Zbog ovog se čak i ja osjećam staro! Kao da sam se jučer veselio Eurosongu u Rigi 2003. godine. Bit ćemo malo nostalgični i osvrnuti se na to kako je sve tada izgledalo – nakon deset godina.
2002. je godina vrlo bitna u povijesti Eurosonga s obzirom na to da je tada Eurosong prvi put održan na području nekadašnjeg Sovjetskog Saveza. Kako god, 2003. nam također služi kao svojevrsno orijentacijsko natjecanje zbog razine kontroverzija koje je samo natjecanje prouzrokovalo, kao i činjenice da je to posljednje natjecanje u tradicionalnom “old-school” obliku, u jednom “komadu”, bez pratećih polufinala.
Poput Estonije, Letonija je također shvatila priliku da upriliči Eurosong vrlo ozbiljno; to je bila autocesta za promoviranje zemlje, posebice uzevši u obzir njihovo tadašnje pristupanje Europskoj uniji. Na Baltiku je bilo jasno da organizacija Eurosonga možda i nije nešto posebno za neke, dok je to u Letoniji bila povlastica – da se organizira tako dobro znano i široko gledano međunarodno događanje.
Ponovno, slično Estoncima prethodne godine, Letonci su neograničeno podržavali Eurosong. Čak je i predsjednik Letonije prisustvovao natjecanju 2003., prethodno prokomentiravši kako “Eurosong za Letoniju znači biti u centru pažnje milijuna televizijskih gledatelja u Europi i čak i šire; naravno, element raspoznavanja države, spominjanje njezinoga imena je veliki beneficij, posebno za malu državu poput Letonije”. To samo pokazuje da je i u tom trenutku, gotovo 50 godina nakon prvog natjecanja, taj događaj zadržao svoj značaj u smislu međunarodnog prestiža.
Što je bilo potrebno za Letoniju 2003.?
Produkcija je 2003. bila dosta glatka, međutim put do konačnog proizvoda nije bio lak. Na ljeto 2002. je letonska državna televizija (LTV) javno objavila kako imaju “ograničena novčana sredstva” s kojima mogu producirati šou. Nakon ovog je vladina intervencija od nekih 2,3 milijuna eura bila neizbježna, pošto bi neuspjeh u domaćinstvu bez sumnje oštetio i ugled Letonije, prikazujući je kao “jadnu bivšu Sovjetsku republiku” namjesto “prospektivne članice EU”.
Do ožujka 2003. rečeno je da se kasni s pripremama za natjecanje. Iako ovo nikad nije potvrđeno (kao da bi ikad to i priznali), nadglednica EBU-a te godine, Sarah Yuen, priznala je da se vršio izniman pritisak na letonsku televiziju kako bi do samog natjecanja sve sredili.
No ipak – i tijekom samog natjecanja, propusti su bili vidljivi. Većina razglednica koje su se puštale pred nastup natjecatelja sastojale su se od kadrova snimljenih tijekom njihovih probi i konferencija za novinstvo u Rigi samo tjedan dana pred natjecanje, što nam dodatno daje do znanja da je 2003. do samog natjecanja vladao kaos i metež u redakcijama LTV-a i bez sumnje i u samoj Skonto dvorani u Rigi. Ono što je ovdje zanimljivo jest da su se očekivanja za navedene razglednice drastično promijenila do ovog trenutka. U 90-ima je većina razglednica ili dijelom ili u potpunosti snimana s izvođačima za vrijeme proba. Međutim, svi ovi nesretni slučajevi izgledaju beznačajno kad ih se usporedi s onim što će se dogoditi tijekom samog tjedna koji je prethodio Eurosongu.
Pjesmovna politika
Politika je uvijek u blizini kad smo kod Eurosonga, a 2003. je ponovno pokazala svoju ružnu stranu. Letonska je vlada netom donijela niz reformi u sustavu obrazovanja koje su na snagu trebale stupiti u rujnu 2004. Po novom zakonu, letonske škole koje su nastavu imale na ruskom jeziku trebale su početi podučavati isključivo na letonskom, jedinom službenom jeziku u državi. Uvjerenjima da ovo nije bilo blaćenje ili napad na poveliku rusku manjinu u državi usprkos, mnogi su izašli na ulice kako bi izrazili prosvjed zbog reformi koje su očigledno diskriminantne. Jedan od većih prosvjeda se zbio upravo u Rigi dan prije Eurosonga kada su tisuće novinara iz cijele Europe bile prisutne. Dok su se reforme prevodile u djelo, prosvjednici su u Eurosongu dobili priliku da prenesu svoju poruku.
