Lara Demarin: Storytellingom na sceni skrećemo pažnju na toksične odnose

Mlada Puležanka Lara Demarin još je jedna od ovogodišnjih debitantica Dore. Unatoč tome što je hrvatski predizbor za Pjesmu Eurovizije ipak nova priča za nju, ne skriva uzbuđenje uoči natjecanja – višegodišnje iskustvo pjevanja u pratećem bendu Matije Cveka, The Funkensteinsima, zasigurno će joj pomoći.

Laru smo po prvi puta upoznali u drugoj sezoni The Voicea, a danas, punih osam godina kasnije, s pjesmom Ne vjerujem ti predstavit će se hrvatskoj publici i pokušati zavrijediti titulu naše predstavnice na Eurosongu. Kako se Lara osjeća mjesec dana prije Dore, otkrila nam je u intervjuu.

Za početak – jedno klasično pitanje. Kako si se uopće odlučila baviti glazbom i kad si shvatila da je to nešto u što se želiš profesionalno upustiti?

Iz glazbene sam obitelji – mama i brat završili su Muzičku akademiju. Mama je i pjevala u mlađim danima. Zapravo sam oduvijek okružena glazbom i nekako mi je to uvijek bio hobi – glazbena škola, zborovi, razni pokušaji bendova, festivali pa i The Voice 2016. Tada sam shvatila koliko volim biti na pozornici, a potom sam 2018. postala dio benda The Funkensteins, pratećeg benda Matije Cveka i polako uvidjela kako glazbena industrija funkcionira i što se od izvođača traži.

Dugo mi je trebalo da se odlučim na korak napuštanja svega osim glazbe (inače sam po struci viši fizioterapeut) jer to donosi sa sobom i dobre i loše stvari. Rizičan je i izazovan taj put, ali baš zato me i veseli ganjati ga. Sljedeći korak je bio odlazak iz benda pa sam službeno od ove godine solo izvođač. Zadnjih par godina živim isključivo od glazbe i nema boljeg osjećaja. I dalje sam gladna novih izazova i Dora se činila kao jedan od njih! 🙂

Šira te publika imala priliku upoznati u drugoj sezoni The Voicea. Kako bi, ukratko, opisala svoj glazbeni napredak od tada pa do danas?

Od The Voicea do danas mogu reći da sam skupila mnogo kilometra u nogama na raznim pozornicama, zahvaljujući Matiji Cveku i The Funkensteinsima, ali i nastupima u Istri i Zagrebu kroz razne sastave i bendove. Nedavno sam napustila bend gdje sam bila u ulozi back vokala te se upustila u solo vode.

Iza sebe imam četiri singla pa i stalan angažman u klubu SAX s tematikom r’n’b-a. Polako stvaram svoju publiku, a mogu ponosno reći i da me jako veseli što se na Dori mogu pojaviti s pjesmom u ulozi izvođača i autora te potencijalno predstavljati Hrvatsku na Eurosongu.

Kao što si netom spomenula, u međuvremenu si bila i prateći vokal Matije Cveka u okviru glazbenog sastava The Funkensteins koji si nedavno napustila. Međutim, još 2020. pjesmom Uz tebe započinje tvoja solo karijera. Što te motiviralo da joj se u potpunosti posvetiš i smatraš li da će ti iskustvo u već spomenutom bendu pomoći u izgradnji tvog glazbenog puta koji nastavljaš samostalno?

U više navrata razmišljala sam o odstupanju iz benda, no 2020., kad sam izdala prvi singl, shvatila sam da nemam spreman ni plan ni materijale za upustiti se u to. Uzela sam si vremena par godina, materijala se nakupilo, a samim time i nekakvog iskustva i potrebnog znanja. Puno je tu kockica koje treba složiti i na koje treba obratiti pažnju.

Kad sam shvatila da sam spremna, odlučila sam objavljivati pjesmu po pjesmu uz paralelno gažiranje i nastojati shvatiti tko je moja publika, pa u tom smjeru nastaviti graditi sebe kao izvođača. Biti dio benda The Funkensteins je iskustvo koje mi puno znači, koje ću pamtiti cijeli život i koje me podučilo mnogim vještinama koje danas koristim. Od Matije sam naučila kako predanost i iskrenost vode samo ka usponu.

Osim što pjevaš, i kantautorica si. Odakle crpiš inspiraciju za tekstove i jesi li oduvijek znala da se, pored pjevanja, želiš baviti i autorskim radom ili se to dogodilo spontano, u naletu inspiracije?

