Eurosong tijekom 2010-tih: Što je sve obilježilo ovo razdoblje? (3) – eurosong.hr
Eurosong.hr logo Eurosong.hr logo

Eurosong tijekom 2010-tih: Što je sve obilježilo ovo razdoblje? (3)

  22 min za čitanje   9 komentara

Nakon što smo prošle nedjelje obradili razdoblje između 2013. i 2015. godine, vrijeme je da se krene na razdoblje  kojem zemlje trebaju puno veći broj bodova ili za kvalificiranje u finale ili za ostvariti TOP10 rezultat. Po čemu smo mi upamtili godine iz trećeg dijela, pogledajte u nastavku.


Eurosong 2016.: Promjena glasovanja br. 3

Ako ste mislili da je najveća promjena glasovanja bila 2013., gadno se varate, jer je promjena glasovanja br. 3 iznijedrila mnogo iznenađenja. Naime, sve do 2015. glasovanje je bilo kada se skupe rezultati glasovanja žirija i publike, zbroji i podijeli, te dobije neki konačni poredak. Međutim, od 2016. glasovanje je takvo da se prvo objavljuju rezultati glasovanja žirija, a onda voditelji tog Eurosonga pročitaju koliki je ukupan broj bodova neka zemlja dobila od publike. Od 2016. do 2018. čitanje broja bodova od televotinga čitalo se po tome kako su bili raspoređeni kod publike od najmanjeg do najvećeg, a od 2019., kako bi se “povećalo uzbuđenje”, gledalo se kako je koja zemlja prošla kod žirija i tako saznali broj bodova od publike. Ako preračunamo u broj bodova u primjer iz 2019., onda bi najveći broj bodova kojeg je neka zemlja mogla dobiti bio 480 od žirija, 480 od publike, sveukupno 960 (40 drugih zemalja x 12 bodova, maksimum).

Kod prvog načina čitanja broja bodova od strane publike smo tako u Stockholmu 2016. imali veselo mahanje poljskom zastavom od strane Michała Szpaka, koji je bio zadnji kod žirija, a treći kod publike (sveukupno osmi), a 2017. u Kijevu od hrvatskog predstavnika Jacquesa Houdeka i Rumunja Ilince i Alexa Floree, koji su također bili nisko kod žirija, ali visoko kod publike. Međutim, imali smo i obrnutih situacija, pa tako brojne fanove i dalje zabavlja video kako Šveđanin Benjamin Ingrosso dobiva 21 bod od televotinga na Eurosongu 2018.

https://www.youtube.com/watch?v=Drw470BXVrY

S druge strane, moramo priznati da nam je ovo iščekivanje malo nedostajalo ove godine u Tel Avivu. Tako smo tek na kraju Eurosonga shvatili da je Norveška bila pobjednik televotinga (iako smo njihov broj bodova saznali 12., jer su bili 15. kod žirija), no od ultimativnog sramoćenja od čitanja prve i saznanja da im publika uopće nije dala bodove, bile su pošteđene Njemice iz dua S!sters.


Eurosong 2016.: Justin Timberlake rasplesao dvoranu

Koji dan prije finala Eurosonga 2016., kao grom iz vedra neba osvanula je vijest o velikoj zvijezdi koja je potvrđena za interval act. Švedska televizija SVT uspjela je potpisati ugovor s Justinom Timberlakeom, koji je rasplesao dvoranu sa starim hitom Rock Your Body i premijerno predstavio novu pjesmu Can’t Stop The Feeling. Potonja pjesma će nam nakon Eurosonga doslovce izlaziti na uši jer nije bilo radijske stanice koja ju nije puštala barem triput dnevno, ali bilo je lijepo vidjeti kako neki američki pjevač iskorištava Eurosong kao platformu za predstavljanje nove pjesme. Također, rasplesao je green room press-centar, i moramo priznati kako je nastup u Stockholmu odradio puno bolje nego Superbowl 2018.


Eurosong 2016.: Dok se njih dvoje tuku, treći uzima krunu

Godina 2016. bila je godina za koju je većina mislila da je pobjednik ruska superzvijezda Sergej Lazarev. Međutim, kako su dolazili glasovi žirija, tako je poveći broj bodova dobivala australska powerbalada Sound of Silence Dami Im, a Sergej je glasovanje žirija dočekao na šestom mjestu.

Međutim, ovdje je čaroliju odradio televoting koji je ispremiješao stvari. Tako je uspio dvije zemlje iz žirijevskog TOP10 izbaciti iz konačnog TOP10 (Malta i Izrael), pomogao Bugarskoj da ostvari dotad najbolji plasman, no ipak najveći šok je bio kada se saznalo da je Poljsku, koja je nakon glasovanja žirija imala samo sedam bodova, stavio na sjajno treće mjesto i u konačnici ju podigao na osmo mjesto.