Još jedna poruka koja je doslovno bila jasna i glasna je bilo nezadovoljstvo ruske delegacije zbog načina na koji je dočekana te godine u Rigi. Glavni likovi delegacije te godine bile su članice ženskog dua t.A.T.u. U petak navečer, večer prije jedine, finalne večeri, jedna polovica ozloglašenog dua, Yulia Volkova, nije se pojavila na pozornici i prema objavi delegacije bila je bolesna. Lena Katina je tako ostala sama i morala se suočiti s novinarima koji su se najbolje mogli opisati kao vrebajući lešinari željni skandala.
Hoće li? Ne će li?
T.A.T.u su igrale odličnu igru s novinarima onako kako to nitko dotad nije radio na Eurosongu. Na svojoj su konferenciji za novinstvo izbjegavale pitanja, odgovarale isključivo na ruskom prije negoli su izjavile kako je “sve užasno” i da se vraćaju u svoju hotelsku sobu koju su dijelile kako bi se seksale u vrlo malom krevetu. S publicitetom su definitivno nadoknadile manjkavost vokalnih sposobnosti.
Prisutno je također bilo i zamorno pitanje hoće li duo učiniti štogod “nečuveno” tijekom njihove izvedbe u finalu. I pod nečuveno, sve je bilo strah da će se… Poljubiti. Osvrćući se sada na taj “kontroverzni” lezbijski poljubac, izgleda nam kao nekakvo sitno podizanje prašine, što se možda može gledati kao pozitivan znak promjene u Europi u proteklom desetljeću. Ljudi koji su bili u dvorani tijekom izvedbe ruske pjesme kažu da sa sto postotnom sigurnošću mogu tvrditi da se njihovim mikrofonima manipuliralo s obzirom na zaglušujuće izviždavanje i prijezir koje je publika priuštila Ruskinjama. Je li to bilo zato što su Ruskinje pokupile sav publicitet na natjecanju? Ili zbog reformi u obrazovnom sustavu? Ili možda jednostavno zbog ruske pjesme?
Na kraju se ipak radi o glazbi
Razlog iz kojeg se 2003. i dalje ističe je kvaliteta pjesama koje su bile prisutne u mnogim različitim stilovima. Jedino iz britanske perspektive to možda ne izgleda tako bajno jer je njih te godine dočekalo nesretnih nula bodova i ujedno najgori rezultat Ujedinjenog Kraljevstva dotad. Britanski Terry Wogan je tvrdio da je to bilo zato što je Ujedinjeno Kraljevstvo sudjelovalo u ratu u Iraku, međutim na povratku kući Terry je izjavio da su jednostavno bili neusklađeni i “falšali”, za što ženska polovica dua Jemini krivi monitoring u njenom uhu koji nije radio.
Ni Hrvatska nije briljirala s Claudijom Beni iako je njezina pjesma “Više nisam tvoja” i dan danas vrlo prepoznatljiva i svi su upoznati s njenim teksom. Međutim kasnije te iste godine u Kopenhagen smo 15. studenog 2003. na prvi Dječji Eurosong poslali Dinu Jelusića koji je i pobijedio sa svojom pjesmom “Ti si moja prva ljubav”.
2003. se isto tako ističe zbog uzbudljivog i nepredvidljivog glasanja. Već dugo nismo imali nešto takvo i svakako nam nešto slično treba u Malmöu. Samo glasanje je uvijek bilo vrhunac Eurosonga, no sada je to postao nadir s pobjednicima koji uvjerljivo vode, predvidljivim obrascima glasanja i fokusu na isključivo bodove vrijednosti 8, 10 i 12.
Potom se sve promijenilo
Eurosong 2003. je posljednji put održan u jednoj večeri. Turska pobjeda te godine obilježila je ulazak ovog natjecanja u novu eru, koja se s Turskom i Grčkom intervencijom drastično promijenila. Sasvim sigurno nije slučajnost da su Grci nakon ovog povisili uloge i prvi put pobijedili 2005.
Grčka i Turska su prethodno smatrani beznadnim slučajevima kroz 80e i 90e, no nakon 2003. počinju dominirati šouom. Zanimljivo je i da je Cipar po prvi put baš te 2003. Turskoj dao bodove, što je ciparski čitatelj bodova popratio s izjavom “Europe, peace to Cyprus, Turkey eight points“. Ugodno je pripomenuti kako se ovo zbilo u vremenu kada su se obje strane otoka zbližavale povodom mirovnih pregovora koji su bili u toku, iako se na natjecanju radi o glazbi, a ne o politici.
Eurosong se dakako dramatično promijenio 2004. sa predstavljanjem polufinala koja su se uživo emitirala i značajnim povećanjem sudionika. Natjecanje se nastavilo širiti kroz Europu, uvodeći nova pravila i prezentacije, i kao što smo vidjeli 2012., nove kontroverze. Trenutak pod svjetlom reflektora je za Rigu, baš kao i za svaki drugi grad-domaćin, bio jedinstven trenutak u bogatoj zbirci jednog natjecanja koje se vječito mijenja.
Još nema komentara. Neka tvoj komentar bude prvi?