Kraj kalendarske godine se približava, što znači da smo odradili sva EBU-ova događanja za ovu godinu. Prije koji sat (pitanje je kad ću završiti ovaj osvrt i koliko inspirativan će biti) završio je Dječji Eurosong 2019. u Gliwicama, koji je po prvi put od valjda 2013. da ga domaćinska televizija ne radi u suradnji s nekim malteškim producentima. Razlika nije bila vidljiva.

Što se tiče poljske televizije, odrađivanje šoua je bilo li-la. Nije bilo nekih većih pogrešaka kamera, kao npr. kod estonskog nastupa na Eurosongu 2019., no ipak ima stvari koje osobno bih poboljšala. Pa da krenemo redom:

• previše kadrova kamere iz zraka (ja znam da im se sviđa pozornica, ali c’mon)
• CBS-ove serije koriste bolje CGI efekte od onih koji su korišteni na razglednicama
• himna natjecanja u kojoj je toliko puta iskorištena fraza “share the joy” da mi je žao što nisam organizirala neki drinking game i strusila rakiju.

Ipak, posebni spomen zbog kojeg su mi kolutale oči tijekom natjecanja ide voditeljima. Istini za volju, ne moramo svi pričati engleski kao da živimo u Londonu, Torontu ili New Yorku, ali neka elementarna znanja bi ipak trebala biti usvojena. Uzmimo za primjer engleski naziv Junior Eurovision, koji je često znao ispasti kao “džuniur žužužižn”. Draga Ida, Roksana i Aleksandar, ne morate biti izvorni govornici, ali dajte idite kod nekog učitelja engleskog kako spada.

Internetsko glasovanje – da ili ne, znam da nije lako

Međutim, već treću godinu zaredom moram posebni segment svog osvrta posvetiti jednom dijelu natjecanja za kojeg mislim da ubija Dječji Eurosong. Kako ste mogli pretpostaviti po naslovu, riječ je o (ne)slavnom internetskom glasovanju. Nastalo kao zamjena za televoting, zbog povratka najvatrenijih eurovizijskih fanova (ma kako ste znali da mislim o Španjolcima?) probudio je one najgore ljudske osobine. One se mogu vidjeti na npr. međusobnim utakmicama Rijeke, Dinama i Hajduka. To se moglo vidjeti najviše po YouTubeu i Twitteru, gdje su se Poljaci i Španjolci gotovo svakodnevno gađali uvredama i pozivali na glasovanje za zemlje koje ionako nemaju puno šanse za pobjedu, te izbjegavanje glasovanja za konkurente, kako možete vidjeti na slici ispod na kojoj se glasači mole da, osim za Melani, glasuju za Portugal, Wales, Italiju, Ukrajinu i Gruziju. Također, preporuka je da se izbjegne glasovanje za Poljsku, Francusku, Armeniju i Srbiju.

Međutim, moramo biti svjesni da živimo u doba kada dječji pjevači svoju popularnost stječu u raznim verzijama The Voice Kids, a time i veliku bazu obožavatelja. Moramo biti svjesni i da je velika mana internetskog glasovanja to da možeš glasati za svoju zemlju i po nekoliko puta, samo je dovoljno da se šećete po ulici od kafića do kafića, uhvatite internet i glasate. Ili odete na anonimni način rada svog prijamnika i glasate.

Svaka čast Poljacima na drugoj uzastopnoj pobjedi, no let’s be honest. I u njihovoj pobjedi i u trećem mjestu Španjolske uvelike su odigrali zagriženi fanovi pjevačica. Realno, pjesma je ništa revolucionalno u glazbi (samo upalite Otvoreni), nastup je ništa revolucionalno u povijesti nastupa (khm San Marino na Dječjem Eurosongu 2015. khm), ali eto – prodao se za najbolji komplet na Dječjem Eurosongu 2019. Koliko mi vjerujemo u to, o tom potom. Ako ništa drugo, Viki je barem bila druga kod žirija, a ne sedma kao njezina prethodnica.

O pjesmama

I sad bih trebala reći koji segment o pjesmama. Kao što sam rekla u završnom razmatranju u Ususret Dječjem Eurosongu 2019., ako gledam po pjesmama ovo mi je bio daleko najlošiji Dječji Eurosong u zadnjih nekoliko godina. Ipak, moram priznati da za razliku od prethodnih godina, nije bilo nekog značajnog katastrofalnog pjevanja. Trebamo li tome zahvaliti različitim verzijama The Voice Kids, koji ipak naprave neku eliminaciju? Možda.

19. Malta – tko god je fan pjesme, mora biti realan. Pjesma nit’ je išla u ikakvom smjeru, nit’ je Eliana napravila nešto neviđeno da spasi sebe i pjesmu. Ako žiriji, koji su inače blagonakloni Malti i na Eurosongu i na Dječjem Eurosongu, nisu dali više od dva boda, o čemu da više pričamo?

18. Wales – ovo je bilo spašavanje broda koji tone. Koliko god da je bilo slatko, toliko je bilo zaboravljivo.

17. Albanija – iskreno, ovaj nastup me uspavao. Jedino što se sjećam jest puno živih boja, nekog malog kretanja i da me dovelo do toga da sam jedva našla nekakav komentar, jer bih inače naslov preimenovala u “Danima poslije”.

16. Portugal – ne znam koliko je pomogla kampanja susjeda Španjolaca, no prava je sreća što je Portugal završio tek četvrti odozada. Cijeli nastup i općenito portugalska kampanja za ovogodišnji Dječji Eurosong se može svesti u četiri riječi – 1. smišljeno, 2. u, 3. devedeset, 4. sekundi.

