Kristina Kovač je najmlađi od tri člana obitelji Kovač koji se ove godine međusobno natječu za odlazak u Njemačku. Premda su pripreme za subotnju večer u punom zamahu, Kristina je izdvojila nešto vremena za naš site i otkrila nam kako je odabrala izvođača za svoju skladbu, što očekuje od subotnjeg „KovačSong-a“, ali i kako gleda na današnji Eurosong, sviđa li joj se „Satellite“, te još neke sitnice…
Ćao Kristina, kako si? Što ima s tobom u posljednje vrijeme?
Ćao! Hvala na pitanju, prilično premoreno, mnogo se radilo u posljednje vrijeme, tijesni su rokovi, a evo, sad sam dobila i gripu, ali taman ću se srediti do početka tjedna, što je važno zbog posljednjih priprema za Ninin nastup na Evropesmi 2011.
Koliko si dugo razmišljala hoćeš li prihvatiti ponudu RTS-a da skladaš pjesmu za nacionalno finale? Je li te ponuda iznenadila?
Ponuda me jest iznenadila, osobito taj dio da nas troje budemo kompozitori tri numere koje će se natjecati. Razmišljala sam par dana o tome, prihvaćanje ovakvog posla i odgovornosti ima svoji dobrih i loših strana, ali su dobre prevagnule u tim mojim razmišljanjima…:)
Kako je nastala pjesma „Čaroban“? Što bi navela kao njene najveće adute?
Pjesmu sam imala već nekoliko mjeseci u njenom najosnovnijem obliku – prosviravala sam je na klaviru i pjevala na: „na na na“… Htjela sam je staviti na svoj novi album koji trenutno komponiram i koncipiram u glavi. Ali, kada su me pozvali iz RTS-a, ona mi je odmah pala napamet kao dobra za ovu vrstu natjecanja, pa sam odlučila da je dovršim, napišem tekst i vidim kako mi se sviđa… I svidjela mi se 🙂 Dinamična je, topla, pozitivna i puna života…. Diše.
Kristina Kovač – “Život je ljut”
Kako si odabrala izvođača za svoju pjesmu? Je li dolazila u obzir opcija da sama otpjevaš skladbu?
Moj put do izvođača je bio strašno trnovit, od samog početka sam znala da ne želim sama izvesti svoju pjesmu. Ja jako rijetko nastupam u javnosti, i uglavnom to radim vezano isključivo za pjesme ili album koji u tom trenutku promoviram publici. Došla sam do točke u mojoj kantautorskoj karijeri gdje se jednostavno ne bih osjećala komotno izvodeći ovu pjesmu, a da nije za potrebe mog albuma.
Znači, tražila sam nepoznatog izvođača – tko prati moju karijeru zna da sam veliki entuzijast po pitanju rada s mladim talentima, da jako volim otkrivati nove pjevače/buduće pjevače, i pomagati im da se formiraju u kompletne umjetnike i scenske ličnosti. Moj rad s grupom Peti element je dobar pokazatelj te činjenice. Ovog puta, nakon opširne potrage preko svih mogućih izvora, i par malih izleta kada sam zapadala u ćorsokak, put je doveo preko You tube-a do mlade Nine koje me oborila s nogu čim sam vidjela njen nastup na FEDEMUS-u, dječjem festivalu na kom je sudjelovala sa svojih 18 godina s vlastitom kompozicijom. Pred sobom sam vidjela užasno talentiranu djevojčicu prelijepog glasa, ljupku, zaljubljenu u to što radi i rođenu za scenu. To je bilo dovoljno da je pozovem i s njom isprobam numeru „Čaroban“. Već drugog dana poznanstva odabrale smo tonalitet za pjesmu i ja sam bila prezadovoljna njenom interpretacijom i stavom…I krenule smo odatle…:)
S kakvim očekivanjima dočekuješ subotu?
Uzbuđena sam i radosna, jedva čekam da vidim Ninin nastup i reakciju publike. Imam i tremu, i u njeno i u svoje ime, znaci duplu 🙂 Suštinski, moje očekivanje je da Nina nastupi baš onako kako njen talnat to zahtjeva, da cijela stvar zasije, i da pjesma publici bude prijemciva…Sve više od toga bit će super, a naravno da bih voljela da se dogodi i pobjeda.
Otac Kornelije i sestra Aleksandra bit će tvoji konkurenti sljedeće subote. Koga se više „pribojavaš“?
Evo, da postavimo to ovako: nijedno od njih dvoje ne otpisujem kao konkurenta, mislim da su i izvođači s obje strane odličan izbor, i radujem se tome što imamo tri potpuno različite priče.
U slučaju pobjede, na kojem bi jeziku voljela da se tvoja pjesma izvede u Düsseldorfu? Koliko generalno misliš da jezik na kojem se pjesma izvodi utječe na konačan rezultat?
Nisam o tome još razmišljala, mada bih tu odluku svakako prepustila RTS-u, jer imaju više iskustva a tim natjecanjem nego ja.
