Eurosong 2017. je prošao, posteurovizijska depresija je zavladala, a mi se spremamo za ljeto i odmor. Doduše, to se odnosi na većinu novinara i fanova Eurosonga, a jedini koji će se ozbiljno prionuti poslu su televizijske kuće diljem Europe kako bi se pripremile za prvi lisabonski Eurosong.

Kao dvorana u kojoj će se održati Eurosong 2018. spominje se MEO Arena u Lisabonu, u kojem je 2003. godine hrvatska rukometna reprezentacija osvojila svoje jedino svjetsko zlato. Našalit ćemo se i reći kako bi bilo super da Lino Červar postane dio hrvatske eurovizijske delegacije. No prvo bismo trebali vidjeti tko je sve dosad prihvatio nastup.

NORDIJSKE ZEMLJE

Prva zemlja koja se prijavila za Eurosong 2018. je Finska, koja je još u veljači tražila demo-verzije pjesama za idući Uuden Musiikin Kilpailu, te izvođače koji su mogli poslati svoje snimke kako izvode neke obrade. Drugi dio razdoblja za slanje pjesama bit će otvoren prvih pet dana rujna, kao i dosad. Također, svoje pjesme za Melodi Grand Prix već neko vrijeme traže i Norvežani, koji mogu biti zadovoljni s desetim mjestom JOWST-a i Aleksandera Walmanna. S druge strane, Šveđani će se prionuti poslu organizacije Melodifestivalena 2018 krajem ovog mjeseca, kada će se Christer Björkman vratiti iz Kijeva u Stockholm.

RUSIJA – POSEBNA PRIČA

Nakon već slavne zabrane ulaska Julije Samojlove u Ukrajinu, ruske televizije Pervij Kanal i RTR dogovorile su se kako će Julija ipak predstavljati Rusiju na Eurosongu 2018. Međutim, one sigurno nisu računale da će predsjednik Referentne grupe EBU-a za Eurosong Frank-Dieter Freiling kasnije izjaviti da će se i ruske televizije i ukrajinska UA:PBC suočiti s kaznom do čak tri godine nenastupanja na Eurosongu. No onda se postavlja pitanje – hoće li se EBU opet hvaliti visokom gledanošću? I Rusija i Ukrajina su velika tržišta.

A IZRAVNI FINALISTI?

U ovom tisućljeću Španjolskoj je najviše uspjeha donio šou Operación Triunfo, koji se nakon nekoliko godina odsustva vraća na male ekrane ove jeseni. Normalno, strani eurovizijski mediji odmah su objavili kako će ovaj format, korišten uglavnom od 2002. do 2004. godine, ponovno biti iskorišten za Eurosong, pogotovo nakon fijaska s Objetivo Eurovisión, međutim, ništa službeno sa strane španjolske televizije nije potvrđeno. Ipak, treba pronaći krivce za silne memeove u kojem je Manel Navarro prikazan kao pijetao.

Skoro pa sigurnu potvrdu nastupa dao je i glavni ravnatelj talijanske televizije RAI Andrea Fabiano, koji je bio pomalo razočaran šestim mjestom Francesca Gabbanija, naglasivši kako je još prije Eurosonga više talijanskih gradova istaknulo želju za organizacijom natjecanja. Isto tako, izjavio je kako će u dogledno vrijeme Festival di Sanremo ići na modernizaciju, što će značiti i možebitno preseljenje iz Teatra Ariston.

VRAĆAMO SE NA ISTOK EUROPE…

Ohrabreni drugim mjestom u Kijevu, mjestu svog debija na Eurosongu, svoj nastup na narednom Eurosongu su potvrdili i Bugari. Kako će odabrati pjesmu, nije poznato, no mora se priznati da su krenuli u dosta dobrom smjeru. Uostalom, dovoljno je pogledati njihov Twitter koji je aktivan svako-malo s mnogo svježih informacija.

Prema dokumentima objavljenima na svojim internetskim stranicama, možemo očekivati i nastup Poljaka, koji su osigurali novce čak i za nastup na Dječjem Eurosongu 2018.! Ipak, četiri uzastopna finala od 2014. do 2017. naspram jednog finala od 2005. do 2011. nije mala stvar. Također, nastup Češke u Lisabonu isto ne bi trebao bit upitan, ako se pita kreativnog direktora delegacije Jana Potměšila.

Uskoro možemo očekivati i službenu potvrdu litavske televizije LRT, koja je već najavila kako bi za 2018. godinu pokušala organizirati polufinala i finala izvan njihovih studija. Kao jedna od lokacija spominje se dvorana u Klaipedi. S druge strane, njihovi suradnici u baltičkom bloku Estonci su već pustili karte za finale Eesti Laul 2018 u dvorani Saku Suurhall, a sam šef delegacije Mart Normet je najavio povratak korijenima.

ŠTO JE SA ZAPADOM I JUGOM?

Trenutno od njih ima jako malo informacija. Službeno, informacije za 2018. su pustile samo Malta, Belgija i Cipar.

Tijekom jedne od konferencija za novinare svog predstavnika Hoviga, predstavnik ciparske televizije RIK potvrdio je kako će Afroditin otok birati preko nacionalnog izbora. Posljednji put kad su Ciprani birali svog predstavnika za Eurosong preko nacionalnog finala, bilo je 2015. godine, a višemjesečni trud urodio je 22. mjestom u Beču.

Pri nacionalnom izboru ostaju i Maltežani. Privremeni ravnatelj malteške televizije TVM John Bundy potvrdio je kako će i za iduću godinu Maltežani birati preko nacionalnog izbora, s 100% televotingom. Također, izrazio je žaljenje što europski televoting (Australija nije glasala u drugom polufinalu) nije prepoznao Breathlessly kao kvalitetnu skladbu.

S druge strane, za belgijskog predstavnika u Lisabonu će 2018. godine biti zaduženi Flamanci i njihova televizija VRT. Komentator za Flamance Peter Van de Veire je već potvrdio kako neće biti nacionalnog izbora za 2018., već će se VRT orijentirati isključivo na jednog izvođača i jednu pjesmu. Posljednji put kad je VRT interno birao pjevača i pjesmu, bilo je 2010. i to im se vratilo sa visokim šestim mjestom.

A HRVATSKA?

E, za Hrvatsku, ali i ostale zemlje u regiji još nije poznato. No kad bude više informacija, budite sigurni da ćemo ju objaviti. 🙂