No da se vratio Sergeju i Dami. Za razliku od žirija, koji je pao na Damiino iskazivanje glasovnih sposobnosti, televoting je bio nešto manje naklon, te je ona imala četvrti najveći broj bodova od publike. S druge strane, Sergej je dobio najveći broj glasova od publike, no u kombinaciji sa žirijevskim šestim mjestom to mu je bilo dostatno za sveukupno treće mjesto. Ovaj nesrazmjer oko pobjednika iskoristila je ukrajinska predstavnica Jamala, koja je unatoč drugom mjestu kod žirija i kod publike, imala dovoljan broj bodova za drugu ukrajinsku pobjedu na Eurosongu u povijesti.

No što se dogodilo s naša tri glavna aktera? Sergej se na Eurosong vratio 2019. i s baladom Scream osvojio treće mjesto (opet). Dami Im etablirala se na australskom tržištu, no europsko ju nije doživjelo nešto naročito. Pobjednica Eurosonga 2016. Jamala ove godine postala predmet ismijavanja eurovizijskih fanova kada je pokušala “pripremiti” jednu od natjecateljica Eurovidbira (i kasnije pobjednicu istog) na “neugodna pitanja novinara”. Njezino nekontrolirano ponašanje zgrozilo je javnost, a na YouTubeu i 9gagu se mogu naći parodije na njezin ispad. No o tome nešto kasnije.


Eurosong 2016. i 2018.: Je li pravilo “1. rujna” još uvijek sveto?

Nedugo nakon Jamaline pobjede s pjesmom 1944, koja govori o progonu Krimskih Tatara u Drugom svjetskom ratu, otkriveno je da na YouTubeu postoji snimka Jamalinog nastupa s obilježavanja Dana sjećanja na progon Krimskih Tatara. Taj spomendan inače se obilježava u svibnju, a zanimljivo da se na toj snimci čuje neka melodija koja je jako poznata. Da – to je 1944, izvedena puno prije zlatnog pravila o 1. rujnu kao najranijem datumu kada neka pjesma smije izaći. Normalno, tražila se diskvalifikacija pjesme, no na kraju Jamala se izvukla iz svega lišo.

Otad, u eurovizijskim pravilima, vezano za 1. rujna kao najraniji datum izlaska pjesme može se naći riječ “komercijalno”. Naime, prema tom pravilu pjesma se može izvesti na nekom nastupu prije 1. rujna, ali ona ne smije biti službeno objavljena na albumu ili nekoj ljetnoj kompilaciji. Tako smo tijekom naredne tri godine imali slučaj s Francuskom 2017. (Alma je otpjevala pjesmu na nekom nastupu), Nizozemskom 2019. (Duncan je 2017. u sklopu rock akademije imao recital i na njemu je izveo Arcade) i Italijom 2018., čiji je primjer zapravo najdrastičniji.

Naime, Non mi avete fatto niente se pod drugim imenom 2015. našla u programu RAI-jevog internetskog natjecanja Sanremo Giovani 2016. Iako ona nije odabrana za daljnji tijek natjecanja, pjesma se i dalje nalazila na RAI-jevoj internetskoj platformi RAIplay, a izvođačica ju je izvodila na nastupima koje je snimala televizija. Međutim, za to očito nije znao jedan od autora pjesme, koji je tijekom ljeta 2017. ponudio suradnju Ermalu Meti i Fabriziju Moru na toj pjesmi, koja je nakon dorade postala Non mi avete fatto niente. Kako su oni bili najveći favoriti za pobjedu na Sanremu 2018, tako su bili pod budnim povećalom javnosti, stoga je bilo šokantno kad je na konferenciji za novinare nakon prve večeri jedan novinar izvukao mobitel i pustio prvu verziju pjesme s RAIplay. Nastao je skandal zbog kojeg se moralo oformiti povjerenstvo koje bi utvrdilo postotak sličnosti dviju pjesama, a konačna odluka je bila da su pjesme slične tek nešto manje od 30%. Ermal i Fabrizio uspjeli su pobijediti na Sanremu 2018, unatoč tome što su im žiriji davali manji broj bodova, a na Eurosongu 2018. osvojili su visoko peto mjesto.


Eurosong 2017. i 2019.: Organizacijski neredi

U ovaj odlomak sam stavila dva izdanja Eurosonga jer ih je krasila ista stvar. Prije održavanja 62. i 64. izdanja Eurosonga, nije bilo dana kada se nije izvještavalo o raznim dramama i neredima tijekom organizacije. Tako je tri mjeseca prije Eurosonga 2017. ostavke dao cijeli organizacijski odbor, radile su se smijurije kao online predstavljanje gradova-kandidata za domaćinstvo, unatoč tome što se već unaprijed znalo kako će domaćin biti Kijev. Na kraju, organizaciju Eurosonga spasili su Šveđani, pa se Kijev ipak odradio glatko. Ipak, na Kijev je bačena velika mrlja kada su u međusobnim političkim igricama Rusi poslali pjevačicu Juliju Samojlovu, koja pati od spinalne mišićne atrofije, i povukli se kada je ustanovljeno da je tada 28-godišnjakinja nastupala u anektiranom Krimu, zbog čega je dobila petogodišnju zabranu ulaska u Ukrajinu. Julija će ipak predstavljati Rusiju na Eurosongu 2018. u Lisabonu, ali će ostati upamćena kao zasad jedina ruska predstavnica koja nije ušla u finale.

