Emilija Kokić

Dobar dan Emilija, kako si, jesmo te zatekli u poslu?
Uh, da… Znam da to zvuči pomalo čudno, toliko posla za nastup od tri minute. Takav je posao svih ljudi koji su kreativci, kada stvaraš, pratiš jednostavno impuls ideje, dorađuješ je i to traje i traje…

Kako teku pripreme za Doru?
Doslovno sam zadnji dan poslala pjesmu na natječaj i to u demo verziji, dakle s nedovršenim aranžmanom. Kako je pjesma prošla, ovih dana sam u studiju i završavam sa snimanjem finalne verzije pjesme. Svi instrumentalisti su svirali uživo. Uživala sam raditi s ljudima s kojima nisam do sada surađivala.

Kako je nastala skladba “Anđeo”?
Teško mi je odgovoriti na to pitanje jer zapravo ne znam kako bih najpreciznije opisala koliko mi je cijela ta situacija bila čudna. Nisam nikada u životu napisala glazbu za niti jednu svoju pjesmu, pisala sam tekstove. I uvijek sam se divila skladateljima i pitala se kako im “dođe” melodija. Doslovno, samo je došla! Zapisala sam je i tako se dogodio “Anđeo”.

Ideš li u Opatiji na pobjedu ili ćeš po onoj, „Važno je sudjelovati…”?
Ovakva pitanja kao da ograničavaju, kao da me opterećuju. Toliko mi je predivno sve što se događa oko pjesme, da je besmisleno razmišljati o tome. Ma, uživam i ne razmišljam o tome.

Planiraš li poseban scenski nastup? Koliko misliš da je on bitan za ostavljanje dojma?
Pjesma je specifična, lagana, snažna, kao da prepričavam san, tako da sve treba biti pomalo sanjivo. To nije lako postići. Da, mislim da je scenski nastup bitan. Ma sve je bitno, a ništa nije samo po sebi presudno. Kombinacija detalja i trenutaka čine tu čaroliju na sceni.

U našem posljednjem intervjuu si izjavila da recepta za pobjedu na Eurosongu ili Dori jednostavno – nema. Ipak, misliš li da tvoja pjesma ima „ono nešto” čime će, ako i ne pobijedi, zaživjeti među onima koji prate to natjecanje, kao što je na kraju krajeva bio i slučaj s „Ljepotom” koju si izvela 2002. godine?
Ne znam čime će zaživjeti, ona će meni cijeli život biti posebna jer je prva koju sam napisala, a druge ljude će vrlo jednostavno dotaknuti ili ne.

Nevezano za tvoja vlastita iskustva, što tebi Eurosong predstavlja u životu?
Prekretnica, igra na bini, igra sa sobom, zabava…

Još jednom moramo pohvaliti i tvoje sjajne voditeljske sposobnosti, bila si uistinu sjajna na proslavi 50 godina Eurosonga. Da ESC opet dođe u Zagreb i da ti je ponuđena uloga voditeljice, bi li pristala na to?
Uh, uh… Malo si otišao predaleko.

Koja je pjesma po tebi najsnažnije obilježila Eurosong?
Teško je izdvojiti jednu pjesmu. Nakon 50. rođendana Eurosonga sam stvarno vidjela da je kroz sve ove godine bilo sjajnih pjesama i izvođača.

Kod nas se dosta govori o “kletvi Eurosonga”; naime, postoji uvjerenje da onaj tko pobjedi na Dori vrlo brzo nakon nastupa na ESC-u padne u drugi plan. Što ti misliš o tome?
Ma daj… Nisam to znala… A što misliš postoji li babaroga?

Emilija, hvala ti što si izdvojila vrijeme za nas. Želimo tebi i tvom “Anđelu” puno sreće u Opatiji i nakon nje. Što za kraj želiš poručiti našim čitateljima?
Želim se zahvaliti svima koji su do sada pratili moj rad.  Hvala vam! Odlučila sam se za Doru ove godine, jer sam imala za ponuditi novu Emiliju.  Kada čujete pjesmu, znat ćete o čemu govorim. Htjela sam glazbom, tekstom i scenskim nastupom prepričati svoj san, a to nije jednostavno… Htjela sam vam još reći da kada radim ono što volim, ono u čemu pronalazim sebe, beskrajno uživam, toliko da mi se čini kao da sanjam. Želim da sanjate i vi!Veliki pozdrav svima! Voli vas E.

Eurovision-Croatia.com zahvaljuje Emiliji Kokić na razgovoru i želi joj puno sreće, kako na Dori, tako i u  budućoj karijeri.