Još nas samo tjedan dana dijeli do prvog polufinala ovogodišnjeg Eurosonga. Atmosfera je izrazito napeta, a naši urednici hvataju svaki slobodni trenutak kako bi ulovili poneki intervju s ovogodišnjim izvođačima. Tako je naša Mariana uživala s francuskom predstavnicom Barbarom Pravi, a što joj je ona otkrila, pročitajte u nastavku.

Pozdrav, Barbara. Iznimno sam uzbuđena oko ovog razgovora jer si jedna od mojih favorita. Znam da imaš srpske i iranske korijene pa me za početak zanima kako si došla na ideju da uzmeš prezime Pravi kao svoj zaštitni znak.

Hvala ti na lijepim komentarima. Priča s odabirom imena vrlo je jednostavna. Kad sam bila u potrazi za umjetničkim imenom, nazvala sam svog djeda iz Srbije i zamolila ga da mi predloži nešto. Ispada da mu je to bio vrlo lak zadatak jer je znao da je Pravi, zbog moje autentičnosti, idealan izbor za mene. Uostalom, i ja smatram da je jako cool.

Kad smo već kod toga, govoriš li možda srpski ili perzijski?

Nažalost ne. Razumijem malo perzijskog i znam prepoznati srpski. Kad je moj otac, napola Srbin, bio mali, tečno je govorio srpski, no s vremenom ga je prestao koristiti, zaboravio i nije me mogao naučiti.

Upoznata sam s činjenicom da si rođena u glazbenoj obitelji. Kako je bilo odrastati u takvom okruženju?

Iako sam bila svjesna da se svi bave glazbom, kao mala nisam shvaćala da se moja obitelj po nečemu razlikuje od drugih. Danas, kad se prisjećam, shvaćam da sam po tom pitanju imala jednu veliku prednost. Kad sam rekla roditeljima da je glazba ono čime se želim baviti, rekli su: Hajde, u redu, valjda. Nisu se prepali kao što bi se prepali neki roditelji koji nemaju dodirnih točaka s umjetničkim djelovanjem. Uostalom, moj otac sluša klasičnu glazbu i violinist je, teta je komičarka, a djed se isto bavio muzikom, tako da nije nimalo čudno što sam i ja zaplovila glazbenim vodama.

Je li ti ta umjetnička sredina stvarala pritisak i očekivala od tebe da budeš glazbenica?

Pa, zapravo i ne. Djed je bio glazbenik i moja je mama bila svjesna financijskog problema jednog umjetnika, tako da je zapravo strepila od toga da se pridružim takvom svijetu. Inače, rekla mi je da se u životu mogu baviti čime god želim, ali i savjetovala da mi glazba ipak ostane hobi. Moj problem je bio što se ni u čemu drugome nisam vidjela, tako da sam se na kraju ipak opredijelila za ono što mi najbolje ide i što najviše volim.

Kada govorimo o tvojoj glazbi, možeš li nam otkriti inspiraciju za svoju pjesmu Voilà?

Inače, kad stvaram vlastitu glazbu, vodim se svojim osjećajima. Jedino ako sam proživjela neko iskustvo, sposobna sam o njemu pisati. Voilà je priča o djevojci koja piše glazbu za druge, a u isto vrijeme pokušava publici predstaviti i svoj rad. Većinu vremena to je vrlo težak zadatak. Poanta mog posla je doprijeti do publike, pa zato pjevam o tome da sam tu i da me se posluša jer smatram da ljudi zaslužuju upoznati pravu mene.

Baš mi je drago što ti to polazi za rukom, jer kako vidim, favoritkinja si kladionica za ovogodišnju pobjedu. Kako gledaš na to, stvara li ti pritisak?

I ne baš, da budem iskrena. Trenutno sam još u Parizu, dok je puno izvođača već odradilo svoje prve probe. Nakon današnjeg nastupa možda me Švicarac Gjon prestigne, tko zna. Svakako, smatram da se ne treba previše obazirati na to i da je nastup u finalu ključan.

