MARIN: Na Zapadu ništa novo – Hrvatska na dnu

Namjeravao sam započeti ovaj tekst rečenicom: „Hrvatska je dotakla dno“. Međutim, napisati takvo što bila bi neistina. Naime, Hrvatska je dno dotakla odavno, a ovo čemu svjedočimo posljednje vrijeme je samo struganje po dnu. Ispadanje u polufinalu u sramotno lošoj konkurenciji nova je stavka u otužnoj hrvatskoj Eurosong povijesti u 21. stoljeću. Priča sama po sebi i ne bi bila toliko tragična da je već nismo doživjeli, a što je najgore, ispadanje u, ponavljam, nezapamćeno lošoj konkurenciji, je nešto što je bilo – očekivano. Naravno, svakome se može „zalomiti“ loša godina, loše odrađen nastup, manjak sreće, loše postavljen Saturn u odnosu na Jupiter, šta ja znam, ali ovo što se događa Hrvatskoj daleko je od slučajnosti; drugi put u dvije godine zapinjemo u polufinalu, u posljednjih pet godina tri smo puta ispali u polufinalnoj večeri, a od ova dva puta što smo i prošli u finale, obzirom na rezultat postignut u finalu, možda bi bilo bolje da nismo ni prošli. E da, moram li napominjati da je „Lijepa Tena“ 2009. prošla intervencijom žirija?

Jedno je jasno – potrebne su promjene. Ovogodišnji koncept dobro je došao kao osvježenje, ili makar opravdanje da se nešto pokušalo napraviti, ali rezultat je na kraju isti, tako da smatram da od koncepta reality-a treba odustati. Sportskim rječnikom, kad momčad upadne u krizu rezultata i sezonama ne daje kvalitetne rezultate, ne mijenja se stadion ili boja dresova, nego trener, a nekada čak i uprava. Ne očekujem da padaju ostavke (kad nisu dosad, vjerojatno neće ni odsad), ali bilo bi lijepo da netko izađe pred javnost i kaže: „Ljudi, za*ebali smo.“ Ne moraju nakon toga niti nadodati ono što bi upotpunilo ovu izjavu i dalo joj na istinitosti, a to je – „opet“. Ali bojim se da su šanse za to velike kao i da Hrvatska u skorije vrijeme uđe u TOP 5.

Eto ljudi, neću vas previše zamarati ni bacati u bad – upravo suprotno: ostanimo u eurovizijskom duhu i budimo zahvalni što nas nema u finalu – ovako možemo birati za koga navijati između čak 25 skladbi, a onako bi bili primorani u finalu navijati za Hrvatsku. Hrvatska? U finalu Eurosonga? Ovo već sad zvuči kao znanstvena fantastika. Barem dok se ne promijene neke stvari.