Kristina Kovač – “Kolena”
Scenski nastup je također jedna od bitnih komponenti gotovo svakog uspješnog Eurosong nastupa. Kako ti gledaš na to? Sprema li se nešto specijalno za tvoju pjesmu?
Mislim da je scenski nastup izuzetno važan, ali ja volim onu vrstu nastupa gdje sve djeluje relativno spontano, muzičarski, a dobro je osmišljeno i ima puno duha. Takav nastup i spremamo za mladu Ninu.
Što misliš o trenutnom načinu na koji se bira pobjednik Eurosonga – je li se podjelom 50:50 na žirije i publiku uspio umanjiti efekt blokovskog glasovanja i utjecaj dijaspore?
Ne sviđa mi se što se Eurovizija posljednjih godina pretvorila u trku nacionalnosti, svatko glasa za svoje ili svoje komšije ili bratske narode. Ja kao glazbenik, a i kao publika više zastupam tezu da treba glasati za najbolju pjesmu, a ne po nacionalnoj pripadnosti. Nadam se da će ta podjela na žiri i publiku barem malo pomoći da glasanje bude manje zasnovano na nacionalnom, a više na glazbenim kriterijima.
Bila si jedna od članica jugoslavenskog tima za Eurosong ’91. Kako danas gledaš na to iskustvo? Što misliš da je bio glavni uzrok samo jednog osvojenog boda?
Bila sam jako mlada, i cijelo to iskustvo bilo je uzbudljivo i poučno. Kao prateći vokal se nisam osjećala previše pogođenom rezultatom, a zbog čega je bio slab, upravo zbog svog sudjelovanja i svoje mladosti ne bih mogla procijeniti.
Koje pjesme iz povijesti Eurosonga najviše voliš? Ima li neka u posljednjih 10 godina koja ti se posebno sviđa?
Jedni od omiljenih su mi bili Bucks Fizz s pjesmom „Making Your Mind Up“, Danijel s „Džuli“, zatim Izraelci koji su oduvijek imali lijep i ukusan nastup koji se oslanjao na njihov folklor… U posljednjih 10 godina jako mi se svidio onaj bradati Francuz, ne znam mu ime, jako jako mi se svidio…
Kristina Kovač – “Pesma za kraj”
Što misliš o lanjskoj pobjednici Leni i pobjedničkoj pjesmi „Satellite“?
Iznenadila me njena pobjeda jer sam do tog trenutka mislila da takve pjesme na Euroviziji ne prolaze, ali mislim da se struje mijenjaju i da su sada sve opcije otvorene, dokle god je pjesma kvalitetna i hitična, a njena je to bila.
Tko su tvoji glazbeni uzori?
To je baš širok spisak pop muzicara – od grupa Wham, Toto, A- ha, Tears for fears, preko Stinga, George Michaela, Whitney Houston… Suštinski, uzore imam u dobroj pop muzici iz vremena u kom sam odrastala, 80-tih godina prošlog stoljeća.
Gdje pronalaziš inspiraciju za glazbu koju stvaraš, što te najviše nadahnjuje?
Što sam starija, sve sam više u dodiru sama sa sobom i samim tim, moja muzika je sve osobnija i sve istinitija. Oduvijek sam pisala o stvarima iz života koje me dotiču, ali sam često koristila i dobar dio mašte za to. Danas pišem bukvalno isječke iz svog života, opet o stvarima koje me najviše dotiču, a to su ljubav prema najbližima, okruženje u kojem živim, problemi s kojima se susrećem. Ali puno manje koristim maštu, a puno više osobno iskustvo.
Kakvi su planovi za period nakon srpskog izbora za Pjesmu Eurovizije, i eventualnog nastupa na Eurosongu?
Za početak, zbog Evropesme sam odgodila jedan vrlo mali, ali ekskluzivan unplugged nastup za oko 200 ljudi za koji sam već počela da vježbati glazbenike, tako da je to prva stvar koju ću učiniti čim se ovo završi, nastaviti s probama i odrediti nov datum. Voljela bih i održati svoj prvi veći koncert, ali je kriza, a ja nekako želim da to izgleda i zvuči jako dobro, što dosta košta organiziratii, pa ćemo vidjeti… Ali najvažnije, nastavljam s pisanjem pjesama za novi album, čijem se nastajanju užasno radujem. 🙂
Kristina, hvala ti na ovom intervjuu! Koju bi poruku za kraj poslala našim čitateljima?
Hvala na predivnim uspomenama iz djetinjstva, sa silnih ljetovanja po Dalmaciji 🙂 I budite dobri, i prema sebi, i prema drugima.
Eurovision-Croatia.com | Eurosong.hr zahvaljuje Kristini na ovom razgovoru i želi joj puno sreće, kako na srpskom izboru u subotu, tako i u budućoj karijeri.
Bebi Dol & Sestre Kovač – “Brazil” – pobjednička pjesma Jugovizije ’91.
Još nema komentara. Neka tvoj komentar bude prvi?