U današnjem nastavku našeg specijala, prisjetit ćemo se hrvatskog eurovizijskog perioda od 2008. do 2013. godine. Zbog velikog broja zemlja sudionica – njih čak 43 – na Eurosongu u Beogradu 2008. godine po prvi put uvedene su dvije polufinalne večeri. Iako je Hrvatska u susjedstvu, kao i iduće godine u Rusiji, izborila finale, od 2010. godine uslijedio je negativan niz ispadanja u polufinalima što je naposlijetku rezultiralo HRT-ovim prvim povlačenjem s ovog natjecanja, sve do 2016. godine.

Kako je Hrvatska od favorita za pobjedu ispala u polufinalu, kako ju je spasila odluka žirija, kako ju je predstavila dijelom Njemica na Eurosongu u Njemačkoj i kakve rezultate je donijelo ukidanje Dore te prva dva interna izbora hrvatske delegacije – saznajte u tekstu.

Kraljevi ulice & 75 cents – Romanca, Beograd 2008.

Na tadašnjoj Dori, koja se tradicionalno održala u Kristalnoj dvorani hotela Kvarner u Opatiji, Kraljevi ulice i 75 cents su u napetoj završnici bili izjednačeni s Antonijom Šolom i njenom pjesmom Gdje je srce tu je dom. Zbog većeg broja bodova koje su osvojili od žirija, upravo su oni predstavljali Hrvatsku u susjednoj Srbiji. Jednostavan i šarmantan nastup koji je pratio ovu zagrebačku šlagersku baladu bio je dovoljan za visoko četvrto mjesto u polufinalu, no nažalost ne i za višu poziciju od 21. mjesta u velikom finalu.

Hrvatsko nastupanje te godine najviše je obilježio karizmatični Ladislav Demeterffy a.k.a. Laci koji je u trenutku održavanja Eurosonga imao 75 godina tu mu otuda i umjetničko ime za tu prigodu – 75 cents. Do 2012. godine, držao je rekord najstarijeg natjecatelja u povijesti Eurosonga.

Igor Cukrov feat. Andrea Šušnjara – Lijepa Tena, Moskva 2009.

I ove godine hrvatski izbor za pjesmu Eurovizije odveo nas je u Opatiju gdje se kroz jednu polufinalnu i finalnu večer održala Dora. Pobjedu je odnijela pjesma Lijepa Tena koju je izveo Igor Cukrov u duetu s Andreom Šušnjara. Iako su Feminnemke s Poljupcima u boji bile pobjednice žirija, a Klapa Intrade s Tomislavom Bralićem i Ne damo te pismo naša pobjednici televoltinga, u Moskvu su putovali Igor i Andrea kao drugi kod žirija i publike. Na Eurosongu su izborili polufinale zahvaljujući odluci žirija koji su, prema tadašnjim pravilima natjecanja, imali moć odluke o posljednjoj, 10. zemlji koja prolazi u finale. Tako je, unatoč osvojenom 13. mjestu u polufinalu, žiri spasio hrvatske predstavnike i omogućio im nastup u finalu gdje su zauzeli 18. mjesto.

Na pozornici su se Igoru i Andrei pridružile četiri prateće pjevačice. U prvom dijelu minimalističkog nastupa svi su u crnom nakon čega Andrea skida haljinu i presvlači se u bijelo, što je nastavilo hrvatsku tradiciju započetu s Danijelom 1998. godine.

Feminnem – Lako je sve, Oslo 2010.

Predivna Opatija ponovno je bila domaćin Dore koja se održala po poznatom principu – jedna polufinalna i finalna večer. Uvjerljivu pobjedu kod žirija i publike ostvarile su članice grupe Feminnem – Neda Parmać, Pamela Ramljak i Nika Antolos – koje su nastupile s moćnom baladom Lako je sve. Pjesma je odjeknula u eurovizijskom svijetu i bila jedan od favorita za pobjedu. Dvadesetak dana prije finala Eurosonga u Oslu, držala je šesto mjesto na kladionicama. Uzbuđenje oko hrvatskog nastupa i nada u veliki uspjeh naše zemlje na najvećem glazbenom natjecanju rasli su iz dana u dan.

Iako su Feminnemke Europi podarile efektan i emotivan nastup, drugo polufinale rezultiralo je njihovim šokantnim ispadanjem i osvajanjem razočaravajućeg 13. mjesta. Nažalost, nastup je obilježio i mali “kiks” koji se dogodio na početku pjesme kada Pamela nije čula matricu pa je izvela pogrešan zapjev. Je li to presudilo hrvatskom plasmanu i koje su se sve karte odigrale u ovoj priči, teško je reći. Ono što je sigurno jest da je 2010. godina bila turbulentna godina za Hrvatsku, a završila je s tugom koja je bila tek početak nesretnog niza.

