MARIN: Na Istoku ništa novo

Jedna izreka kaže da nije vijest kad pas ugrize čovjeka, nego kad čovjek ugrize psa. Sukladno tome, nije vijest da Hrvatska nije prošla u finale – vijest bi bila da je Hrvatska prošla. Upravo iz tog razloga, prvo ću ukratko prokomentirati nastupe ostalih zemalja u drugom polufinalu.

Srbija – odličan nastup i više nego zaslužen plasman u finale. Što je još važnije – odličan ždrijeb. U subotu Željko nastupa 24., i to iza razigranih Iraca i prije rasplesane Ukrajinke. Da je birao, ne bi bolje izabrao. Doduše, ja ovu pjesmu i dalje nikako ne mogu doživjeti kao pobjedničku, ali isto tako ne mogu zamisliti ni da bude plasirana lošije od 5. mjesta. Srbija juri prema novom vrhunskom rezultatu.

Makedonija – kako sam ja sretan bio kad je iz kuverte „izronila“ makedonska zastava! Moram priznati da mi je važnije bilo da prođe Makedonija, nego Hrvatska. Vrijedi isto što i za Srbiju: sjajna izvedba, zaslužen prolaz i odličan ždrijeb! Neće biti rangirana visoko kao Srbija, ali mislim da Top 10 nije isključen. U svakom slučaju, držim fige!

Nizozemska – čujem da su bili shrvani nakon što su saznali da ne idu u finale; uopće mi nije jasno zašto – ovo je jedna od najlošijih pjesama ovogodišnjeg Eurosonga i zasluženo ide u zaborav.

Malta – meni je osobno prolaz Malte iznenađenje, i to ne pretjerano ugodno. Uistinu ništa posebno. I oni imaju dobar ždrijeb, ali sumnjam da će u ovom slučaju to nešto previše utjecati na konačan rezultat.

Bjelorusija – neupečatljiva i sasvim prosječna izvedba s očekivanim epilogom.

Portugal – imao sam osjećaj da će se Portugal nekako ugurati među deset finalista, nije da bi bilo nezasluženo, ali kao što sam rekao u „Razmišljamo naglas“ – može Andrej i puno bolje.

Ukrajina – neloša izvedba, očekivan prolaz i tradicionalno dobar ždrijeb za Ukrajinu. Ipak, u subotu ih ne vidim u gornjem dijelu ljestvice.

Bugarska – sačuvaj Bože, na trenutke je djelovalo kao loša za*ebancija.

Slovenija – za mene je ispadanje Slovenije najveće iznenađenje oba polufinala. Mislim da je pjesma zaslužila finale, i to konkretno umjesto Malte. Lako moguće da su Hrvatska i Slovenija jedna drugoj „pojele“ bodove.

Švedska – na engleskom se to sjajno kaže: „There’s word WINNER all over it“. Sjajno u svim segmentima: moj favorit broj jedan.

Ljubav nije stvar, ali je Željko favorit

Gruzija – na trenutke loše, na trenutke donekle dobro, ali sve zajedno ni blizu dobro za finale.

Turska – pjesma mi se sviđa, ali je večerašnji nastup bio prilično loš. Činjenica da Can nije izvučen prije desete kuverte ubila je svu napetost prilikom otvaranja iste (nešto slično smo imali s Irskom u utorak). U finalu imaju nelošu stratnu poziciju (18), ali je dojam da njome više pomažu Loreen koja je prije njih, a pogotovo Španjolskoj, koja je odmah nakon. Konačan plasman mi je jako teško predvidjeti, uzevši u obzir da sigurno neće biti u Top 5.

Estonija – izvrsna vokalna izvedba, vjerujem da će žiriji to znati cijeniti, ali pitanje je koliko dobro će ova pjesma proći kod publike. Tim više što u subotu nastupa jedanaesti.

Slovačka – prilikom prvog preslušavanja i kasnije prilikom gledanja videa su mi djelovali puno bolje; večeras su bili prilično blijedi i jednostavno bezvezni. Zasluženi povratak doma.

