Još i danas pomislim na svoje prekratno vrijeme u Stockholmu iz čisto jednostavnih razloga. To je grad koji osvaja na prvu, to je grad u koji sam otišla bez pratnje ikog poznatog i trošila besplatne minute službenog sponzora na razgovore s roditeljima i nonićima u Hrvatskoj. I to je grad koji je uistinu živio kao da diše za Eurosong. Iako će za koji dan biti točno četiri mjeseca otkako je Måns Zelmerlöw predao trofej u obliku mikrofona svojoj nasljednici, Ukrajinki Jamali. Otada, svjedočili smo raznim cirkusima, od debatiranja gradova do otkazivanja konferencija za novinare gdje su trebali objaviti domaćina. I to dva sata prije održavanja. I to četiri puta, ako sam dobro izbrojila. No krasno. Ali mi ćemo biti korektni i objavljivati samo provjerene i potvrđene informacije.

Danas je 1. rujna. Danas su Šveđani, Danci i Finci otvorili web-prijave za svoje nacionalne izbore, danas su vjerojatno neki pjevači krenuli s demo-verzijom svoje pjesme prema televiziji svoje države i nude sve što imaju na sebi, samo da odu na Eurosong. Prema pravilima Europske radiotelevizijske unije pjesma koja bi trebala biti izvedena na Eurosongu 2017. ne smije biti objavljena prije 1. rujna 2016. godine. Kako ovo pravilo funkcionira u stvarnosti? Recimo da Češka internim putem odabere pjevačicu Lenny. Njezina zadnja objavljena pjesma je Hell.o, koju je objavila 15. lipnja, zbog čega ona ne može predstavljati svoju zemlju s tom pjesmom, već mora imati jednu pjesmu u ladici i koju može objaviti danas u večernjim satima ili u narednim danima do ožujka.

Tako da je danas zapravo prvi dan nove eurovizijske sezone, iako fanovima ta sezona traje svih 365 (ili 366) dana u godini.

Što možemo očekivati od Eurosonga 2017.? Na žalost NTU-a, švedska televizija SVT je ovogodišnjim Eurosongom u svim segmentima podignula ljestvicu i trebat će jako puno krvi, znoja i suza (da citiram Winstona Churchilla) da se Ukrajinci u barem jednom segmentu uspiju približiti. S obzirom na trenutni nered oko jednostavne objave imena grada koji će ugostiti ovo natjecanje, ja spuštam letvicu očekivanja.

Kakve pjesme možemo očekivati iduće godine? Ako ništa drugo, ove smo godine imali jako različite žanrove – indie rock, country, balade s Eurosonga 1980-tih godina, sladunjavi pop, šlagerasti pop iz sredine prošlog desetljeća, etnobaladu s elementima rapa, nešto neodređeno (LoveWave), pa i neofolk-new age spoj gdje stavljaju Lighthouse. Zaključak – želim raznovrsnost i dobre pjesme, a ne da moram trčati na jedno mjesto ili da poželim bacati stvari kad god escradio pusti tu pjesmu. Također, ne bih očekivala da će pobijediti sličan žanr kao onaj pjesme 1944.

I to je sve od mene za danas. Do prvih novijih vijesti, pozdravlja Vas Luna!