MARIN: Utorak bez većih iznenađenja – eurosong.hr
Eurosong.hr logo Eurosong.hr logo

MARIN: Utorak bez većih iznenađenja

  7 min za čitanje   Napiši prvi komentar

Prvi čin drame zvane „Eurosong 2012.“ je za nama. Kako to već tradicionalno biva, riječ je o večeri koja nas tek uvodi u ono što nam je zemlja domaćin pripremala proteklih mjeseci, tako da smo, prilikom pisanja osvrta, skloni u nekim stvarima progledati domaćinima kroz prste. Neka tako bude i ovaj put, nećemo previše o negativnome, tim više što je u nekim procjenama teško biti objektivan. Uzmimo, na primjer, uvodne razglednice. O njima mogu dati samo osobno mišljenje, budući da apsolutno mogu razumjeti nekoga čije je mišljenje drugačije, tj. nekoga kome se sviđaju. Meni nisu „sjele“ – pomalo su mi konfuzne, prekratke i vrlo nalik jedna drugoj. Moj je dojam da su Azeri uzor imali u onome što su Turci priredili 2004., s tim da su Turci to napravili kudikamo zanimljivije i kvalitetnije. Uspoređujući s ostalim uvodnim filmićima proteklih nekoliko godina, ovo što smo vidjeli večeras je puno bolje od Moskve 2009. (što, budimo pošteni, i nije teško biti), ali i dalje lošije od meni omiljenih iz Beograda 2008. Nadalje, prava je šteta što se ne čuju reakcije publike pa se stječe dojam da se Eurosong održava na simpoziju gluhonijemih osoba. S druge strane, svjetla u bojama zastave države koja ima nastupiti su sjajna ideja. Što se voditeljskog tria tiče, zasad prolaznu ocjenu ima ženski duo, a Eldar će u četvrtak na popravni. Nije bio užasno loš, ali smatram da jednostavno nije dorastao zadatku koji mu je povjeren. Interval Act je bio dobar, ali što se toga tiče, vrhunac ionako očekujemo tek u subotu.

E da, još nešto. Kao netko tko prijenos prati na HRT-u, ne mogu se ne osvrnuti na komentatora Duška Čurlića. Već godinama govorim isto, ali što ću – čovjek jednostavno nije stvoren za taj posao. Nezanimljiv je. Nema tu humora, komentara, anegdota; samo sirove činjenice. I tako iz godine u godinu. Nevjerojatno je da nimalo nije kreativan, uopće se ne trudi promijeniti stil komentiranja. Evo jedan banalan primjer: Dejan Kukrić, komentator BHRT-a, u više je navrata grčku predstavnicu oslovio imenom „Slobodanka“. Je li bio problem da se i Duško malo informira i sazna specifičnost njenog imena (i prezimena) i prenese to gledateljima? Ili je važnije da kaže da je pobijedila na grčkom izboru? Ma daj, stvarno?! A ja sam mislio da predstavlja Grčku jer je pobijedila na finskom izboru. Loše, vrlo loše. Dušku dva palca dolje.

Rona Nishliu – najbolja vokalna izvedba prvog polufinala

Sada kratki osvrt na nastupe koje smo gledali:

Crna Gora – koliko god da mi je ovaj uradak bio simpatičan u kombinaciji sa zanimljivo zamišljenim spotom, toliko je večeras, ovako uživo, djelovao grozno i jadno. U jednom trenutku i tužno. Budući da je Rambo prije nekoliko godina javno omalovažavao Eurosong, sigurno mu ovaj debakl neće teško pasti. Moram citirati kolege s jednog irskog site-a, koji su rekli da prvo polufinale Eurosonga 2012. zapravo kreće od – druge pjesme.

Island – solidna izvedba za neupitan prolaz u finale. Ipak, u subotu bi za nešto značajniji rezultat ipak morali biti uvjerljiviji.

Grčka – u vjerojatno najružnijoj haljini ikad, Slobodanka je dobro odradila svoj nastup i bilo je jasno da će osigurati Grčkoj dvanaesto uzastopno finale. Ždrijeb nije loš; valja vidjeti tko će na broj 17. Ali, mogla bi prekinuti grčki niz Top 10-ova od 2004.

Latvija – riječ je o pjesmi koja mi se sviđa, ali i pjesmi koja je dosta mlako izvedena. Kad tome pridodamo i katastrofalno osmišljen scenski nastup i redni broj 4, Latvija uistinu nije imala šanse.

Albanija – kad bolje razmislim, bila je najbolja. Jedina skladba večeras gdje se čovjek mogao naježiti, i koja mi je zvučala bolje nego na videu. Očekujem da bude ugodno iznenađenje finalne večeri, premda joj startni broj ne ide na ruku.

