Dora nije zabavni park

Čitam nedavno izjave sudionika ovogodišnje Dore, govore o tome kako je nastala pjesma, kako su došli na ideju da surađuju s ovim, s onim, kad najednom – «ali glavni cilj odlaska na Doru je dobro se zabaviti!»

Blef ili loš društveni život

Sličnu izjavu dalo je nekoliko izvođača, i to nije slučaj samo ove godine. Velik broj pjevača na Doru se dolazi – zabaviti. Što zaključiti iz toga?

1) To je samo klišej, pokušavaju zavarati ostale i otjerati pritisak kojeg nosi ovakvo natjecanje.

2) Njihov društveni život je do te mjere jadan da cijelu godinu čekaju Doru kako bi se tijekom probi i u Green Room-u napokon malo zabavili.

Zapravo, nije ni bitno. Bitan je zaključak koji se nameće, a to je da pjesmu koju su poslali na Doru nisu posebno za Doru pripremali, već im je misao vodilja bila: «Ako ne pobijedim, u redu, ako pobijedim, još bolje. Samo nek’ je zabave.»

Ne bu tak’ išlo

Ne znam što vi mislite o tom načinu razmišljanja, meni ide na jetru. Zna se koja je svrha Dore, da je Dora zapravo samo prva, neophodna stepenica koju treba prijeći da bi se ostvario glavni cilj, kvalifikacijska grupa za ono pravo. Da bismo imali što kvalitetniji izbor, trebalo bi da svi autori rade pjesme upravo za projekt »Dora» i da pjevači idu na to natjecanje s namjerom da pobjede, ne da im to posluži kao bonus pojavljivanje na televiziji. Jasno, takvu idiličnu situaciju nemoguće je postići, ali neka se onda prilikom selekcije pjesama vodi računa koja je skladana s nakanom da ode na Eurosong, a koja tek tako, jer je Dora u današnje vrijeme, kad su veće šanse da ćete na Biokovu vidjeti Velebitsku degeniju nego hrvatsku glazbu na TV-u, sjajan način za promociju pjesme. Dakako da onda svaki autor može tvrdit da je svoju pjesmu, kakva god da ona bila, napisao s namjerom da prođe na ESC, ali osjeti se jednostavno u pjesmi ima li u sebi nešto «eurosongovskoga» ili ne. Sistem uzimanja tridesetak pjesama na Doru od kojih je isključivo za Doru rađeno njih šest-sedam je zapravo mlaćenje prazne slame. U tom je slučaju bolje da se izabere 5-10 kvalitetnih pjesama koje su skladane upravo za Doru i Eurosong, pa da ih čujemo recimo u više verzija, ili i na hrvatskom i na engleskom. Ovako ćemo i dalje morati slušati prosječne, neeurovizijske skladbe (pod «eurovizijska skladba» ne mislim na tipičan pop pjesmuljak, kao lanjski malteški, nego pjesma koja bi dobro kotirala i bila «moćna» po Eurosong standardima) u izvedbi pjevača koji jedva čekaju otići s pozornice da bi u Green Room-u mogli čuti novi vic o Muji i Hasi.