Počela sam pisati pjesme na engleskom jeziku još u osnovnoj školi, taman kad sam krenula svirati gitaru. Kroz odrastanje sam crpila inspiraciju mladenačke zaljubljenosti pa i povrijeđenost, a s vremenom sam se odlučila izazvati na pisanje pjesama na hrvatskom jeziku. Inspirira me priča koja me duboko emotivno takne, a jako sam empatična pa se često mogu poistovjetiti s tuđim osjećajima. Nekad su i moje osobne priče upletene.

Najbitnije je da ono što izađe mene bude iskreno. Ono što mi je zanimljivo spomenuti jest da mi inspiracija dolazi u fazama. Zna se dogoditi period kad u par dana napišem nekoliko pjesama, a onda dođe zatišje od nekoliko mjeseci. I tako u krug.

Između ostalog, uz Roberta Domitrovića i brata Luku, autorica si i svoje ovogodišnje uzdanice za Doru. Kako je nastala pjesma Ne vjerujem ti i što njome želiš poručiti slušateljima?

Ideja za pjesmu nastala je na tonskoj probi prije bratove i moje svirke. Samu ideju snimili smo na diktafon, a kad sam ju nakon par dana preslušala, ostatak pjesme, pa i tekst samo su tekli iz mene – možda najbrže napisana pjesma do sada.

Kad sam krenula razrađivati formu i s Hrvojem Domazetom raditi na aranžmanu pjesme, javila mi se vizija kako bi pjesma izgledala na sceni pa sam odmah dobila i želju prijaviti ju na Doru. Razlog tomu je što se na Dori obraća pažnja na cjelokupni paket, a ne samo pjesmu. Više od godinu dana bavili smo se aranžmanom te ostvarivanjem moje vizualne i scenografske ideje kroz elemente pjesme, upravo sa željom da ju prilagodimo baš Eurosongu.

Ideja za rap došla je naknadno. Najprije sam sama „odrepala“ taj dio, no falila mi je muška energija pa sam zamolila svog bubnjara Roberta Domitrovića da mi pomogne jer njemu rap jako dobro ide. Sam je napisao tekst rap dijela, time upotpunio cijelu pjesmu i zaokružio element hip hopa koji se u njoj javlja.

Ne vjerujem ti govori o nepovjerenju, vrlo čestoj pojavi u ljudskim odnosima. Upravo storytellingom na sceni želimo skrenuti pažnju na toksične odnose i izlazak iz istih. Također, dolazim s pjesmom čiji se žanr ne očekuje na Eurosong pa ćemo se možda i time izdvojiti. Radi se o prizvuku ranih 2000-ih godina; hip hopu, kao i neočekivanim rapom u refrenu!

Unatoč tome što itekako imaš iskustva s nastupima i gažama, pozornica Dore ipak ti je nešto novo. Postoji li razlika u pristupu i kako teku pripreme za ovaj glazbeni spektakl koji je na rasporedu za malo više od mjesec dana?

Apsolutno je drugačije, puno je detalja i razrade oko nastupa. Treba izraditi vizuale, rekvizite, kostime, imati plesne probe, naučiti koreografiju i kretanje na sceni, raspisati plan kadriranja, lightova i tomu slično. Svakako, mnogo stvari kojima se do sada nisam morala baviti.

S jedne me strane jako veseli i uživam u tome, a s druge strane sam malo pod panikom baš zato što je cijelom timu sve ovo novo. Ono što je možda prednost jest što ideja scenografije postoji već godinu dana pa nismo gubili dodatno vrijeme na kreativu. Puno je komponenata na koje možemo utjecati, al i onih koje ćemo vidjeti tek na licu mjesta. U svakom slučaju, jedva čekam!

Vjerujem da si i inače obožavateljica kako hrvatskog nacionalnog izbora, tako i samog natjecanja za Pjesmu Eurovizije. Koju pjesmu s Dore, a koju s Eurosonga, najviše voliš poslušati?

Istina, oduvijek pratim Eurosong. Prva pjesmu s Eurosonga koje se sjećam Ruslanina je Wild Dances, a pjesma koju često i izvodim na svojim gažama je Arcade Duncana Laurencea. S Dore pamtim baš mnogo pjesama, a najdraže su mi možda Više nisam tvoja Claudije Beni i Marija Magdalena Doris Dragović.

Za kraj, što publika može očekivati od Lare na Dori 2024., a što Lara očekuje od sebe?

Na Dori od mene možete očekivati iskrenu izvedbu, kao i maksimalnu predanost projektu u slučaju pobjede i odlaska na Eurosong! A ja očekujem da ću biti zadovoljna ishodom i ostatak godine provesti ganjajući slične ciljeve. Nakon Dore pripremamo veliki koncert, ovog puta osim našeg standardnog r’n’b repertoara, ubacili smo i Eurosong tematiku i pozvali mnogo gostiju, stoga vas sve ovim putem pozivam da nam se pridružite 14.3.2024. u SAX.-u!