Rumunjska – moram reći da su večeras podbacili. E sad, ostaje pitanje koliko je to njihova krivica, budući da je po gestikulaciji tijekom izvedbe bilo jasno da pjevačica ima problema sa slušalicom u uhu. Ni usprkos tome nisam ni trenutka posumnjao da idu dalje, što, ruku na srce, ova pjesma i zaslužuje. U finalu su u sendviču Danske i Azerbajdžana, što im diže šanse za visokim plasmanom.

Švicarska – još jedno ugodno iznenađenje. Bio sam uvjeren da će se nekako progurati u finale, nažalost nisu.

Belgija – Iris je skladbu sjajno izvela, školski, ali mislim da upravo tu i leži problem – interpretacija je prilično hladna, bez emocija, i gotovo je nemoguće „zbližiti se“ s ovom pjesmom, što su pokazali i konačni rezultati.

Finska – vrlo dosadno ostvarenje, više nego zasluženo ispadanje.

Izrael – grozna pjesma, očajna izvedba, katastrofalan scenski nastup. Plus pjevač jezivog pogleda s frizurom poput Kramera iz serije Seinfeld. Božesačuvaj.

San Marino – zahvaljujući Rambu nije najgora, ali još jedan zicer za ispadanje. Ponekad se upitam što se događa s Ralphom Siegelom posljednjih deset godina…

Cipar – vrijedi isto što i za Grčku – izvedba dobra taman toliko da finale ne dođe u pitanje. U subotu sumnjam u neki zapaženiji plasman, obzirom da nastupaju prije Grčke i Rumunjske.

Danska – još jedna zaslužena finalistica. Ipak, sumnjam u značajniju ulogu u subotu.

Rusija – očekivan nastup i očekivan prolaz. Ne znam, meni je ovo i dalje loše i nezabavno, tako da sam se radovao kad je babuška izvukla broj 6, budući da im vjerojatno ubija sve šanse za pobjedom.

Mađarska – bio sam presretan kad je iz kuverte izvirilo ime „HUNGARY“. Jako mi se sviđa ova pjesma i smatram da je finale više nego zasluženo. E sad, što se finala tiče, zbog rednog broja 2 moja su očekivanja svedena na minimum. Miriše čak na Bottom 5, ali glavni cilj je ionako ispunjen. Bravo susjedi.

Austrija – glazbena nepogoda koja, vjerujem, nije bila ni blizu finala.

Moldova – meni i dalje ništa posebno. U finalu nastupaju posljednji što će ih vjerojatno gurnuti u gornji dio ljestvice, mada osobno to ne priželjkujem. Radije bih da je prošla, recimo, Švicarska.

Irska – osjetno lošije od lanjskog nastupa; i scenski i vokalno. Pa i po frizurama, iako su i one lanjske srednja žalost. Ipak, bilo je jasno da su samim pojavljivanjem u Bakuu „rezervirali“ jedno od deset mjesta u finalu. Izvukli su sjajan broj (23) i miriše na Top 10.

Irska – pobjednica prvog polufinala?

Redoslijed kojim je izvučeno deset kuverata bio je takav da neke veće napetosti nije ni bilo. Naime, nakon šest država, „out“ su bili i Cipar i Grčka i Irska i Rusija, te je bilo očito koja će imena biti pročitana do kraja. Pogotovo kad je ostala još samo jedna, a Irska je još „visila“. Podsjetilo me to na Moskvu 2009., kada u devet pročitanih kuverti nije bilo Sakisa, pa uopće nije bilo napetosti pri otvaranju desete. Mada, na Eurosong je sve moguće.

U četvrtak nas čeka drugi čin, nama prilično zanimljiviji zbog nastupa Hrvatske i još čak četiri zemlje iz bivše SFRJ. Moram priznati da nisam optimist – predviđam da će proći četiri od pet ex YU zemalja, a da će ona jedna koja će ispasti biti upravo Hrvatska. Nadam se da griješim…

Još nema komentara. Neka tvoj komentar bude prvi?

Komentiraj članak

Komentari se moderiraju i objavljuju samo ako pridonose raspravi na konstruktivan način. Ukoliko se ne slažeš s nekim člankom ili komentarom, slobodno iznesi svoje mišljenje ali na pristojan način. Ako se tvoj komentar odnosi na gramatičke ili stilske pogreške, problem s web stranicom ili bilo što drugo što nije vezano uz članak, javi nam se.

Trebaš biti prijavljen za komentiranje! Prijavi se?