S druge strane, sve do svibnja 2019. smo slušali i čitali priče oko svađe između organizatora Eurosonga 2019. izraelske televizije KAN i izraelske vlade na čelu s premijerom Benjaminom Netanyahuom. Kao što je otprije poznato, KAN i Europska radiotelevizijska unija htjeli su za domaćina Tel Aviv, dok je vlada forsirala i odbijala dati novce za organizaciju dok Jeruzalem ne bude domaćin Eurosonga. Sama situacija eskalirala je do tolikih razmjera da je EBU razmišljao o selidbi natjecanja u Austriju. Na kraju je Tel Aviv ipak odabran, no to je onda značilo kako KAN mora dignuti kredit za organizaciju.

Također, izraelska vlada nije prestajala raditi probleme organizatorima, jer su svako-malo padali natječaji za tvrtke koje bi se bavile sigurnošću, a izgradnja pozornice Eurosonga kasnila je nekoliko dana jer je izraelska policija stupila u štrajk i odbila osigurati Telavivski velesajam. Ipak, sve se uspjelo riješiti, te je Eurosong u Tel Avivu odrađen dosta dobro.


Eurosong 2017.: Podij za underdoge

Neke od najneuspješnijih zemalja na Eurosongu dugo godina su bile Moldova, Bugarska i Portugal. Međutim, kijevski Eurosong 2017. pokazao se dosta uspješnim za te zemlje koje su napokon uspjele postići najbolje rezultate otkako nastupaju na natjecanju.

Čak 53 godine Portugal je nastupao na Eurosongu bez nekog prevelikog uspjeha (dotad najviši plasman je šesto mjesto 1996.). Međutim, onda su Portugalci na natjecanje poslali malo čudnovatog pjevača Salvadora Sobrala s baladom Amar pelos dois, na krilima od kritike i filmskih nagrada razvikanog filma La La Land. Rizik im se isplatio jer su tada osvojili rekordnih 758 bodova te po prvi put doveli Eurosong u svoju zemlju. Možda Salvador danas nema neko najbolje mišljenje o natjecanju, no činjenica jest da mu je pobjeda 2017. dovela mnoštvo nastupa diljem Europe.

Do povlačenja 2013. godine Bugari su imali točno jedan ulazak u finale. Potom su se povukli i vratili 2016. na krilima netom uspješno organiziranog Dječjeg Eurosonga, a vrhunac tog razdoblja dogodio se 2017., kada je Kristian Kostov osvojio drugo mjesto. Možda on jest profitirao odustankom Rusije (rođen je u Moskvi i osvojio je drugo mjesto na ruskom The Voice Kids), ali do daljnjeg će ostati najbolji bugarski plasman.

I konačno, Moldavcima je bilo potrebno oživjeti jedan stari meme kako bi prekinuli neugodni niz ispadanja u polufinalu. Kada su 2010. godine dečki iz grupe Sunstroke Project nastupali na Eurosongu, nisu mogli ni zamisliti kako će njihov saksofonist sa svojim plesnim pokretima postati poznat kao Epic Sax Guy. Kada je Eurosong bio u Kijevu, dečki su se ponovno prijaviti na moldavski izbor  i pobijedili, i s pažljivo smišljenim scenskim nastupom ponovno probudili sjećanja na Epic Say Guyja. Rezultat – treće mjesto i najbolji moldavski plasman ikad.


Eurosong 2018.: Ispadanja dotad nedodirljivih

Do početka Eurosonga 2018. nekolicina zemalja prkosila je ispadanjima u polufinalima. Neki su za to okrivljavali njihovu dijasporu, neki sreću, a neki SIM kartice koje su kupovali za druge i slali u te zemlje (pozdrav Azerbajdžan). Međutim, 2018. godina bila je pomor za neke zemlje koje su se dugo godina odupirale ispadanjima u polufinalu. Taj postupak je na stranim eurovizijskim forumima poznat kao bergendahlizacija (pročitati prvi dio ovog specijala).

Prvu koju smo spominjali gore jest Rusija, koju ni sva sila susjeda nije mogla spasiti od katastrofalnih vokala Julije Samojlove i njezinih pratećih pjevača. Rezultat je najgori ruski plasman na Eurosongu ikad, no zato su godinu poslije zvali Sergeja Lazareva da im osigura još jedan TOP3 rezultat.

