Intervju: Boris Đurđević

Dragi Boris, veliki pozdrav i hvala vam na izdvojenom vremenu za intervju. Za sam početak, kako ste? Gdje je ostatak grupe?
Umorno, radno. Provodim vrijeme u studiju, pripremam novi 11. album Colonije dok je moj bend na turneji po Sjedinjenim Državama.

Prvi puta se pojavljujete na Dori 1998. godine s pjesmom ‘U ritmu ljubavi’ i osvajate 4.mjesto. Je li to za vas tada bio uspjeh ili podbačaj?
Za nas je to bio veliki uspjeh. U to vrijeme smo još bili relativno nepoznati, smatrali smo da nam je Dora izvrsna platforma za širu promociju pa smo se pojavili s tipičnom Eurovizijskom pjesmom. Četvrto mjesto je bio odličan plasman s obzirom na to da smo se natjecali s tada nekim popularnim, velikim imenima Hrvatske scene.

Zašto se grupa Colonia nikada nakon toga nije pojavila na Dori?
Više nije bilo potrebe. Počeli smo raditi punom parom, nismo imali ni vremena za ozbiljno razmišljanje o Dori ili Eurosongu. To nije tipičan festival, nije nam više bio relevantan za karijeru.

Što mislite zašto su neka velika imena hrvatske glazbene scene izbjegavala Doru? Mislite li da ima istine u pričama da su se bojali da će im loš plasman naškoditi u karijeri?
Mislim da je problem bio to što je u jednom periodu Dora postala festival novih imena. Počeli su sve više pojavljivati amateri koji su se kroz Doru pokušali afirmirati, pokazati široj publici i naravno da velika imena ne žele sudjelovati na takvoj manifestaciji. Ne žele se natjecati jer im to nije potrebno. Meni je to sasvim razumljivo. Ako si dugogodišnja, dokazana zvijezda što bi uopće radio na jednom takvom natjecanju punom amatera?

Svima je poznato da ste vi autor pjesme ‘Lahor’ koja je kasnije preimenovana u ‘Celebrate’. Mnogi su se fanovi pitali zašto je jedan dobar tekst pretvoren u jedan tipčni eurovizijski tekst viđen već tisuću puta?
Bilo je to puno problema, ne znam od kud bih krenuo. Pjesma se u originalu zvala “I Believe”, bila je potpuno drugačija aranžmanski pa čak i melodijski. Demo je otpjevala Franka Batelić. Danas kad čujem taj demo zvuči zaista svjetski. Tekst je bio moj, bridge je bio drugačiji, puno raspjevaniji s određenom dramaturgijom prije završnog refrena. Svi smo se nadali da će Jacques pobjediti. Kada su ostali on i Darija u finalu pustio sam njega i njegovu prijateljicu, suradnicu Andreju Čubrić (isključivo na njegov zahtjev) u sam kreativan proces oko pjesme . Bio je to najgluplji potez koji sam mogao napraviti. Lahor je dobar tekst ali “Break a Leg” je bio horror koji nisam htio ostaviti ni pod koju cijenu. Moj original tekst “I Believe” im nije bio dobar, promijenili su bridge, Jacques nije pobijedio, naljutio se na cijeli svijet, Andrea je kao član pobjedničke ekipe popljuvala Dariju na Narodnom radiju. U jednoj noći sam morao napisati novi tekst s Marinom Mudrinić koja mi je uskočila u pomoć. Prekinuo sam svaku komunikaciju s njima jer se nisu ponjeli kao profesionalci, poslije su radili svakakve užase po medijima i svi su im bili krivi za poraz. Darija se našla pod vatrom jer je pobijedila. Njeni glasači su se pametno organizirali dok su Jacquesovi mahali zastavicama. To sam im također rekao pa su se i zbog tog naljutili! Darija u tom periodu nije imala nikakvih primjedbi niti sugestija, međutim morao sam se odlučiti za samo jednu verziju pjesme, krivu sam izabrao jer sam mislio da nema šanse da Jacques ne pobijedi. Prihvatio sam njegove prijedloge. Uglavnom, to je ukratko cijela priča.

Jeste li bili zadovoljni promocijom Darije i njene pjesme u Njemačkoj?
Jesam. Ekipa je učinila sve što je u njihovoj mogućnosti. Nažalost HRT nema nikakav ozbiljan budžet za izvođača tako da uvijek ispadamo jadni. Nikad nećemo ostvariti ozbiljan plasman bez internacionalnog PRa, marketinga, budžeta za scenski nastup, grafike za ledove i pirotehnike jer znamo da Eurosong nije samo pjesma i lijepo lice. Treba sve pripremiti puno puno prije i to s ozbiljnim novcima koji mi nemamo. Mislim da HRT nije uopće briga za Eurosong i onoga tko ide. Bitno im je da Dora prođe dobro, da bude gledana a poslije im nije važno. Mala ekipa na čelu s Acom Konstadinovim se slomila da dobijemo barem nešto bodova. On je zaista napravio sve što je mogao i to s praznim đepovima kakvog ga uvijek šalju.

Mnogi se naši fanovi pitaju kako sudionicima Eurosonga protiče dan. Pa da vas pitamo par pitanja. Kakav je bio hotel u Njemačkoj i druže li se izvođači iz drugih zemalja zajedno? S kime ste vi ostvarili najbolje odnose?
Kada su službene probe dan je vrlo stresan i sve se vrti oko toga. Razgovaramo, razmišljamo, Aco nas drži pod kontrolom. Svaki dan su interne probe, druženja a navečer se uglavnom ide na partije koje organiziraju zemlje sudionice natjecanja. Tih 20-tak dana prođe brzo, ponekad je zaista vrlo stresno. Ako i imamo nešto slobodnog vremena iskoristimo ga za odmor. Nismo se družili ni s kim posebno, ali kad jesmo uglavnom su to bili predstavnici nama susjednih zemalja.

Jesu li tijekom proba ili polufinala kružile priče o namještanju ili dogovaranju bodova?
Ne. Svi smo mislili (pod tim mislim i ekipa HRTa) da će pobijediti Jacques pa eto što se dogodilo. Čovjek ni u jednoj večeri cijelog natjecanja nije pobijedio, Darija ga je uvijek šila za pun kufer bodova. Čuo sam gluposti kako je Darijin otac jedan od vlasnika sponzora pa je platio kćeri pobjedu. Istina je da je Darijin otac, nažalost pokojni već niz godina, a mama joj je u mirovini i bivša je zaposlenica Lufthanse. Glupostima nikad kraja. Njeni navijači su se dobro organizirali i to je to.

Mislite li da se pobjeda na Eurosongu može kupiti?
Mislim da ne, ali se s brdo love uložene u izvođača i promociju može doći do pobjede.

Da vas HRT sljedeće godine odabere kao autora, što biste ponudili Europi i na kojem bi jeziku to bilo?
Nemam pojma. Uvijek mi je za internacionalna natjecanja interesantniji engleski jezik.

Mislite li da ste pronašli onaj “x faktor” u pjesmi, važan za Eurosong?
Nema teorije, ne postoji formula samo dobar izvođač, pjesma i brdo love.

Dragi Boris, želimo puno sreće u karijeri i Vama i grupi Colonia.