Daria – Celebrate, Düsseldorf 2011.

Nakon ispadanja Feminnemki, HRT se odlučio na promjenu koncepta održavanja nacionalnog izbora. Po uzoru na prošlogodišnje pobjednike, koji su izabrali Lenu u formatu reality showa, i Hrvatska se nadala na taj način pronaći što boljeg predstavnika koji će izboriti mjesto u završnici Eurosonga u Düsseldorfu. Kao rezultat, gledali smo najdužu Doru ikad koja je trajala više od mjesec i pol dana.

U finale su ušli Jacques Houdek i javnosti dotad nepoznata Daria Kinzer; polu Hrvatica, polu Njemica s adresom u Njemačkoj. Izveli su tri potencijalne pjesme za Eurosong – Još ima nas, Stotinama godina i Lahore koji naposlijetku odnosi pobjedu i to u izvedbi Darie Kinzer. Pjesma je za Eurosong dobila englesku verziju naziva Celebrate i predstavljala nas je u prvom polufinalu osvojivši nezavidno 15. mjesto što je drugu godinu zaredom Hrvatsku ostavilo u polufinalu. Daria se nije proslavila izgovorom engleskog jezika kao niti nastupom, bez obzira što je bila u pratnji mađioničara koji je izvodio trikove promjene kostima, što je bila referenca na poznato hrvatsko presvlačenje na pozornicama Eurosonga.

Nina Badrić – Nebo, Baku 2012.

Ove godine prvi put se nije održala Dora i Hrvatska se odlučila na interni izbor svog predstavnika. HRT je objavio kako će nas na najistočnijem Eurosongu ikad predstavljati Nina Badrić. To je izazvalo oduševljenje fanova diljem regije gdje Nina njeguje dugogodišnju respektabilnu karijeru prepunu hitova. Nažalost, izabrana pjesma Nebo, koja je predstavljena u specijalnoj emisiji HRT-a, nije ispunila očekivanja. Javnost se uglavnom složila da se radi o dobroj pjesmi, ali uz sumnju u njezin odjek na natjecanju kao što je Eurosong.

Dva mjeseca uoči Eurosonga, Nina je operirala glasnice i unatoč tome bila jedan od najjačih vokala te godine, otpjevavši Nebo besprijekorno. Međutim, nastup je bio presudan i tu se Nina i hrvatska delegacija nisu snašli. Nastup nije uspio dovoljno podići pjesmu, a redni broj nastupa neposredno prije Loreen svakako nije išao u prilog. Hrvatska se ponovno nije uspjela plasirati u finalnu večer, osvojivši 12. mjesto. Da su se gledali isključivo glasovi žirija, Nina bi prošla u finale sa solidne sedme pozicije, ali podbacila je u televoltingu, skupivši bodove uglavnom samo iz zemalja bivše Jugoslavije.

Klapa s mora – Mižerja, Malmö 2013.

Niz ispadanja u polufinalima nastavlja se i ove godine. Hrvatska se odlučila na još jedan interni izbor – klapu sastavljenu specijalno za Eurosong kako bi Europi prezentirala tradicionalno klapsko pjevanje kao autohton i specifičan hrvatski stil pod zaštitom UNESCO-a. Klapa je dobila ime Klapa s mora, a članovi su bili pjevači iz najboljih hrvatskih klapa – Marko Škugor, Ante Galić, Nikša Antica, Leon Bataljuku, Ivica Vlaić i Bojan Kavedžija. Raspisan je natječaj za pjesmu koju će pjevati na Eurosongu u Švedskoj i od pristiglih prijava odabrana je skladba Mižerja. Dečki su nastupali odjeveni u tradicionalnu nošnju sinjskih alkara. U prvom polufinalu zauzeli su 13. mjesto što je za Hrvatsku značilo četvrto ispadanje u polufinalima zaredom.

Zanimljivo je primijetiti da je i ove godine hrvatski redni broj nastupa bio točno ispred rednog broja nastupa glavne favoritkinje za osvajanje Eurosonga, na kraju i pobjednice Emmelie de Forest. To je druga godina zaredom da nas je zadesio takav peh.

Neuspjesi u prve četiri godine ovog desetljeća ponukali su HRT da se po prvi put od debija 1993. godine povuče s natjecanja. Kao glavni razlog odstupanja navedena je financijska kriza. Uslijedili su Eurosong u Kopenhagenu i Beču kada milijuni gledatelji diljem svijeta nisu gledali hrvatski nastup. Također, to je značilo da nema Dore već treću i četvrtu godinu zaredom.