Druga zemlja za koju nikad nismo mislili da će ispasti jest Rumunjska, koja je kroz godine prolazila i s jodlanjem, i s kontratenorom, i s vampirima, i nekim razvodnjenim indie brit popom. Na kraju pjesma koja ih je koštala finala jest jedna pop-rock pjesma koja je neočekivano pobijedila na njihovom izboru za Eurosong. Inače, ove godine su Rumunji produžili svoj izostanak iz finala.

Iako ju je naš Bartol volio, Aisel je prva azerbajdžanska predstavnica koja nije vidjela finale. Time je zaustavljen niz od deset uzastopnih azerbajdžanskih finala, a ovaj neuspjeh doveo je do otkaza šefici delegacije i postavljanje nove, koja je na toj funkciji bila za vrijeme zlatnog razdoblja (2009.-2013.).

Iako su oni još 2011. prvi put ispali u polufinalu, nitko nije očekivao kako će Armenija upasti u krizu rezultata na Eurosongu. No pomalo ravnodušni nastupi u Lisabonu i Tel Avivu doveo je do toga da mi armenske predstavnike nismo vidjeli u finalu, a pitanje je što će biti dogodine. Također, 2018. je bila prva godina bez ijedne kavkaske zemlje u finalu.


Eurosong 2018.: Nema LED-a? Nema problema!

Imajući na umu ideju kako je Salvador Sobral imao samo dobar rad kamere za pobjedu na Eurosongu, organizatori Eurosonga 2018. odlučili su kako neće biti LED-ekrana. Iako je jedan dio fanova zbog toga negodovao, drugi dio fanova pozdravljao je tu odluku mahom iz razloga jer je godinu prije 25% natjecatelja koristilo svoja lica za projekcije na tim ekranima (Malta, Australija, Crna Gora, Hrvatska, itd.). Zbog te odluke organizatora, delegacije su morale biti kreativnije kako bi došle do izražaja.

Tako su Moldavci imali ormar od 5000 € za kojeg su smislili itekako interesantan nastup, te došli do desetog mjesta. Austrijanac Cesár Sampson iskoristio je pomični pod, te napravio visoki podij za vrijeme svog nastupa, Šveđanin je donio neku konstrukciju te si tako napravio novu pozornicu, a pobjednica tog Eurosonga Netta imala je dva ormara puna satova u obliku mačaka, tri plesačice koje su rukama imitirale kokoši, vatromet i balončiće.

Međutim, nastup koji nas je te godine ostavio bez daha jest onaj ciparske predstavnice Eleni Foureire, koji je sadržavao koreografiju, hairography, vatromet, lasere i holograme. Zbog svega toga, njezin nastup se smatra jednom od najboljih u ovom razdoblju.


Eurosong 2018.: Kokodakanjem do 100 milijuna pregleda na YouTubeu i tužbe

Kraj 2017. obilježio je veliki skandal u kojem je više stotina žena optužilo holivudskog producenta Harveyja Weinsteina za seksualno zlostavljanje. To je pokrenulo veliki pokret #MeToo u kojem su žene (ali i muškarci) putem društvenih mreža objasnile razmjere zlostavljanja, a posljedice toga osjećaju se i danas. Jedna od poklonica tog pokreta bila je i izraelska pjevačica Netta Barzilai, koja je duh #MeToo pokreta uklopila u pjesmu Toy. Praktički od objave pjesme ljudi su bili fascinirani onomatopejskim zvucima kokoši i stihovima “nisam tvoja igračka, ti glupi dečko” (I’m not you toy, you stupid boy), a ne-eurovizijski portali bili su puni objava s naslovom “Poslušajte pjesmu za Eurosong koja je u kratkom razdoblju došla do (stavi broj) milijuna pregleda”. Unatoč negativnim kritikama na njezine probe, Netta je ipak uspjela odnijeti pobjedu na Eurosongu 2018. i dovesti natjecanje u Izrael po prvi put od 1999. Međutim, tu nisu stali problemi.

Iako je već standardna procedura kako se pobjednička pjesma optuži za plagiranje neke druge pjesme (Rise Like a Phoenix = Bon Jovi – AlwaysHeroes = pjesme Aviciija i Davida Guette), Toy je prva pjesma za koju je dokazan plagijarizam. Diskografska kuća Universal Music Group i predstavnici britanskog autora Jacka Whitea (poznatiji kao član grupe The White Stripes) tužili su autore pjesme za korištenje dijelova Seven Nation Army. U veljači 2019. postignuta je izvansudska nagodba u kojoj su Doron Medalie Stav Beger pristali potpisati Whitea kao ko-autora pjesme, koji je time zajedno s UMG-om dobio pravo na tantijeme od pjesme.

Inače, Toy je dobio i dio kolača u SAD-u, točnije na Billboardovoj ljestvici dance pjesama, a trenutno službeni spot ima preko 118 milijuna pregleda na YouTubeu.


Eurosong 2019.: Kako je Jamala postala predmet ismijavanja i dovela Ukrajinu do odustajanja

Već gore spomenuto je kako je Jamala postala predmetom ismijavanja tijekom ovogodišnje sezone nacionalnih izbora. Iako je možda mislila da tako priprema natjecateljicu na neugodna pitanja, dovela je do toga da je svoju zemlju povukla s ovogodišnjeg Eurosonga.

