Razdoblje Eurosonga između 2010. i 2019. bilo je prepuno noviteta, čime se upravo bavi ovaj specijal. Nakon što smo u prvom nastavku obradili razdoblje između 2010. i 2012., vrijeme je da se posvetimo Eurosongu u razdoblju od 2013. do 2015. Stoga – pridružite mi se!

---

Eurosong 2013.: Promjena glasovanja br. 1

Godina 2013. donijela je prvu veću promjenu kod glasovanja žirija, koji se na natjecanje službeno vratio četiri godine prije. Od 2009. do 2012. u žiriju je bilo pet osoba, koji i nisu morali biti povezani s glazbenom strukom, koji su morali rangirati samo svojih TOP10 u (polu)finalu. Tako je jedne godine u hrvatskom žiriju sjedio Zoran Vakula.

Međutim, 2013. godine dogodila se velika promjena kod žirija, koji su odsad nadalje morali rangirati sve pjesme u (polufinalu). Tako su broj 1 morali staviti kod pjesme koja im se najviše svidjela, a broj 26 (u slučaju da govorimo o finalu i zemlji koja senije kvalificirala u finale) pjesmu koja im se najmanje svidjela. Interesantno, s najavom ove promjene došlo se do zaključka kako će ona najviše utjecati na zemlje s velikom dijasporom, pa smo te godine svjedočili odustanku Turske, zemlje koja se uvelike oslanjala na svoje brojne pripadnike diljem Europe.

Inače, da ni danas članovi žirija nisu ponajbolje upoznati kako glasovati na Eurosongu, pokazuju i primjeri s ovogodišnjeg Eurosonga (Češka, Švedska, Rusija…), a njih je bilo lako za prepoznati. Naime, ponekim članovima žirija su pjesme sa zadnjeg mjesta u polufinalu odjednom osvanule na prvom mjestu u finalu, što znači da prije samog Eurosonga se ipak treba održati neki kratki tečaj za članove žirija.

---

Eurosong 2013.: Producenti prave redoslijed nastupa

Druga velika promjena koja je stupila na snagu na Eurosongu 2013. jest to da su natjecatelji Eurosonga na milost i nemilost producenata. U kojem smislu? Producenti malmöškog Eurosonga došli su na ideju da implementiraju ono što se provodi godinama na Melodifestivalenu i da oni budu ti koji određuju kada će koja zemlja nastupati. Kako su tvrdili tad, a tvrde i sad, oni “osjećaju bilo svake pjesme”, te tako rade redoslijed nastupa.

Prvi dio posla dobiju u siječnju na ždrijebu, kada se izvlače dijelovi polufinala u kojem će određena zemlja nastupati, potom se čekaju sve zemlje da odaberu svoje pjesme, pa konačan redoslijed izađe početkom travnja. Jedina zemlja čiji se redni broj izvlači je domaćin Eurosonga.

Ipak, ova odluka čak i nakon šest godina nailazi na brojne kritike i traži se micanje jer su parametri pravljenja redoslijeda nastupa jako predvidljivi. Tako se za neke zemlje (npr. Češka i Poljska) uvijek može očekivati neki loš redni broj nastupa, za neke (npr. Australija i nordijske zemlje) uvijek dobar, spore pjesme koje loše kotiraju na kladionicama “šokantno” nastupaju druge, a Sjeverna Makedonija je od uvođenja nastupala ili kao treća (2013., 2017.), ili kao osma (2015., 2016.) ili kao 11. (2014., 2018.) u svom polufinalu (uz izuzetak 2019.).

---

Eurosong 2013.: Parada zastava u finalu

Često se voli isticati kako je Eurosong glazbeni ekvivalent Olimpijskim igrama. Time su se vodili i organizatori Eurosonga 2013. sa švedske televizije SVT, koji su za otvaranje finala odlučili provesti finaliste iza zastava njihovih zemalja, kao i na otvaranju Olimpijskih igara. Za ovu prvu paradu zastava u finalu snage za skladanje pjesme udružili su muški članovi grupe ABBA (Švedska ESC 1974.) Benny Andersson i Björn Ulvaeus i nažalost pokojni DJ Avicii. Tadašnja parada kroz most koji je povezivao green room i pozornicu više je izgledala kao ona sa zatvaranja Olimpijskih igara, a zanimljivo – taj most simbolizira Öresundski most koji spaja tadašnjeg domaćina Malmöa s glavnim gradom Danske Kopenhagenom, u koji smo otputovali godinu poslije.

