Između dva polufinala…

Prva polufinalna večer 55. Eurosonga je iza nas; već se zna kojih sedam delegacija može početi pakirati kofere, a kojih deset će produžiti svoj boravak na krajnjem sjeveru Europe. Otprilike točno 24 sata nakon prvog, a prije drugog polufinala, posložili su se u glavi prvi dojmovi i sad s nestrpljenjem čekamo četvrtak da se oni iskristaliziraju u neku konkretniju ocjenu onoga što se odvija u Telenor Areni. Osobno nisam bio suviše oduševljen ni s onim što sam sinoć gledao, a ni s onim što sam slušao. Ali u redu, krenimo nekim redom. Od, recimo, pozornice, koja je bez ijednog led ekrana djelovala nekako prazna, „gola“. Mada vjerujem kako su neki upravo suprotnog stajališta, tj. da je ovako bolje, meni se čini da svaka pjesma jednostavno uz te ekrane mogla djelovati potpunijom. Nije se nešto iskazala ni publika; uglavnom je vladala atmosfera primjerenija kazalištu negoli ovakvom natjecanju. Ruku na srce, ni voditelji nisu baš briljirali, no i oni i gledatelji imaju prostora za napredak. S te strane sam uvjeren da će se situacija popraviti; sjetimo se samo prve polufinalne večeri beogradskog Eurosonga, koja je zbog ne pretjerano dobre posjećenosti na trenutke također djelovala otužno, a do finala se sve popravilo i na koncu smo dobili izvrstan Eurosong. Ipak, moje najveće razočaranje sinoć bile su razglednice. Teoretski mi je ideja Norvežana zvučala sjajno, ali izvedba me u potpunosti razočarala. Još manje mi je jasno čemu prikazivanje izvođača neposredno pred izlazak na pozornicu? Nije da ćemo vidjeti nešto posebice zanimljivo; u 99% slučajeva izvođač ionako hini opuštenost i dobaci kameri neki kao „cool“ pozdrav, uz eventualni pozdrav mami i tati i „svima koji ga poznaju“. Jasno, i to je bolje od razglednica koje smo gledali u Moskvi, ali ja opet ne mogu a da se ne vratim na 2008. godinu i izuzetno originalna rješenja po tom pitanju.

Milan Stanković – pobjednik prvog polufinala?

Ipak, najvažniji dio svakog Eurosonga su pjesme, i najviše se po njima određuje je li neki Eurosong bio dobar ili ne. A za ono što smo sinoć slušali, mislim da mogu bez imalo razmišljanja kazati kako je ovo najgore polufinale otkad su ona uvedena 2004. godine. Sve skupa gledajući, da je onakva (ne)kvaliteta pjesama bila na Dori, pričali bismo kako opet imamo lošu Doru i nemamo pravu pjesmu za Euroviziju. Postojala je, doduše, izvjesna doza napetosti, budući da je zbog poveće količine loših i dosadnih pjesama bilo teško odrediti tko ide dalje, ali je i to brzo nestalo kada su ostale još samo četiri koverte, a nisu još bili izvučeni Srbija, Albanija, Belgija i Island. Srbija i Grčka su imale najdorađenije i najbolje nastupe sinoć, i neću otkriti Ameriku ako konstatiram da se vjerojatno između te dvije zemlje krije i pobjednik prvog polufinala. Međutim, nijedna od te dvije (na kraju krajeva, ni jedna od sinoćnjih 17) pjesama – nije pobjednička. K tome, nisu imali previše sreće ni tijekom izvlačenja rednog broja za nastup u finalu (Srbija – 8, Grčka – 11), premda je za Milana sreća u nesreći to što se smjestio između Belgije i Bjelorusije, tako da nema šanse da prođe nezapaženo. Izuzetno mi je drago što je mjesto u finalu našla Bosna i Hercegovina te na taj način nastavila zavidan niz nastupa u finalima. Međutim, ni Vukašin nije dobro promiješao kuglice i nastupa već šesti. Tijekom ždrijebanja najbolje je prošao Portugal (23), a možda najgore Albanija i Island koji nastupaju jedni iza drugih, te bi se na taj način mogli „pojesti“. Slovačka je (nažalost) opravdala status koji joj se dodjeljivao otkad su počele probe, a to je: „onaj favorit za finale koji neće proći“. Također, ne mogu da ne izrazim žaljenje što u subotu nećemo gledati Makedonce, čija mi se pjesma sviđa i mislim da je u ovakvoj konkurenciji morala biti u prvih deset.

Sutra nas čeka druga polufinalna večer koju svi s nestrpljenjem očekujemo, premda sam uvjeren da bi gotovo svi dali ruku u vatru kako Feminnemke sigurno prolaze u finale. Vidjet ćemo napokon mogu li Safura i Harel opravdati „titule“ najvećih favorita, ali i saznati tko će biti (ako ga uopće bude) taj „favorit koji neće proći“. Meni najviše miriše na Dansku ili Irsku No, ne bih se pretjerano upuštao u prognoze, već samo našim curama još jednom zahvalio što su Hrvatsku makar na kratko vratile u žižu zbivanja na Eurosongu, te im poželio svu sreću svijeta prilikom nastupa. Ali i prilikom izvlačenja rednog broja za nastup u finalu. Razgovarao sam sinoć s Ajdinom – broj 19, između Francuske i Rusije, se ne čini lošim. Mada, ne bismo se bunili niti da to bude 24 ili 25.

Feminnem – Lako u finale?