MARUV je trenutno jedna od najvećih zvijezda u istočnom dijelu Europe, a poklopilo se kako je zainteresirana i za odlazak na Eurosong. Kako je jedna od natjecateljica odustala, MARUV je uskočila na njezino mjesto, a pjesma Siren Song od izlaska je postala veliki favorit eurovizijskih fanova. Međutim, nedugo nakon prvog polufinala organizatori su uočili da distribuciju MARUV-ine glazbe na međunarodno tržište vrši ruski ogranak kuće Warner Music. Dakako, ne trebamo ni govoriti o rusko-ukrajinskim odnosima.

Kad je došlo finale, nakon MARUV-ine izvedbe najmanje se govorilo o njezinom nastupu (koji je bio i više nego provokativan), već je Jamala okrenula na priču kako može nastupati u Rusiji dok ta zemlja okupira dijelove ukrajinskog teritorija, te u derajućem tonu rekla: “Draga MARUV, dobrodošla u Tel Aviv, imam neugodno pitanja – Krim je Ukrajina?”. Iako je MARUV stidljivo odgovorila da jest i briznula u plač nakon silaska s pozornice, to je tek bio početak lavine. Naime, MARUV je pobijedila na ukrajinskom izboru, ali ubrzo je u javnost izašla obavijest ukrajinske televizije UA:PBC kako će tek biti odlučeno hoće li ona ići na Eurosong ili ne. Pjevačica će dan poslije izaći u javnost s detaljima ugovora kojeg joj je nametao UA:PBC, a u kojem je stajalo da mora do Eurosonga otkazati sve nastupe u Rusiji (uključujući i nastupe dogovorenima mjesecima unaprijed). Naravno, nakon određenog razmišljanja MARUV je odlučila odustati od odlaska na Eurosong, a UA:PBC počeo se utrkivati s vremenom i moliti preostale finaliste da zauzmu njezino mjesto. Kako ni ostali finalisti se nisu htjeli spustiti na tu razinu, UA:PBC se odlučio povući s Eurosonga 2019.

Lako je biti general poslije bitke i razmišljati kako bi MARUV prošla u Tel Avivu, no zasad možemo samo zaključiti kako je donijela najbolju odluku za trenutnu fazu karijere. Vjerojatno ju mi nećemo tako skoro vidjeti na Eurosongu, ali trebamo se i mi staviti u njezinu kožu i vidjeti što bi odabrali. Ovako, ona je ispala faca, a ukrajinska delegacija je ispala negativac kao Anatolij Djatlov iz serije Černobil.


Eurosong 2019.: Dugim jezikom do diskvalifikacije i nereda

Jedna od vijesti koju su ne-eurovizijski portali prenosili jest ona o diskvalifikaciji bjeloruskog žirija. Naime, jedan bjeloruski portal imao je intervju s članovima žirija, a oni su, zaboravljajući kako vijesti danas putuju dok je netko rekao “keks”, izlajali tko im se našao u TOP3 i tko je dobio bodove sveukupno od žirija. Tri dana nakon izlaska tog intervjua, EBU je napokon reagirao i diskvalificirao žiri s dugim jezikom. No kako je ipak radi zadovoljavanja forme trebalo imati i glasove žirija i glasove publike, EBU je odlučio napraviti rezultate kako da je gledao druge zemlje iz njihove jakosne skupine i napravio prosječni plasman. Što ne bi ni ispalo toliko loše, da jedan tviteraš nije shvatio kako su iz EBU-a napravili pogrešku i umjesto zemljama s najboljim prosjekom, konstruirane glasove bjeloruskog žirija dali zemljama s najgorim prosjekom. Nekoliko dana nakon finala Eurosonga 2019., EBU je objavio nove, ispravljene rezultate prema kojima prvo mjesto kod žirija je odnijela Sjeverna Makedonija.

Srećom i po EBU-u i po Bjelorusima, pobjednik se nije promijenio, no ne bismo ni mogli zamisliti kakav bi skandal bio da je ta greška odlučivala pobjednika.


Eurosong 2019.: Mučki provokatori s Islanda

Ako islandsku grupu Hatari ne bismo stavili među najinteresantnijim natjecateljima ove godine, onda bismo napravili veću grešku od Manchester Uniteda kad je potpisao Alexisa Sancheza. Svojim BDSM-kostimima i pjesmom Hatrið mun sigra privukli su pažnju još otkako su objavljeni kao natjecatelji islandskog izbora, a svakako im nisu bili strani ni izleti u političke vode. Tako su prije finala islandskog izbora govorili kako će raditi akcije protiv izraelske okupacije Palestine, pa su pozivali izraelskog premijera na hrvanje, da bi tijekom čitanja glasova publike šokirali javnost i izvukli palestinske zastave. Nije poznato kako su te zastave prošle rigorozne kontrole na Telavivskom velesajmu, ali kad je kamera zumirala Islanđane, diljem dvorane su odjeknula hukanja na njihov račun. Nekoliko dana nakon finala Eurosonga 2019., objavili su pjesmu Klefi / Samed (صامد), koju su otpjevali s palestinskim pjevačem Basharom Muradom. Njihovi istupi toliko su živcirali izvršnog supervizora Jona Olu Sanda, da im je on morao prijetiti diskvalifikacijom.

