Ivana Popović Martinović već duži niz godina uspješno plovi glazbenim vodama Crne Gore. Nakon sudjelovanja na brojnim festivalima i natjecanjima, kako u Crnoj Gori, tako i u regiji, red je, čini se, došao na onaj najveći – Eurosong. No, do njega je put trnovit, a Ivana se i ove godine ohrabrila krenuti ovim stazama. Ova rođena Podgoričanka i ovu, 2019. godinu započinje sudjelovanjem na Monteviziji, crnogorskom nacionalnom izboru, koji se prošle godine vratio na male ekrane. Ivanu je eurovizijska publika upoznala upravo prošle godine kad je njena snažna balada Poljupci bila među pet odabranih pjesama.

O njenim očekivanjima i o sudjelovanju na Monteviziji 2019. razgovarali smo s Ivanom Popović Martinović. 

Za početak, osvrnimo se kratko na prošlogodišnju Monteviziju. Predstavili ste se pjesmom “Poljupci”. S ove vremenske distance, kako ste zadovoljni svojim nastupom prošle godine? Biste li nešto promijenili?

– Pjesma “Poljupci” je jedina, koja je dobila i svoj spot, nakon Eurosonga. Osim, razumije se, pobjedničke pjesme. To govori o tome koliko sam vjerovala u samu pjesmu. Ona nije namjenski rađena za ovakvu vrstu natjecanja i njena priča je nastavila svojim već tada zamišljenim tokom. Nastup na Monteviziji je bio naprosto uvertira s kojom sam i danas zadovoljna. Prava uvertura za njenu specifičnu promociju, kao i za promociju spota koji je dobio gotovo samo pozitivne reakcije. Sve što bih promijenila je zapravo nešto što se tiče samog koncepta i organizacije takmičenja. Ali to baš i nije do mene

Ove godine opet na Monteviziju? Šta je bio motiv za novo prijavljivanje i ove godine?

– Crna Gora je mala država i je već logično zaključiti da je šansi za velike scene jako malo. Ne bih nikad podcjenjivala male šanse za veliki uspjeh. S druge strane, uvijek sam spremna da podržim muzička dešavanja u Crnoj Gori, posebno autorskog tipa, jer ih je sve manje i manje. Bez nas muzičara i autora, bez stvaranja u kontinuitetu gubimo i to malo, za šta se neko odvažio da organizira.

Pjesma “Nevinost” vaša je uzdanica ove godine. Pjesmu naravno još uvijek ne možemo čuti, ali kada biste ju trebali opisati riječima, šta biste rekli?

– “Nevinost” je pjesma podrške, svojevrsna oda istrajnim pregaocima, herojima današnjice. Prije svega mladim ljudima koji su nedužni već u samom startu izloženi sve pokvarenijem svijetu, koji nema milosti prema čistim i ispravnim dušama. Oni koji istrajavaju ostati hrabri, a iskreni, pravedni i čisti u svakodnevnom životu zaista su posljednjih godina živi heroji današnjice. Oni su i spas za degradirano društvo, za iskrivljene vrijednosti, za površnosti savremenog društva. Sretna sam što u svom bliskom okruženju poznajem dovoljan broj takvih ljudi koji mi svakodnevno ulivaju vjeru i hrabrost.

“Za Crnu Goru je bolje da postoji nacionalni izbor”

Imate li očekivanja kada je rezultat na Monteviziji u pitanju? Koliko je uopće teško razviti taj natjecateljski duh kod umjetnika koji stvara pjesme?

– Mislim da je vrijeme najbolji sudac, ali za to vrijeme koje protiče moramo se istinski potruditi za ono sto stvaramo. Zbog sve te trke s vremenom, ja se zapravo najviše natječem sama sa sobom. Trudim se da u svemu pobijedim samu sebe, svoje slabosti, da prebrodim svoje padove. Ove godine, već od prvog sastanka osjeća se mnogo ambicioznija atmosfera. To je svakako dobro za bolje ukupne rezultate. Ipak, zaista se nadam da će najbolja pjesma pobijediti i da neće biti loše energije. Prošla godina je bila fntastična u tom smislu posebno tokom promocije pjesama i natjecatelja te na samoj večeri Montevizije.

I ove godine je Radio-televizija Crne Gore odabrala, uz vašu, još četiri pjesme. Jeste li imali priliku čuti pjesme svoje konkurencije i kako vam se čine?

– Nisam još uvijek čula niti jednu jedinu. To je dobro. Dok traju priprema bolje je ostati fokusiran na suštinu, a ne tuđa posla. Bar ja tako volim.

Mnoge zemlje, među kojima je i Crna Gora, vraćaju se formatu odabira predstavnika kroz nacionalni festival, umjesto internog odabira izvođača. Što vi mislite o ovom? Što je bolje za vas, izvođače – natjecati se i sa svojevrsnom podrškom među domaćom publikom otići na Eurosong, ili se fokusirati isključivo na pjesmu bez prethodnog stresa nacionalnog izbora?

– Mislim da je za Crnu Goru bolje da postoji nacionalno takmičenje, i zbog publike, i zbog onih koji glasaju, a i zbog nas samih autora i izvođača. Interni odabir je imao dobre rezultate, ali su mnogi ostali uskraćeni za šansu i podstrek. Publika to posmatra dosta drugačije. Kad je interni odabir, to je kao da nisu uključeni u ono za šta se njihov novac na kraju krajeva i namjenjuje. Ovako, prošle godine imali su šansu i sami da odluče. Ove godine imamo i publiku i stručni žiri, što je po mom mišljenju možda i najbolja kombincija.

Okrenimo se malo i Eurosongu. Prošlogodišnja pobjeda Izraelke Nette, po mišljenju dijela fanova, Euroviziju je vratila nekoliko korak nazad, vrlo blizu one titule “cirkusa” od koje je nekako uspio pobjeći. Kakvo je vaše mišljenje o tome? Što mislite o pjesmi “Toy”?

– Nisam ljubitelj takve muzike. Ali za šou je zabavno kad postoji raznovrstan repertoar. O njenoj pobjedi ne znam šta da kažem. Jasno je svima koliko se ulaže u samu pobjedu. To je mašinerija koja nema baš veze s muzikom koliko sa samim šou programom. Tako da se nadam da će Eurosong vratiti i neke drugačije forme nastupa, pa neka ima raznovrsnosti,svakako. Voljela bih i da se vrati izvođenje pjesma na maternjem jeziku izvođača.

– Za kraj, ukoliko pobijedite na Monteviziji, čemu se vezanom za Eurosong najviše veseliti?

Definitivno iskustvu. O tome su romani ispričani. “All in one” za vrlo kratko vrijeme – doživite svašta, predivnog, ali i stresa, puno novih ljudi…Putovanju se uvijek radujem. To je neizostavno. Ako pobijedim, to će biti putovanje u neku novu dimeziju sigirno.

Eurosong.hr se zahvaljuje Ivani na izvdojenom vremenu za naše posjetitelje, te joj želimo puno sreće i uspjeha u narednom periodu.