Norveška – što više slušam ovu pjesmu, sve mi je dosadnija i lošija. Prolaz je bio očekivan, ali u finalu bi mogao biti potop. Doduše, Tooji je na pressici večeras jasno rekao da ide na pobjedu. U finalu je fino smješten između dvije balade (Finska i Azerbajdžan), ali pjeva dvanaesti, te nakon njega ima previše dobrih pjesama da bi napravio nešto više, a kamo li ostvario svoj cilj.

BiH – ovu skladbu sam do večeras svrstavao u kategoriju „Ništa posebno“, no izvedba u polufinalu je bila jako dobra i Maya je uspjela prenijeti emociju na publiku, tako da je bilo samo pitanje u kojoj se od deset kuverata nalazi BiH. Nastavak sjajnog niza nastupa u finalu od 2001. Nažalost, tradicionalno nemaju sreće sa ždrijebom; broj 5 u subotu ne djeluje obećavajuće.

Litva – zanimljiv, upečatljiv nastup, dosta dobar vokal i zaslužen prolaz. U finalu sumnjam u značajniju ulogu.

Hrvatska – Hrvatska se Europi večeras predstavila s jednom sasvim prosječnom pjesmom i loše osmišljenim nastupom, te je više nego zasluženo ispala. Da stvar bude gora, prije nas je nastupila Slovenija s puno boljom baladom, a poslije nas Švedska, kojoj je nastup nakon mlake Hrvatske sjeo kao budali šamar. No, nemojmo se zavaravati – „Nebo“ ne bi vidjelo finale ni da je bilo izvedeno posljednje.

Uvjeren sam da ni vas, kao ni mene, nije iznenadilo što se Hrvatska nije našla u jednoj od deset finala vrijednih kuverata. Jer, nismo gluhi pa da ne čujemo da imamo pjesmu koja je lošija od najmanje deset drugih pjesama u našem polufinalu. Niti slijepi pa da ne vidimo da je nastup, koliko god se mijenjao, i dalje loš i neuvjerljiv.
I nije da nas nisu pripremali na ovo. Od standardnih „Rezultat nije važan“ i „Idemo se zabaviti“ pa do „Kamermani nas ne slušaju“ i „Nismo to ovako zamišljali“. No, priprema na najgore nije ni bila potrebna, jer smo ionako navikli da posljednjih godina na Eurosongu igramo epizodne uloge, zajedno sa San Marinom i Slovačkom. Tu smo tek da popunimo broj država u jednom od polufinala.

Tko je kriv? Pa oni koji biraju predstavnike i određuju koncept biranja. Jasno, ove godine velik dio krivice snosi i sama Nina Badrić koja je odabrala pjesmu, i to onu koju je sama napisala. Dobro pobogu, kakve su to priče da se u Baku ide ljudima prenijeti poruka pjesme? Je li to prva pjesma takve tematike? I otkad je tekst toliko važan? Kad je ovo postao Eurovision Lyrics Contest? Kako točno se cijeloj Europi prenosi poruka pjesme koja je na hrvatskom jeziku (s napomenom da je pjevanje na hrvatskom jedino pozitivno u cijeloj ovoj priči)? Što je s ranijim godinama? Zašto nismo bili ni blizu finala ni 2011., ni 2010. ni 2007.? Zašto nas je 2009. u finale morao „švercati“ žiri? Zašto smo 2008. bili u samom dnu? Zašto od 2000. nemamo pristojan rezultat? I zašto oni koji su odgovorni ne odgovaraju za to? Ako u sportu trener loše vodi ekipu, smijenit će ga, neće ga pustiti da je 10 godina upropaštava. Ovogodišnji fijasko je samo kulminacija svega, jer ništa, ali baš ništa nije bilo kako treba – od pjesme i nastupa do promocije, spota i komentatora. I tako godinama u krug, a očekujemo dobre rezultate. Ne ide to tako, ne može se neradom i nebrigom do rezultata. Jer, kao što kaže jedna loša eurovizijska pjesma: „Sve ti Nebo vrati.“ Na ovaj ili onaj način.

Kaliopi je nakon pet godina zasluženo odvela Makedoniju u finale