Hatari izražavaju potporu Palestincima (foto: screenshot/grapevine.is)

Inače, tijekom njihove izvedbe u finalu, čuo se jedan evidentni skok u matrici, što je na trenutak zbunilo Klemensa Hannigana. No više o tome kad bude specijal Što je pošlo po zlu u Tel Avivu.


Eurosong 2019.: Kako falševima skoro uništiti dugu karijeru

Stopama Justina Timberlakea tri godine poslije išla je i kraljica popa Madonna, koja je kontaktirala organizatore Eurosonga 2019. i tražila da nastupa. Njezin 10 milijuna kuna vrijedan nastup platio je jedan kanadski milijarder izraelskog porijekla, a zauzvrat smo dobili… Nešto što je teško opisati ukratko. Naime, njezin 30 godina stari hit Like a Prayer zvučao bi bolje kada bi se autorica ovog specijala napila i krenula derati na karaokama, a društvene mreže su vrvjele komentarima o tome kako smo za puno novaca i hajpa dobili katastrofu. Oni koji su zaduženi za njezin kanal na YouTubeu imali su posla peglanja njezinih vokala, pa zato dolje imamo link livestreama, gdje možemo čuti prave razmjere onoga što nam je priušteno.

Kao i Hatari, Madonna je izazvala skandal kad je jedna od njezinih plesačica imala palestinsku zastavu na leđima, zbog čega je bila zadržana nekoliko sati dulje u zračnoj luci.

Međutim, Madonna je napravila ono što je htjela, a to je da ljudi govore o njoj i da ispromovira svoj novi album Madame X, koji se prošli tjedan našao na čelu Billboardove ljestvice najprodavanijih albuma.


Eurosong 2019.: Gotov 44-godišnji post

I za kraj ovog specijala, za kojeg se nadam da vam se svidio, prisjetit ćemo se Nizozemske, koja je ove godine prekinula niz bez pobjede od čak 44 godine. Davne 1975. godine, kada je po prvi put korišten trenutni sistem bodovanja na Eurosongu (1-8, 10 i 12), Nizozemska je iskoristila to što je još uvijek bio slobodan izbor jezika te pobijedila s evergrinom Ding-A-Dong.

https://www.youtube.com/watch?v=sI78Bqp6z6g

Međutim, dok nisu uvedena polufinala, najbolji plasman otad im je bilo četvrto mjesto iz 1998., a četiri izdanja preskočili su ili zbog obilježavanja Dana sjećanja na žrtve ili loših rezultata iz prethodne godine.

Otkako su uvedena polufinala, Nizozemsku je dočekao – potop. Naime, od 2004. do 2012. su se samo jednom kvalificirali u finale, a dno su doživjeli 2011., kada su bili posljednji u svom polufinalu. No 2013. dogodio se preokret.

Jedna od najpoznatijih pjevačica u Nizozemskoj Anouk uspjela je natjerati glavešine nizozemske televizije AVRO da ju prihvate za predstavnicu na Eurosongu 2013. Njezina mračna pjesma Birds napravila je ono što nije uspijevalo njezinim prethodnicima od 2005., a to je ući u finale. Štoviše – osvojila je deveto mjesto!

Još nekoliko stepenica naprijed išli su njezini nasljednici Ilse De LangeWaylon, koji su u Kopenhagenu 2014. osvojili drugo mjesto, te postali najveći komercijalni hit Eurosonga 2014. Zahvaljujući tome, Ilseina riječ itekako se poštovala među komisijom AVROTROS-a, kada je poslušala sve demo-verzije pjesama koje su stigle za Eurosong 2019. i rekla “nijedna vam ne bi dobro prošla, uzmite radije ovu pjesmu i pobijedit ćete”.

Ta pjesma bila je Arcade slabopoznatog Duncana Laurencea, inače njezinog pulena s The Voicea 2014. Iako je većina eurovizijskih fanova podizala obrve na spomen tog dečka, sve odluke oko nastupa na Eurosongu 2019. u svoje je ruke uzela De Lange. Rezultat – drugo mjesto kod publike, treće mjesto kod žirija i sveukupno pobjeda na Eurosongu 2019.

