postoji određena grupa ljudi kojoj se ovakvi, prije svega nastupi, pa onda i pjesme iz nekog razloga sviđaju, ali ja tri minute nabrajanja dijelova tijela i neartikulisanih vriskova ne bih volio slušati dvaput.

Sutra u 15:00 možete pronaći članak s analizom Norveške.