Paradu zastava zadržala su sva izdanja Eurosonga poslije Malmöa, samo što su u narednim izdanjima uvedena i prozivanja zemlje finalista. Tako smo u Stockholmu 2016. imali modnu reviju, Lisabon 2018. mornare koji su nosili zastavu, dok bi s druge strane pozornice došli natjecatelji, a Tel Aviv 2019. je imao ovo:

Ipak, moramo posebno izdvojiti Beč 2015., koji je imao paradu zastava tijekom sve tri večeri Eurosonga.

---

Eurosong 2014.: Promjena glasovanja br.2

Godina 2013. postala je poznata po tome da mi i dan-danas ne znamo prave službene rezultate Eurosonga, barem što se tiče odvojenih rezultata publike i žirija. Naime, i dan-danas jedini podaci od odvojenih rezultata su zapravo prosječno rangiranje, što je kod nekih probudilo sumnju u to kako Dankinja Emmelie de Forest i nije tako uvjerljivo pobijedila, osobito kod televotinga. Međutim, pravi skandal dogodio se nekoliko mjeseci nakon Eurosonga, kada je osvanula snimka u kojoj predstavnik iz Azerbajdžana nudi mito i SIM kartice litavskim studentima, kako bi njihov predstavnik dobio bodove iz te zemlje. Snimka je izazvala pravu buru u EBU-u, jer je postojala mogućnost da nije Litva jedina takva zemlja, koji je odlučio promijeniti pravila za naredna izdanja Eurosonga, počevši upravo od Eurosonga 2014.

Po tim pravilima, svih petero članova žirija morali su ili imati formalno glazbeno obrazovanje ili biti povezani s glazbenom industrijom (vođenje glazbenih emisija, glazbeni urednici na radiju, pjevači, umjetnici, etc.). Njihova imena uvijek se otkrivaju nekoliko dana prije Eurosonga (zadnje dvije godine popis članova žirija izlazi 30. travnja), a detalji njihovog glasovanja izlazi nedugo nakon rezultata finala Eurosonga (obično treba oko pol sata da osvanu na službenoj eurovizijskoj stranici). Neki od kriterija koje moraju ispuniti su da nisu bili u žiriju svoje zemlje za Eurosong prethodne dvije godine, da imaju najmanje 16 godina i da ni na koji način nisu povezani s ijednom pjesmom tog izdanja Eurosonga na kojem žiriraju. Glasove na kraju moraju verificirati javni bilježnici koje odabere nacionalna televizija.

Također, nedugo nakon završetka finala Eurosonga, na službenoj eurovizijskoj stranici objavljuju se i odvojeni rezultati televotinga i žirija, što su neke zemlje morale učiniti praktički po prvi put otkako su se vratili žiriji na natjecanje.

---

Eurosong 2015.: Za 60. izdanje gost koji se na svaki poziv uvijek vraća

Za obilježavanje eurovizijskog dijamantnog jubileja odabran je austrijski glavni grad Beč. Iako smo do ožujka već dobili i ždrijeb po polufinalima, i redni broj nastupa domaćina i samo je trebalo objaviti redoslijed nastupa u polufinalima, kao grom iz vedra neba je objavljena vijest kako će se specijalno za ovu priliku Eurosongu pridružiti – Australija! Tako je samo te godine bilo sveukupno sedmero izravnih finalista, te sveukupno čak 27 finalista, što je najveće finale Eurosonga u povijesti.

Tada zapravo nije bilo ništa novo. Tijekom proteklih 59 izdanja na Eurosongu su nastupali i neki izvođači porijeklom iz Australije (npr. Johnny Logan), od 1983. emitiraju Eurosong, organiziraju i vlastito glasovanje, a 2014. imali su interval act posvećen samo njima. Za inauguralnog predstavnika odabran je Guy Sebastian, jedan od najpopularnijih pjevača na australskom kontinentu, koji se odužio visokim petim mjestom.