Ovime polako otvaramo novo poglavlje Eurosonga, a to je Eurosong tijekom 2020-tih. Što će nam donijeti to razdoblje, ni sami ne znamo. Bolje ne očekivati ništa pa da se iznenadimo. No za kraj, možemo zaključiti kako je Eurosong tijekom 2010-tih doživio brojne promjene, uspone i padove, te postao platforma za mlade izvođače pristiglih iz talent-šouova. Možemo reći da smo tijekom ovog razdoblja slušali uistinu raznolike pjesme, za koje tek trebamo vidjeti hoćemo li ih slušati za deset godina ili ne. No tko zna, možda nam iduće razdoblje napokon vrati Eurosong u Zagreb.

Podržite Eurosong.hr

Znate li da sav sadržaj na portalu radimo volonterski, iz ljubavi prema Eurosongu, izvođačima i zajednici fanova?

Ako vam se sviđa što radimo, podržite nas!

Iza svega što vidite stoji 17 vrijednih fanova koji izdvajaju vrijeme, trud i novac za održavanje stranice, a kako bismo izvještavali s događanja sami plaćamo i putovanja i smještaj na Dori i Eurosongu.

Kako bismo i dalje mogli biti tu za vas i donositi vam zanimljive sadržaje, donirajte i pomozite da eurosong.hr ostane mjesto okupljanja za sve fanove iz regije.

Donirajte
0
PODIJELI ČLANAK

Rasprava9

  1. Precious — 1. srpnja 2019. u 00:10

    @wannabe Super da se slažemo oko dosta stvari. Drago mi je da dijelimo favorite za 2017. i 2018. i da razumiješ moju isfrustriranost rezultatima Lisabonskog Eurosonga xD.

  2. escalien — 30. lipnja 2019. u 22:18

    Eurosong 2016 najbolje organiziran, 2018 kakav povratak u prošlost, samo je falila crno bijela slika tokom prijenosa. Iako mi je Jamalina pjesma sasvim ok, te godine najbolji su bili Rusija i Australija. 2017 skroz ok eurosong i skroz nebitan pobjednik kao i organizacija naredne godine od kojih je jedina svjetla točka bila ona luda vodditeljica Fiomenka ili kak se vec zvala. 2019 kriminalno loš plasman za Australiju, Švedska standardno previsoko, pobjednik više manje očekivan i velili plus za povratak Verkice.

  3. Precious — 30. lipnja 2019. u 20:52

    @khaleesionfire Slažem se, nadam se da će nam sljedeće desetljeće vratiti ugled kakav smo imali u 90tima!

  4. LadyOfValyria — 30. lipnja 2019. u 20:46

    Jamala je nezasluženo pobjedila. Politici nije mjesto na Eurosongu i po mojem mišljenju je trebala biti diskvalificirana. Isto mislim i za grupu Hatari. Moj respekt za Ilse De Lange koja je vjerovala u Duncana i koja je prepoznala Arcade koja je najbolja eurovizijska pjesma ikad. Nadam se da će nam iduće desetljeće donjeti bolje rezultate za našu malu Hrvatsku i da ćemo svi doživjeti Eurosong u Zagrebu.

  5. Precious — 30. lipnja 2019. u 20:42

    2016-Definitivno najbolja organizacija Eurosonga u ovom desetljeću. Pozornica svjetska, odlični interval actovi (Love, love, peace, peace >3). Ujedno i prva godina mog ozbiljnijeg praćenja Eurosonga, a sve to zahvaljujući Nini Kraljić i odličnoj pjesmi Lighthouse (vjerojatno ne bi toliko ozbiljno pratio Eurosong, da pjesma nije bila odlična). A što se promjene glasovanja tiče, pozdravljam ideju (pogotovo nakon ove godine), s time da mislim da bi trebalo biti više od 5 članova žirija iz svake zemlje (barem 10). Ukrajinom kao pobjednikom nisam prezadovoljan, iako priznajem da je imala jako efektan nastup.
    2017-Ukrajina je napravila iznenađujuće solidan show (naravno ni blizu Švedskoj, ali s obzirom na skandale je čak bilo OK). Meni je te godine favorit bila Belgija, i pjesmu City Lights još dan danas volim poslušati. S druge strane ne razumijem što su svi vidjeli u Talijanskoj i Portugalskoj pjesmi. Sjećam se da sam svim silama htio da mi se ta talijanska pjesma svidi kao i drugima, ali nikad mi nije legla. Portugal mi je bio dosadnjikav i prestaromodno mi je zvučala ta pjesma (iako ne poričem da je kvalitetna).
    2018-Pamtim ju kao izuzetno depresivnu godinu. Show je bio izuzetno dosadan, pozornica je bila ružna, Hrvatska je nezasluženo ostvarila svoj najlošji plasman, moji favoriti su završili izvan top 10 (Francuska i Bugarska), i pobijedila je pjesma koja me iritira još otkako je objavljena.
    2019-ovu godinu ću prokomentirati u završnoj riječi "S druge strane ekrana".