15. Ukrajina – pa jedino što mogu reći jest da su se obistinile moje riječi iz UDE2019., a to je da se ne smije spajati više pjesama u jednu. Također, čija je “pametna” ideja bila odjenuti ju u satensku spavaćicu?

14. Gruzija – mlađahna verzija Teda Mosbyja iz Kako sam upoznao vašu majku umalo je uspjela u jednoj stvari, na što me čak ni Serhat na velikom Eurosongu uspio natjerati, a to je promijeniti kanal ili otići na jedno mjesto.

13. Rusija – jesam li bila začuđena što je ovo loše prošlo? Zapravo ni nisam, jer sam do zadnje pjesme zaboravila da postoji ovogodišnja ruska pjesma.

12. Irska – uzimajući u obzir da je nastupala iza pobjednice Dječjeg Eurosonga 2019., Anna je još dobro i prošla. Ipak, ovo je jedan lijepo zamišljen nastup, zbog čega mi je malo žao što je tek na 12. mjestu.

11. Bjelorusija – zanimljivo kako je Bjelorusija dvije godine zaredom poslala pjesmu istog autora, sličnog žanra, imala sličan nastup kao prošle godine i završila na – istom mjestu kao i lani. Jedva sam dočekala kraj.

10. Srbija – iskreno, tresla se brda, rodio se miš. Ovog puta, miš se sastojao od izgledanja isto kao jedna prijašnja pobjednica Dječjeg Eurosonga (Ukrajina 2012.) i lamatanja desne ruke kao dijete koje zahtijeva svoj ručak na stolu ispred njega odmah sad. Da me se prije samog DE-a pitalo koje mjesto predviđam Srbiji, rekla bih “zlatna sredina”. Pa eto je.

9. Armenija – je li Karina bila jedna od zakinutijih natjecatelja danas? Oooooo itekako. Jest da je haljinu ukrala od Katerine Duska, no rezultat na televotingu je prenizak.

8. Australija – LED ekrani tijekom Jordanovog nastupa na određene trenutke su me podsjetili na ukrajinski nastup na Eurosongu 2017. s velikim, jezivim glavama. Ovo je jedan od onih korektnih nastupa kojem ne možeš puno prigovoriti, ali ne možeš ni pohvaliti.

7. Italija – iako sam veliki obožavatelj Italije na Eurosongu, ponekad me dosta čudi koliko oni znaju imati sreće na Dječjem Eurosongu. U haljinici koju je posudila od Melisse (prošlogodišnja talijanska predstavnica), Marta bila jedan od onih natjecatelja za koje misliš kako će biti kandidat za sredinu, kad ono – TOP7. Tko zna, možda ta zlatna haljina pomaže.

6. Sjeverna Makedonija – ako je netko zaslužio više sreće na bilo kojem Eurosongu, onda su to definitivno Makedonci. Pozornica je izgledala impresivno, Mila sigurna u sebe i rezultat je tu.

5. Francuska – tranzicija sa studijske verzije/nastupa po prezentacijama na Dječji Eurosong ovdje nije prošla glatko. Za razliku od prošle godine, ovdje je bilo nabacano svega, zbog čega se stvorila kaša i, nažalost, slabiji rezultat kod žirija. Ipak, ovo ostaje jedna od rijetkih pjesama s ovogodišnjeg natjecanja koje nastavljam slušati.

4. Nizozemska – kada se pametno osmisli nastup, može se postignuti lijep rezultat. Takav slučaj je kod Nizozemca, za kojeg sam prije ustvrdila kako se njegova pjesma ne razlikuje puno od ljetnih uspješnica kojima nas bombardiraju radijske stanice.

3.  Španjolska – ne znam za vas, ali tijekom Melaninog nastupa ja sam se osjećala dosta neugodno i u strahu. Marte je tehnički zahtjevna pjesma za pjevanje i svaki puta kada bi Melani išla na visoke tonove, ja sam se pitala hoće li pogoditi ili ne. Usto, njezin me nastup podsjećao na miks Male sirene (samo sam čekala Sebastiana da počne pjevati Under the Sea), reklame za vodu Divine de Campo tijekom tjednog zadatka u RuPaul’s Drag Race UK i estonskog nastupa na Eurosongu 2013. Je li zaslužen plasman? Pa ne bih znala ni sama, možda bolje da vrijeme kaže.

2. Kazahstan – popularni Ćuftica je došao na pozornicu sa stavom, stasom i glasom. Za njegovu pjesmu možemo slobodno povući paralele s My Friend – došao na natjecanje i na kraju se plasirao bolje od onoga što smo svi očekivali. Jesam li iznenađena što je na kraju bio drugi? Zapravo – nisam, jer žiriji na Dječjem Eurosongu vole ovakve stvari, za razliku od velikog Eurosonga.

1. Poljska – i na kraju pobjednička pjesma, čija pobjeda nas zapravo nije trebala iznenaditi. Vodila je u većini TOP19 videa na YouTubeu, uvjerljivo najviše pregleda od svih pjesama ove godine i tip je radiofoničnih pjesama koje možemo čuti na radiju. Moj osobni dojam je da je nastup izgledao kao da je netko gledao previše Melodifestivalena, pa je uz pomoć Joeyja Tribbianija to pokušao rekreirati. Hoću li se u budućnosti prisiliti da opet pogledam – NE.

Kraj

I tako smo došli do kraja ove moje tirade. Za 2020. godinu vjerojatno bih htjela da se sredi internetsko glasovanje. Ili da se u potpunosti ukine, jer reputacija Dječjeg Eurosonga sve više i više klizi prema dolje. I pitanje je što će biti iduće. A sada me ispričajte, idem odmoriti oči od kompjutera.