Ako smo i pomislili kako je to sve što smo vidjeli od Australaca, prevarili smo se. Naime, EBU i televizija organizator Eurosonga svake godine dosad su slali pozivnicu televiziji SBS za sudjelovanje, koju bi oni prihvaćali. Dosad su nastupali pet puta na Eurosongu, od toga su četiri puta interno birali predstavnika i jedanput putem internog izbora, a najbolji plasman im je drugo mjesto s Eurosonga 2016.

---

Eurosong 2015.: Anti-booing sustav

Kako smo 2014. svjedočili nevjerojatnom hukanju ruskim predstavnicama sestrama Tolmačeva, austrijska televizija ÖRF odlučila je kako se takvo što neće dogoditi pod njihovom paskom. Za Eurosong 2015. Austrijanci su uzeli tzv. anti-booing sustav, koji se sastojao od unaprijed snimljenih zvukova entuzijastičkog pljeskanja i navijanja. Međutim, čak ni to nije zaustavilo fanove iz prvih redova pozornice da zavijaju i hukaju svaki put kad se spominjala riječ “ruska” ili “Rusija”, zbog čega se tadašnja predstavnica Polina Gagarina mogla vidjeti s crvenim očima od plača. U jednom trenutku hukanja su bila toliko nepodnošljiva da je Conchita, koja je bila u green roomu, morala imati intervju s Polinom i hrabriti ju, a izvršni supervizor Jon Ola Sand i voditeljice Alice Tumler i Mirjam Weichselbraun bili su vidljivo ljuti.

---

Eurosong 2015.: Cirkus sa žirijem

Kako stoji nešto ranije u ovom nastavku, od 2014. se na službenoj eurovizijskoj stranici objavljuju svi detalji glasovanja žirija. Eurovizijski fanovi nerijetko provode tjedne kako bi uočili nepravilnosti oko toga kako je netko glasovao. Međutim, neke nepravilnosti prije službene prezentacije uočio je i EBU.

Prije nego su krenuli rezultati finala Eurosonga, EBU je uočio da su glasovi članova žirija iz Crne Gore i Sjeverne Makedonije izgledali kao da su međusobno prepisivali jedni od drugih te ih diskvalificirali! Kao konačan broj bodova iz tih zemalja korišten je samo televoting.

Ipak, to nije bila najveća kritika na žiri te godine. Naime, kao ukupni pobjednik tog Eurosonga izašao je Šveđanin Måns Zelmerlöw, drugo mjesto pripalo je Ruskinji Polini Gagarina, a treće talijanskom opernom triju Il Volo. Međutim, nedugo nakon završetka finala izašli su konačni i odvojeni rezultati prema kojima je televoting u finalu pripao Italiji, a ukupni pobjednik je bio tek treći prema glasovima publike! Veliku ulogu u pobjedi Švedske odigrali su žiriji, koji su Šveđanina stavili na prvo mjesto, Talijane tek na šesto mjesto, a razlika između tih dviju zemalja je bila 182 boda, što je u principu anuliralo prednost Talijana s televotinga (84 bodova). Danima su trajale kritike na račun sabotaže Italije, članovi Il Vola su za jedan portal čak rekli kako bi udio žirija trebao biti na tek 20-30%, a od tog Eurosonga Måns je bio direktno ili indirektno povezan sa svakim izdanjem. Godine 2016. vodio je Eurosong zajedno s Petrom Mede, 2017. je sudjelovao u skeču kako je uvježbavao voditelje 62. Eurosonga, i komentirao za švedski SVT, a 2018. i 2019. vodio je britanski izbor za Eurosong. Također, 2019., sudjelovao je u interval actu u finalu Eurosonga.

S druge strane, Il Volo je nešto slično doživio na Sanremu 2019. Ovog puta, oni su se natjecali s pjesmom Musica che resta, a televoting ih je u superfinalu nagradio s drugim mjestom. Međutim, žirijima se ta pjesma pretjerano nije svidjela, pa su ih spustili na treće mjesto u superfinalu. Dovoljan ukupan broj glasova, unatoč tek trećem mjestu od publike, za pobjedu je skupio Mahmood.

