MARIN: Neuništiva Grčka i slom ex YU bloka

Druga polufinalna večer trebala je prije svega, iz naše perspektive, dati odgovor na pitanje: „Je li moguće da će se prvi put dogoditi da od 1993., otkad zemlje bivše SFRJ nastupaju samostalno, niti jedna jedina neće biti u finalu?!“ Zapravo, u drugo polufinale nismo morali ići po odgovor koliko po potvrdu da će to uistinu biti tako, jer makedonska pjesma nije nimalo dobro kotirala kod publike. Zadnja nada ex YU fanova bila je država koja jedina u imenu ima pridjev „jugoslavenska“, a na kraju joj je desetu propusnicu za finale iz ruku izbila upravo država zbog koje taj naziv „jugoslavenska“ i nosi u imenu. Što ti je život. Nikoga iz „bloka“ nema u finalu, senzacija se ipak dogodila.

Ček, ček, ček… Može li se ovakav rasplet nazvati senzacijom? Kad malo bolje promislim, odgovor glasi: nipošto! Od šest ex YU država, u posljednjih 7-8 godina samo dvije ostvaruju zapaženije rezultate: Bosna i Hercegovina te Srbija. Obzirom da BiH nema u Švedskoj, teret ostvarivanja dobrog rezultata u ime cijele jedne bivše federacije pao je na krhka leđa tri djevojke iz Srbije, a ona ga nisu izdržale. Ispadanje Srbije zapravo je jedino iznenađenje u cijeloj priči. Hrvatska, Slovenija i Makedonija su ionako postali eurovizijski liliputanci, epizodisti, popuna broja sudionika, i da odustanu od Eurosonga, nitko ne bi okom trepnuo. Crna Gora? Njima je finale Eurosonga još uvijek apstraktan pojam. Nema smisla obrušavati se na ex SSSR; usporedite njihova ulaganja, trud i nastupe s „jugovićima“ i sve je jasno; usporedite, na primjer, ime armenskog kompozitora, nastup Azerbajdžana, skladbe Ukrajine i Rusije s onim što su imali „naši“: naše malenkosti poslale su etno boy band, Slovenci su samo stvorili buku, Crnogorci astronaute, a Srbi su mislili da su za finale dovoljne Powerpuff Girls.

No dobro, krenimo od početka, a početak svakog Eurosonga (barem ako ga pratite na hrvatskoj televiziji) je The Duško, čovjek koji kad ide razglednica za San Marino, hvali našu dičnu klapu i prenosi pozdrave. Dakako, onda dok ide najava za Makedoniju priča o San Marinu, pa kad krene najava za Azerbajdžan priča o Makedoniji. I kasnije dok voditeljica u Green Room-u razgovara s predstavnicom Izraela nismo u mogućnosti čuti o čemu pričaju jer Duško hvali nastupe klape u dijaspori, a niz hvalospjeva je zaključio rečenicom: „Eto što je sve klapa u Malmou napravila.“ Duško moj predragi, znaš što je klapa tamo napravila? Ništa. Jer je išla na Eurosong natjecati se, a ne zabavljati dijasporu po mjesnim zajednicama i crkvama. Al’ ajmo mi o nešto relevantnijim sudionicima ovogodišnjeg Eurosonga…

LATVIJA
Jednu od najlošijih pjesama ovogodišnjeg Eurosonga Latvijci su odlučili izvesti odjeveni u odijela bilo kojih negativaca iz S.F. filmova u svemiru iz 1950-ih, a na pozornicu su od silnog skakanja izgledali kao Jedward nakon nekoliko čašica previše. Grozno u svakom pogledu i zasluženo ispadanje.

SAN MARINO
Valentina je na pozornicu donijela kuglu iz koje je valjda uspjela iščitati da neće proći u finale. Po meni je za nju bilo mjesta među deset kuverata; pjesma je prilično dobra, ona je dobar izvođač, al’ šta ćeš kad si mal. Možda da San Marino, Andora i Luksemburg oforme neki zajednički eurovizijski front.

MAKEDONIJA
I Esma i Lozano su vrhunski vokali, ali je pjesma suviše veliki bučkuriš da bi ljudi potrošili nešto novca da joj daju pokoji glas.

AZERBAJDŽAN
Farid izgleda poput junaka iz neke prastare video igre. Iskreno, nisam mislio da će u Švedskoj dobro zazvučati, ali jest. Nastup je bio izvanredan, sjajno osmišljen i odlično odrađen. U finalu ne očekujem ništa specijalno, ovisi dosta i o „ždrijebu“.

FINSKA
Nemojmo se lagati, presudio je poljubac na kraju pjesme, jer se radi o trash pjesmi s pet zvjezdica; cijeli nastup uz pratnju ove ofucane melodije djelovao je kao da se pripita šankerica nekog bara u Nevadi pridružila djevojačkoj večeri koju su lokalne cure tu organizirale.

