Izvođači: Nina Zilli
Naziv pjesme: L’amore è femmina
Glazba: Christian Rabb, Kristoffer Sjökvist, Frida Molander, Charlie Mason
Tekst: Nina Zilli, Christian Rabb, Kristoffer Sjökvist, Frida Molander, Charlie Mason
Redni broj u finalu: Finale; 10.
Italija na Eurosongu
Da se nije desilo 14 godina dugo izbivanje sa Eurosonga, Italija bi nesumnjivo ispisala daleko uspješnije i zanimljivije stranice svoje eurovizijske povijesti koja počinje zajedno sa Eurosongom 1956. godine. Franca i Tonina pjevale su “Amami se vuoi”,a prvi bolji plasman bilo je treće mjesto Domenica Modugna iz 1958. godine. Prvu talijansku pobjedu na Eurosongu donijela je Gigliola Cinquetti u Copenhagenu s pjesmom “Non ho l’età”, a dvije godine kasnije Domenico Modungo se vratio na Eurosong i Italiji donio najgori plasman ikad, posljednje, 17. mjesto, bez ijednog jedinog boda. Nakon toga uslijedio je niz skromnih rezultata koji su se kretali od petog do 13. mjesta, a novi blistavi rezultat zemlji u obliku čizme ponovo je donijela Gigliola Cinquetti koja je u britanskom Brightonu bila sjajna druga. Niz su nastavili Wess i Dori Ghezzi godinu kasnije došavši do trećeg mjesta. Jednu od najupečatljivijih pobjeda ikad ostvario je Talijan Toto Cutugno 1990. godine u Zagrebu pjevajući o ujedinjenoj Europi neposredno nakon pada Berlinskog zida što je itekako utjecalo na žirije, pa je Eurosong 1991. ugostio upravo Rim. Četiri uzastopna TOP 10 rezultata nisu mogla ni nagovijestiti šta će se sa talijanskim sudjelovanjem na Eurosongu desiti 1994. Naime, te godine Italija objavljuje povlačenja sa Eurosonga, a 1997. se, pokazat će vrijeme ,samo nakratko vraćaju kada je duo Jalisse pjevao Fiumi di Parole i došao do četvrtog mjesta. Od te 1997., pa sve do prošle godine Italija nije pokazala ni najmanji interes za sudjelovanje na Eurosongu. I već kad su mnogi izgubili nadu da ćemo Italiju u dogledno vrijeme ponovo vidjeti na eurovizijskoj pozornici, RAI objavljuje da će svog predstavnika poslati u Düsseldorf. Raphaela Gualazzija i njegovu pop-jazz pjesmu nitko nije ubrajao među favorite, pa je zato i razumljivo ogromno iznenađenje kada se pjesma Madness of Love na kraju smjestila na fenomenalno drugo mjesto.
Italija u finalu Eurosonga (2010.-2011.): 100% (1/1)
Italija je jedna od pet “velikih zemalja” koje svake godine imaju izravan plasman u finale Eurosonga.
Kao i prošle godine, Talijani su svog predstavnika doznali pri kraju finalne večeri renomiranog festivala talijanske kancone, “San Rema”. Tamo se, dakle, neovisno od natjecateljskog dijela samog festivala otkrilo ime izvođača kojeg je RAI interno odabrao za svog predstavnika,a prošlogodišnji eurovizijski pobjednici otkrili su nam da se radi o Nini Zilli. Ona je na San Remu pjevala Per Sempre, pa su mnogi vjerovali kako će upravo s tom pjesmom predstavljati svoju domovinu, no 13. ožujka RAI je objavio da će Nina u Bakuu pjevati “L’Amore È Femmina”, pjesma u kojoj se miješaju talijanski i engleski jezik,a za koju je, nedugo nakon toga, objavljen i videospot.
Talentirana pjevačica i voditeljica Maria Chiara Fraschetta rođena je prije 32 godine u talijanskoj Piacenzi. U vrlo mladoj dobi se s roditeljima seli u Irsku gdje i počinje njena glazbena karijera, prije svega upisivanjem glazbenog konzervatorija, a zatim i nastupima sa bendom “The Jerks”. Po povratku u rodnu zemlju nastavila se intenzivno baviti glazbom, ali se okušala i kao voditeljica, pa je tako bila prepoznatljivo lice mnogih talk showova i emisija na talijanskom MTV-u i nekim drugim televizijama. U tom periodu Nina i uzima svoje umjetničko ime pod kojim je danas znamo, a njen glazbeni uspon se nastavlja sudjelovanjem u nekoliko kompilacija sa velikim talijanskim hitovima. Ipak, Nina Zilli svoj ponajveći uspjeh ostvaruje na San Remu 2010. kad je njena pjesma “L’uomo che amava le donne” bila jedna od najboljih u konkurenciji debitanata i mladih izvođača, a dobila je i niz vrlo pozitivnih kritika i pohvala. Samo nekoliko dana kasnije Nina izdaje i svoj album prvijenac naslova “Sempre lontano” koji se na talijanskoj ljestvici slušanosti popeo do petog mjesta. Neposredno pred sudjelovanje na ovogodišnjem San Remu, Nina je objavila i svoj drugi studijski album – “L’Amore È Femmina”.
Što kažu kladionice i koje šanse daju Italiji?
bet365 – 12
Totesport – 12
Boylesports – 10
Williams Hill – 12
L’amore è femmina
Se non riceve non si da
This is the mess u left
I’m out of love and it’s a fact (u left, out of love and it’s a fact)
I’m sure you’ll smile
You have to go
You’re an independent grown man after all
Out of love
Must have been sent from up above
La la la
Have you turned to stone?
King without a throne
You’re great but not impressive
Lots of up and low
It’s so tipical
When it’s time to go
You knock me on the floor
My heart goes BoomBoomBoom
Dok preslušavate pjesmu, cijeli tekst možete pratiti ovdje.
Moje mišljenje
S obzirom da mi se pjesma “Per Sempre” za koju se nagađalo kako bi mogla biti izvedena u Bakuu, itekako svidjela, bio sam vrlo skeptičan čuvši da će Talijani mijenjati pjesmu. No, kad sam poslušao “L’Amore È Femmina” shvatio sam da je moj pesimizam bez apsolutno ikakvog pokrića. Ova pjesma ima sve što bi trebala imati pobjednička pjesma na jednom glazbenom natjecanju. Zanimljiva je, pomalo inventivna, s puno emocije i fantastično iskrenom Nininom izvedbom. Za razliku od nekih, ova pjesma ne podilazi, često iskrivljenom, ukusu publike, već igra svoju igru, priča svoju priču, pa ću bez imalo razmišljanja reći da je ovo najbolja pjesma ove godine. Talijani su, čini mi se, još jedanput pokazali svu superiornost svoje glazbene domišljatosti, usudim se reći i genijalnosti, nad ostatkom Europe i, kao svojevrsnu zahvalu za to, želim im da Eurosong sa Kavkaza dovedu na Apenine.
Sutra u 15:00 možete pronaći članak s analizom San Marina.
Još nema komentara. Neka tvoj komentar bude prvi?