---

Eurosong 2015.: Lunin prvi Eurosong uživo

I za kraj malo osobnog sjećanja. Zahvaljujući blizini Beča, Eurosong 2015. bio je prvi Eurosong na koji sam mogla otputovati kao predstavnica portala Eurosong.hr. Za razliku od dijela “pravog eurovizijskog pressa”, ja sam išla na tjedan dana (17.-24. svibnja), a taman prije puta uhvatila me takva prehlada da sam cijeli svoj boravak u Austriji bila promukla. Džeparac za putovanje zaradila sam sama zahvaljujući radu kao demonstratorica na fakultetu i u lokalnoj muzejskoj zbirci, i kao malo dijete kad dobije Nutellu bila sam sretna kada sam na e-mail dobila poruku kako mi je akreditacija odobrena. Neću lagati, bilo je tu i puno problema, kao npr. sa smještajem (prvi rezervirani smještaj mi je otkazan jer se hostel zatvarao, drugi e ispao neki hakirani oglas, i na kraju sam iskoristila neku akciju s booking.com-a gdje sam za nekih 300 eura našla hostel u centru grada.

Kad sam došla ispred Wiener Stadthalle, dočekala me Marina i ekipa iz Srbije koji su mi pomogli u snalaženju oko toga da pokupim akreditaciju, a nakon cjelodnevnog putovanja i pronalaska svog hostela, bila sam toliko umorna da nisam imala snage ići na ceremoniju otvaranja. Umjesto toga, malo sam se odmorila, pogledala sve što sam dobila od promotivnih materijala i grickalica, shvatila da imam propusnice za sve muzeje u Beču, i spremila se za Euroclub. U pivnici koja je pretvorena u Euroclub za tih par dana, osjećala sam se kao dijete koje je dobilo propusnicu za tvornicu čokolade, a toliko nisam fangirlala u cijelom svom životu. Tada je uslikana jedna od mojih najdražih fotografija, a to je kako Elnur Huseynov i ja nazdravljamo jednom drugom.

Taj tjedan, odlazila sam u press-centar i gledala što bih dobila, pratila probe, tipkala izvještaje s proba, snimala probe iz dvorane sa starim mobitelom, brzinom munje ih stavljala na Facebook jer su probe i dalje išle, i ost.

Ipak, bilo je tu i vremena za kulturno uzdizanje, pa sam tako odlučila ispuniti svoju dugogodišnju želju i zahvaljujući Vienna Cardu posjetiti Muzej povijesti umjetnosti u Beču, za kojeg više nisam bila ni sigurna jesam li ga cijelog obišla? Je li mi ostao još neki dio kojeg nisam vidjela? Ipak, uspjela sam doći do dijela u kojem stoje antički kipovi, pa sam se tako uspjela slikati s poprsjem cara Trajana, inače pronađenog u Hrvatskoj na području nekadašnje Salone.

Sada kada gledam s odmakom, moj prvi Eurosong zbilja je bio kao da sam muha bez glave, barem s aspekta praćenja Eurosonga. Međutim, taj Eurosong je bio, po mom mišljenju, savršeno organiziran. Imali smo besplatan javni prijevoz, u press-centru smo imali toliko vrsta čajeva i grickalica da pamet jednostavno stane, mogli smo ući u bilo koji muzej ili dvorac samo pokazujući svoju eurovizijsku akreditaciju, da otad razmišljam hoće li neki Eurosong to uspjeti nadmašiti?

Dakako, na moj pozitivan dojam utjecalo je i to što mi je tada Nr.1 pobijedio na natjecanju. Svega što se sjećam od finala Eurosonga jest to da sam čestitala novinaru sa SVT-a, otišla na konferenciju za novinare i komešanje ponekih Šveđana iza mene. Nakon pokoje minute, shvatila sam da sam sjedila točno ispred roditelja i sestre Månsa Zelmerlöwa, koje su odmah neki zagnjavili za intervjue. Ono ljudi, pustite ih na miru, još nisu prožvakali da im je sin postao dio ESC povijesti.

I za kraj moram reći da mi je put u Beč bio svojevrsni rođendanski poklon samoj sebi (finale je bilo 23. svibnja, a ja sam slavila rođendan 25. svibnja). No cijeli taj put mi je bio toliko ispunjen da sam ja jednostavno zaboravila koji datum je taj ponedjeljak.

Mama: “Jesi li primila moju čestitku na mail?”
Ja: “Kakvu čestitku?”
Mama: “Pa za rođendan!”

Eto, i to je moj prvi Eurosong kojeg sam pratila uživo. Za 2020. ću valjda biti pametnija i kupiti poštenu kameru.