U privatnom životu 1. rujna mi je uvijek bio poseban datum. Meni jako dragi ljudi na taj su dan ušli u brak koji traje gotovo 30 godina. No u posljednjih nekoliko godina 1. rujna sinonim je za otvaranje svih špekulacija o tome tko će koga predstavljati na Eurosongu, tko će kako birati svog predstavnika, hoće li ova pjesma od tri minute biti prijavljena za neko NF, hoće li se nečija dalekovidnica javiti s sastavom e-maila, a da nije onaj dosadni šablonizirani “urednička odluka još nije donesena, ali javnost će o tome biti na vrijeme obavještena” (puno pozdrava HRT-u) i ostali. Čestitam, upravo ste otvorili objavu o otvaranju još jedne eurovizijske sezone.

Za razliku od prethodne godine, kada smo se 1. rujna žalili na ukrajinski kaos (a nismo znali da će kaos kasnije biti još veći zbog čega je Superman Björkman morao uskočiti), na datum 1. rujna 2017. možemo se pohvaliti da znamo podosta toga. Npr., znamo da već sada možemo rezervirati smještaj u lisabonskom kvartu Parque das Nações, jer se upravo tamo nalazi velebna MEO Arena, koja će ugostiti Eurosong 2018. od 8. do 12. svibnja. Također znamo da je ta dvorana treća najveća dvorana u Europi, s oko 20 tisuća mjesta i da je davne 2003. imala drugo ime. To drugo ime glasilo je Pavilhão Atlântico, a u njemu je naša rukometna reprezentacija osvojila svoje jedino zlato sa svjetskih prvenstava. Znamo i da je izvršni producent Eurosonga Jon Ola Sand puno sretniji na 1. rujna 2017. negoli na 1. rujna 2016.

Danas je 1. rujna, najraniji dan kada pjesma prema pravilima Europske radiotelevizijske unije pjesma koja bi trebala biti izvedena na Eurosongu 2018., smije biti komercijalno objavljena. Kako ovo pravilo funkcionira u stvarnosti? Recimo da armenska televizija odabere Sirusho da ih ponovno predstavlja, a ona odluči ići u duetu sa Sebom Simonyanom iz američko-armenske grupe Capital Cities. Kako je njihova pjesma Vuy Aman objavljena 5. srpnja ove godine, ne može ići na Eurosong, no mogu snimiti novu pjesmu i skupa pokušati odnijeti Eurosong u Erevan.

Što možemo očekivati od Eurosonga 2018.? Pa UA:PBC nije imala bogznakakvu visoko postavljenu letvicu, tako da bi ju RTP trebao preći kao Blanka Vlašić u svojim najboljim danima.

Kakve pjesme možemo očekivati iduće godine? Uspjeh Amar pelos dois trebala bi nagnati nacionalne televizije da se ne srame službenog jezika svoje zemlje. No s pojavom raznih streaming servisa kao Spotify i Deezer, teži se nekoj komercijalizaciji i širenju na međunarodno tržište, zbog čega se kao jedini logični jezik nameće – engleski jezik. Dakle, ljubitelji nacionalnih jezika vjerojatno neće doći na svoje u Lisabonu. O kvaliteti nećemo govoriti do Razmišljamo naglas.

I to je sve od mene za danas. Do prvih novijih vijesti ili specijala, pozdravlja Vas Luna!