Jedan od natjecatelja ovogodišnje Dore je i svestrani Devin Juraj, mladi pulski pjevač, glumac i plesač, ali i autor glazbe te tekstopisac. Upoznali smo ga prvenstveno kao plesača, na Eurosongu 2021. to je umijeće pokazao i nastupajući u Rotterdamu uz Albinu, a kasnije se počeo razvijati kao multitalentirani umjetnik kojeg ispunjavaju različite vrste scenske umjetnosti te u svakoj od njih postiže zapažene uspjehe.
Na njegov se put nadovezala i Dora 2026., a predstavlja se kantautorskom skladbom OVER ME koja intrigira zanimljivom i mističnom atmosferom savršenom za spajanje svih njegovih ljubavi: zahtijeva odličnu vokalnu izvedbu, pokret, ali i scensku dramatičnost.
Što nam je sve otkrio o ovogodišnjoj Dori, ali i mnogočemu drugome, pročitajte u sljedećim retcima.
Čestitamo na prolasku na Doru! Koliko ti to znači?
Neopisivo puno mi znači prolazak jer je to potvrda da sam spreman na onaj sljedeći korak ka svom širem cilju. Znam šta znači Dora i znam šta to predstavlja publici. Ja ću biti samo još jedan u jednoj slojevitoj priči, ali za mene je to prvi korak od još mnogih u razvijanju svoje autorske vizije. Sretan sam što je žiri prepoznao moju viziju isto koliko i publika i veselim se svom budućem radu koji će samo još više upotpuniti priču koju OVER ME započinje.
Javnost te upoznala kao mladog plesača u “Supertalentu”. Kako bi opisao svoj umjetnički razvoj od tada do danas?
Ples je bio moj prvi jezik, ali vremenom sam shvatio da mi nije dovoljno izraziti se samo tijelom. Došlo je do nekog osobnog pritiska koji sam sebi nametnuo jer sam osjećao poziv u vodama u kojima nisam nikad plivao. Smatram se hrabrom osobom kad dolazi do takvih stvari, idem bez pretjeranog “overthinkanja” jer volim adrenalin koji dolazi uz sve to. Ipak, ovo je avantura s kojom se jako volim nositi. Moji pratitelji još iz plesnih dana vide da sam ja i dalje onaj Devin koji je kroz ples izražavao emociju svog rada, samo se danas sve to diglo na jednu veću, slojevitiju razinu koja priziva ljude iz svih krajeva života.
Kazalište, ples i pjevanje – kako se te umjetnosti kod tebe međusobno nadopunjuju?
Za mene jedno ne postoji bez drugog. Kada stvaram glazbu, uvijek je prolazim i kao scenski nastup. Razmišljam o pokretu, emociji, prostoru. Ples je ono što je u meni stvorilo disciplinu. Surova realnost je da su, u izvedbenim umjetnostima, plesači pješadija koja ide na klanje. Takvim mentalitetom sam odgojen i ugrađeno mi je da ne filozofiram. Kad imam zadatak, onda ga rješim. Kazalište to cijeni i ponosim se svojim korijenima jer je to sve sastavni dio moje etike rada. Na kraju dana shvaćam da su sve to sastavne jedinke mojeg mentaliteta. Kad stvaram imam u sebi tri osobine koje razgovaraju koju ćemo stavku najviše zadovoljiti. OVER ME je pjesma koja na neki način zadovoljava sve tri.
Što ti je najvažnije naučiti iz svakog umjetničkog iskustva?
Najvažnija lekcija je poniznost i stalna potreba za rastom. Nikad nije dovoljno dobro i uvijek može bolje. Isto tako, sa zadovoljstvom volim reći da nisam bitan. To me kazalište naučilo.
Današnji svijet jako veliča glamur, ali u zemlji gdje glamura nema, najbitnije je shvatiti da se pukim naslikavanjima i trenucima slave svijet ne mijenja, samo se ti mijenjaš, najčešće na loše. Najbitnije je shvatiti da si čovjek i što prije shvatiti svoju priču, točnije, zašto radiš to što radiš.
Privilegija je raditi umjetnost, a još veća živjeti od nje, ali isto tako treba biti svjestan da ne smijemo izgubiti svoju humanost u svemu tome i veliki motivator iz dana u dan mi je pitanje: “Kako da danas budem bolji čovjek nego što sam bio jučer?”
Što te potaknulo na pisanje pjesme OVER ME?