MALTA
Ah, Gianluca, momak koji s onim osmjehom djeluje kao šestogodišnjak koji je zabunom progutao esctasy i pokušava se prisjetiti pjesmice koju je jutros naučio u školi. Kao i Finska, potpuno nezasluženo u finalu.

BUGARSKA
Od stare se slave ne živi, vjerujem da je većina očekivala neslavan završetak za Stoyana i njegovu bolju polovicu koja se od urlanja ne može suzdržati niti kad se čeka otvaranje desete kuverte. Stvarno ne znam što su očekivali s ovim, ovo nije niti reciklirana verzija „Vode“ iz 2007. – ovo je puno, puno lošije i drago mi je da su ispali. Ako ništa, Elitsa sad ima valjan razlog da dreči po Backstage-u.

ISLAND
Islandska verzija Isusa sjajno je izveo svoju uhu vrlo ugodnu skladbu. Što je važnije, mislim da je dokazao da se isplati pjevati na materinjem jeziku, jer ovoj pjesmi čar daje upravo činjenica što je tekst na islandskom. Ljudi, pjevajte na svojim jezicima!

GRČKA
Grke je uistinu teško ne voljeti; narod koji već neko vrijeme za*ebava čitavu Europu na ekonomskom planu, već neko vrijeme radi to i na eurovizijskom. Posljednjih nekoliko godina (s akcentom na 2010.) šalju prvorazredno smeće od pjesme, izvuku iz toga maksimum, „usade“ ti pjesmu u uho i – uđu u finale. Clap-clap.

IZRAEL
Moran je odabrala zanimljiv outfit; ako joj je namjera bila da izgleda kao glumica iz porno filma čija se radnja odvija u uredu ravnateljice neke škole u Bronxu, uspjela je. Ima jako dobar vokal, ali pjesma je poprilično precijenjena. Bila je, doduše, na mom popisu od deset finalista iz drugog polufinala, ali daleko od toga da žalim za njom.

ARMENIJA
Vrlo dosadan i jalov uradak kojeg je spasila činjenica što ima štit u obliku imena „Armenia“.

MAĐARSKA
Ova mi je stvar svakim slušanjem sve draža. Osim što, baš kao i islandska, pokazuje da pjevanje na svom jeziku nosi određen šarm, lako ulazi u uho i osvaja svojom jednostavnošću. Sreća pa se nije puno petljalo oko nastupa. Izraz pjevačeva lica (kao učenik četvrtog razreda osnovne škole kad prvi točno riješi zadatak iz matematike) svakako doprinosi cjelokupnom dojmu. Eto, onima koji je napeto da uvijek daju glas susjedu, imate u finalu Mađarsku i Italiju, pa molim lijepo.

NORVEŠKA
Subjektivan sam, dakako, ali broj 1 večeras. Po meni kudikamo bolja i od fatalne Danske. Jedino mislim da Margaret nedostaje još „dva grama“ karizme, šta ja znam, simpatična je i sve to, ali nema mi neki faktor X… Kako bilo, uz Italiju moj favorit za subotu.

ALBANIJA
Albanski Dado Topić koji djeluje kao da jede malu djecu i njegov mlađi kolega ovaj su trominutni nered snimili u New Yorku. Ne može čovjek a da se ne zapita, na što bi to tek sličilo da su snimali u Tirani.

GRUZIJA
Volio bih čuti što Gruzijci misle o pozivima na mir u svijetu iz ruske pjesme… No dobro, nećemo u politiku, samo ću konstatirati da se radi o klasičnoj muško-ženskoj eurosong limunadi. Vokalno dobro, ali pjesma je totalni prosjek.

ŠVICARSKA
Taman kad sam pomislio da će ove godine Grčka odnijeti pobjedu u kategoriji „Tko će dovesti zbunjenog osobu stariju od 65?“, pojavio se starac s kontrabasom. Evo meni glava ako on zna gdje je bio i što se večeras dogodilo, i za koga je nastupio, i koji je dan, koja godina, i kako se zove. Još mu na kraju uvale u ruke zastavicu, a čovjek izgleda k’o da su ga oteli i iz gepeka doveli ravno na pozornicu. Garant već u hotelu sniva snom pravednika, a kad ga sutra pitaju kako se proveo na Eurosongu, odgovorit će: „Kojem Eurosongu?!“ I to je to, pjesmu nisam ni doživio jer sam bio fokusiran na njega. Zato sam i htio da Švicarci prođu.

RUMUNJSKA
Zbunjeni starac bio je predivna uvertira za najveći smijeh večeri. Cezar je vrhunski vokal i ovo što radi s glasom je jako zahtjevno, ali što da čovjek radi kad je ovako urnebesno. Ako ništa, dobili smo odgovor na pitanje kako bi zvučao Dracula da ga neko raspali nogom u… Znate već gdje.

Eto. Sad čekamo najslađi dio. Bit će zanimljivo vidjeti kako ćemo podijeliti glasove sad kad je Eurosong, barem što se nas tiče, prestao biti poligon za popravljanje susjedskih odnosa.