  6. SwedenEurovisionFan — 30. lipnja 2019. u 15:15

    2016: Još uzbudljiviji način glasanja, bravo SVT! Justin Timberlake ''pojeo'' Madonnu, bravo SVT! Kratko i jasno, najbolji Eurosong ovog desetljeća!
    2017 – 2019: Katastrofalne organizacije spašavaju Šveđani, bravo SVT!
    2017 – 2019: Najnepošteniji pobjednici ikada! 2 pjesme od njih izašle puno prije 01.09., a treća je i dokazano plagijat. Pametnome dosta.
    Od ostalih stvari: Hatarima ne dozvolit više nikad da se i primaknu nacionalnom finalu, Nizozemska je imala puno bolju pjesmu za pobjedu 2014. godine, nego ove, 2018. godina bez LED ekrana neka se više ne ponovi, a Aisel još dugo neću preboljeti…

  7. sunflower — 30. lipnja 2019. u 11:51

    Pravi pobjednik 2016. je Poljska, 2017. Bugarska, a 2018. Estonija, Cipar, Češka ili Litva.

  8. ESC fan — 30. lipnja 2019. u 10:39

    Sto se tice Eurosonga2019 ne pamtim ga ni kao loseg ni kao jako dobrog. Podjednako je bilo stvari sto koje su bile dobre i onih stvari koje mi se nisu svidjele. Bravo Maruv za onaj postupak, mada se meni ta pjesma nikad nije sviđala i mislim da bas i nije lijepo omalozavati ucesnike Evrovizije2019 (ujedno i pobjednika) i govoriti da bi sigurno pobijedio i da nijedna pjesma nije ravna tvojoj. Iako mi se na pocetku nije toliko svidjela nova promjena oko prezentacije glasova publike, zapravo se ispostavilo suprotno. Dodatno je doprinijelo tenziji i neizvjesnosti s tim da je mozda jedino losa stvar to da mozes unaprijed izracunati ko ce pobijediti kada ostane samo jedna zemlja koja nije dobila glasove publike (pobjednik žirija) i mozda to da tek na kraju vidis ko je pobjednik televotinga. Starijim nacinom predstavljanja glasova publike najvise bi mozda profitirali norveški predstavnici u smislu te neke tri minute ocekivanja i neizvjesnosti. Sto se tice pobjednika, tokom takmicenja mi nije bio favorit i nije mi bilo drago kada je pobijedio, ali sada poslije nekog vremena smatram da je pobjeda stvarno zaslužena i gledajuci sve pobjednicke pjesme ove decenije mogu se usuditi i reci da je ovo najbolja pobjednicka pjesma u zadnjih deset godina. 🙂

  9. ESC fan — 30. lipnja 2019. u 10:21

    Evo i onog dijela 2010-ih kada sam poceo pratiti Eurosong. Zao mi je sto Eurosong2016 nisam intenzivno pratio kao ostale, jer je zaista bio vrhunski organiziran. Nisam neki veliki ljubitelj ni Ukrajine ni Rusije na Eurosongu, jer konstantno mijesaju politiku u natjecanje. U zadnje cetiri godine Rusija je poslala samo dva izvođaca na Eurosong, kao da nemaju drugih talentovanih ljudi za poslat na Euroviziju. Za razliku od mnogih meni se baš svidjelo kako je Ukrajina organizovala Eurosong, jer je unatoc mnogim problemima šou bio na niovu. Voditelji su (barem meni) bili odlicni, a pozornica po mom misljenju jedna od najboljih pozornica ikad, jednostavna, a u isto vrijeme moderna. Sveukupno pamtim tu 2017. u vrlo pozitivnom sjecanju iako je glasanje zirija bilo jako nezanimljivo. Sto se tice Julije zao mi je sto nisu ucestvovali sa Flame Is Burning, jer je bila puno bolja i efektivnija od one 2018. 2018 godina je isto bila jako dobra godina, međutim ispadanje mog glavnog favorita za pobjedu do tada (Grcka) i krajnji pobjednik Eurosonga ucinili su da mi se portugalski Eurosong manje svidio nego ukrajinski. Najvise mi se nekako svidio taj stil kod Eurosonga 2018. Iako je Kipar osvojio srca Evrope te godine, a ujedno i moje, moj krajnji pobjednik Eurosonga2018 je Njemacka. Pjesma je stvarno odlicna. Lyrics, nastup, izvođac… stvarno mi je zao sto Njemacka nije trijumfirala prosle godine u Lisabonu. Po mom misljenju miljama bolje od Toy i cak me u nekim trenucima podsjeca na Arcade.

Komentiraj članak

Komentari se moderiraju i objavljuju samo ako pridonose raspravi na konstruktivan način. Ukoliko se ne slažeš s nekim člankom ili komentarom, slobodno iznesi svoje mišljenje ali na pristojan način. Ako se tvoj komentar odnosi na gramatičke ili stilske pogreške, problem s web stranicom ili bilo što drugo što nije vezano uz članak, javi nam se.

Trebaš biti prijavljen za komentiranje! Prijavi se?