OVER ME je pomalo okrutna pjesma koja je nastala kao osvrt na današnjicu u kojoj živimo. Svi se vrtimo oko pitanja morala, ispraznosti društva i vrijednosti svakodnevnih života, ali isto tako, koračamo u jednu budućnost gdje će cijena naše duše biti daleko niža nego što mi mislimo. Svijet se mijenja i to ne na dobro. Kao ljudska bića vidimo da je ”ostati normalan” sve teže i teže. OVER ME pjeva o tom sukobu duše unutar takve situacije. Hoće li biti nekog na kraju tog mračnog tunela kad prodamo dušu da bi nastavili ”preživljavati” u ovom ludom svijetu, ili ostajemo sami kao žrtve svijeta na koji mi sami nemamo utjecaja?
A videospot – što ga je inspiriralo?
Spot usko prati tematiku pjesme, ali je stiliziran u estetici jednog propalog carstva. Ova budućnost je, u teoriji, ono što se dogodilo Austro – Ugarskoj Monarhiji. Oni ovakav svijet ne bi mogli ni zamisliti, ali tu smo, i mi sami sada ne znamo u što idemo. Postoji jedna mračnija realnost ove pjesme i spota koju ću tek kasnije pokazati.

Što te najviše motivira za stvaranje glazbe? Kakav medij je za tebe glazba?
Jednostavno ne mogu ne stvarati. Pjesme su za mene priče koje moraju postojati, koje moraju nastati s moje strane. I da želim stati, ne bih mogao. Motivira me želja da napredujem, da stvorim djela koja su jednako velika kao djela mojih uzora. Ne vidim da ću ikada stati i to me jako zadovoljava.
Ganjam taj adrenalin, ta ljubav prema svemu što radim dolazi iz čistog žara prema struci i ljubavi prema pozornici. U meni su jednostavno ideje koje moraju van. Isto tako, dokazujem samom sebi da mogu postići sve što si zacrtam.
Već si bio na eurovizijskoj pozornici kao plesač s Albinom 2021. – je li to prednost ili teret?
Eurovizija 2021. dokazala mi je da ja to mogu. Vidio sam što se traži i znao sam da je to nešto što želim napraviti. U svakom pogledu sam spreman, ali publika će presuditi. Vjerujem joj da zna najbolje. Oni odlučuju koga žele na Euroviziji, a ja ću im pokazati najbolje što mogu i zašto smatram da bih ja trebao biti baš taj predstavnik.
Kako se pripremaš za nastup?
Smireno. Imam ja svoje momente sagorijevanja i okružen sam ljudima koji razumiju moje mane i vrline. Drže me prizemljenim i prisjećaju me zašto volim to što radim. Kazalište me uči time da imaš samo jedan pokušaj napraviti najbolje što možeš pa se sad najviše pripremam u smislu fokusa.
Kako vidiš svoju umjetničku budućnost nakon Dore?
Nije na meni da sad sam sebi predviđam svoju budućnost. Nastavljam sigurno sa autorskim stvaranjem, a publika će dobiti od mene jednu puno veću, kompletniju i širu priču. Sigurno dolazi još jako puno nove glazbe.

Što bi za tebe značilo predstavljati Hrvatsku na Eurosongu u glavnoj ulozi, onoj pjevačkoj?
Predstavljati hrvatsku najvećoj europskoj pozornici bila bi čast, ali ne samo u glazbenom smislu, već i u kulturnom. Hrvatska je država koja nudi toliko toga i volio bih biti taj koji je s ponosom predstavlja. Volim sve što me čini Hrvatom i s ponosom bih stao iza naše zastave na tako velikoj pozornici.
Kao pjevač, našao bih se u situaciji gdje predstavljam državu koja me stvorila i čijom sam poviješću duboko inspiriran. Geografski, ali i kulturno smo zemlja koja nudi toliko više nego što ljudi svaćaju i ponosan sam da sam proizvod takve baštine.
Ne možemo ne spomenuti tvoje izvrsne izvedbe talijanskih eurovizijskih skladbi Due vite i Zitti e buoni. Jesu li talijanske eurovizijske pjesme tvoja posebna ljubav?
Italija mi je na Euroviziji jedna od najdražih, Marco Mengoni, Mahmood, Ermal Meta i Fabrizio Moro, Måneskin, Angelina Mango, i još puno njih. Posebno mi je drago što njihov rad pratim i nakon same Eurovizije. Puno tih izvođača je kasnije utjecalo na taj zvuk i jednostavno mi svaka godina potvrđuje koliko oni štuju glazbu.
Zahvaljujemo Devinu na izdvojenu vremenu te mu želimo puno uspjeha na Dori 2026. i u daljnoj karijeri.
Još nema komentara. Neka tvoj komentar bude prvi?