Kad već pričamo o tome, možeš li nam otkriti nešto o svom nastupu koji nam spremaš?

Bit ću sama na sceni jer u svojoj emotivnoj izvedbi moram koristiti cijelo tijelo kako bih najbolje uspjela prenijeti emociju na publiku, stoga je vrlo važno da fokus bude na mojoj energiji i interpretaciji.

Iako si favorit kladionica za pobjedu, ti u svojoj kolekciji već imaš jednu, onu s Dječjeg Eurosonga.

Haha, da, tako je. Autorica sam prošlogodišnje pobjedničke pjesme J’imagine. Ipak, ja nisam bila ta koja ju je izvela i nagrada je zapravo Valentinina, ona je pobjednica i bila je savršena. Ja sam samo napisala pjesmu.

Pročitala sam da si i izniman borac protiv nasilja nad ženama i za ženska prava općenito. To mi je baš lijepo i ako smijem govoriti u ime svake žene na svijetu – hvala ti. Kako si se zapravo odlučila aktivirati?

Dok sam bila mlađa, često sam se susretala s takvim oblicima nepravde. Kad su se slične stvari počele događati meni, shvatila sam da moram pisati o tome jer ne treba šutjeti. Na taj sam način otkrila jednu stranu sebe koja bi bila spremna aktivno se boriti protiv toga.

Imaš puno fanova na eurosong.hr-u. Jedna od mojih kolegica zamolila me da te pitam koja ti je omiljena knjiga i koji film smatraš najdražim.

Imam puno knjiga i puno filmova koji su mi iznimno dragi. Volim talijanske autore, pa kad bih morala nešto izabrati, bila bi to knjiga L’arte della gioia. Vrlo je duga, no prati gotovo cijeli život jedne djevojke i jako je inspirativna. Što se filmova tiče, veliki sam fan stare francuske kinematografije i odlučila bih se za veseli mjuzikl Les Demoiselles de Rochefort.

Vraćamo se Eurosongu. Koja ti je najdraža pjesma koja se natjecala?

Uh, to je zbilja teško pitanje, ali jako mi se svidio Portugalac Salvador Sobral s Amar Pelos Dois, a veliki sam fan i Ne Partez Pas Sans Moi Celine Dion.

A imaš li možda ove godine neke favorite?

Jako mi se sviđa Manizha, cura iz Rusije. Čini se strašno zabavna i jedva je čekam upoznati. Također, sviđa mi se i malteška pjesma i stvarno se nadam da ćemo imati tri feminističke pjesme u velikom finalu.

Naša predstavnica Albina više je puta istaknula kako joj je tvoja pjesma jedna od najdražih. Jesi li možda čula njenu?

Da, sviđa mi se. Ona je baš draga cura i vrlo je lijepa. Dopisivale smo se prije par dana i čini mi se stvarno simpatična.

Ako pobijediš, gdje bi željela da se održi sljedeći Eurosong?

Jako jako želim da bude u Parizu. Valentina je sa sjevera i želi da se Dječji Eurosong održi negdje na tom području, što je super jer si ja mogu rezervirati naš glavni grad haha.

Barbara, hvala ti puno, ovaj intervju bio je baš ugodan. Za kraj, imaš li možda kakvu poruku za naše čitatelje?

Naravno. Baš je lijepo kako glazba ima tu moć da prelazi granice i doputuje i do Hrvatske, kao što ću jednom prigodom i ja. Inače, moj je djed jedno vrijeme živio na Hvaru gdje je proveo tri godine. Otac mu je bio šef hotela u kojem je radio i jako mu se svidjelo. Jednom prilikom rekao mi je kako su mu to bile tri najljepše godine u životu, stoga vam zahvaljujem za svu ljubav i potporu koju mi pružate cijelo ovo vrijeme, baš mi je drago što vam se sviđam.

Redakcija eurosong.hr-a ovom prilikom puno zahvaljuje Barbari Pravi na izdvojenom vremenu za ovaj intervju i želi joj sve najbolje na Eurosongu u Rotterdamu.