“Nije gotovo dok debela dama ne zapjeva”, kaže jedna izreka. Prilagodimo li je eurovizijskoj terminologiji rekli bismo – “Nije gotovo sve dok pjevač ne kroči na pozornicu”. Bilo da se radi o kršenjima pravila, neodlučnosti nacionalnih televizija ili jednostavno samovolji izvođača i autora – mnogo je toga što može stati između želja i mogućnosti prvobitno odabranih izvođača i pjesama na Eurosongu. Povijest samog natjecanja bilježi nekolicinu slučajeva u kojima je odabrano sve – i pjesma, i izvođač – a onda je odluka naprasno promijenjena pa te pjesme nikad nisu dobile svoju pravu eurovizijsku šansu. Upravo zato vas podsjećamo na neke od najpoznatijih.

Esma Redžepova i Lozano – Imperija (Makedonija 2013.)

Dvije velike makedonske zvijezde – Lozano i sada nažalost pokojna Esma Redžepova – interno su odabrani da svoju domovinu predstave na Eurosongu 2013. Najavljen je pohod na sami vrh, a makedonska uzdanica je bila pjesma Imperija. No jedva dan nakon što je pjesma službeno predstavljena, makedonska nacionalna televizija je objavila da Imperija ipak ne ide na Eurosong. Službeno, razlog je bila “podijeljena” reakcija makedonske javnosti. Neslužbeno, buknuo je pravi online rat zbog spota pjesme koji je sniman na lokacijama “novih starih spomenika” u Skopju, simbolu vlade aktualnog premijera, što je protumačeno kao svojevrsna reklama njegovoj stranci. U procesu saniranja nastale štete, makedonska televizija je Lozanu i Esmi u nekoliko dana pipremila drugu pjesmu, daleko lošiju od prvobitne, što se i primijetilo po rezultatu na samom natjecanju.

Zorica Kondža feat. Josip Genda – Pokora (Jugoslavija 1985.)

Bolji poznavatelji glazbenih prilika i danas tvrde da je Jugoslavija svoju prvu pobjedu na Eurosongu mogla upisati već 1985., četiri godine prije Rive. Na Jugoviziji održanoj u Splitu te 1985. pobjedu je odnijela dama impresivnog glasa, nekadašnji vokal grupe “Stijene”, Zorica Kondža u pratnji Josipa Gende s pjesmom Pokora. Razlozi zbog kojih Zorica nije nastupila na Eurosongu koji se te godine održavao u švedskom Gothenburgu su, s današnjeg gledišta, poprilično bizarni. Naime, Eurosong se održavao 4. svibnja 1985., točno na petu godišnjicu smrti bivšeg jugoslovenskog predsjednika – Josipa Broza Tita pa se u cijeloj bivšoj državi obilježavao kao dan žalosti. Kako dan žalosti podrazumijeva prilagođavanje televizijskog i radijskog programa, nikakvo pjevanje i glazbeno nadmetanje nije dolazilo u obzir. Zorica Kondža je, tako, unatoč pobjedi na Jugoviziji ostala bez prilike da svoj raskošni talent pokaže pred Europom.

https://www.youtube.com/watch?v=oqkNfYxbm2Y

Aline Lahoud – Quand tout s’enfuit (Libanon 2005.)

Iako, s obzirom na svoj status u EBU-u, imaju pravo sudjelovati na Eurosongu, Libanon još uvijek nije debitirao na ovom natjecanju. Najbliže probijanju leda bili su 2005. godine. Situacija je izgledala jako dobro – nacionalna televizija je pristala na sudjelovanje, odabrali su mladu Aline Lahoud za svoju predstavnicu te joj čak i pripremili pjesmu. No problem je nastao kad je EBU doznao da u libanonskim zakonima postoji zabrana emitiranja bilo kakvog izraelskog sadržaja, što bi podrazumijevalo i cenzuru nastupa izraelskog predstavnika. EBU-u to nikako nije bilo prihvatljivo, no u Libanonu su ostali pri ranijim stavovima i žrtvovali priliku da sudjeluju na Eurosongu u korist ove uistinu čudne i jako štetne odredbe u zakonu.

Anastasia Vinnikova – Born in Byelorussia (Bjelorusija 2011.)

Trebalo bi napraviti jedan mali specijal za sve peripetije oko izbora bjeloruskog predstavnika kojima smo gotovo redovito svjedoci. No za potrebe ovog mi smo odabrali jedan od najzanimljivijih pokušaja, a to je onaj Anastasie Vinnikove iz 2011. godine Njena je velika želja očito bila da opjeva svoju ljubav prema domovini na eurovizijskoj pozornici, a spriječiti ju nije mogla ni činjenica da je bjeloruska nacionalna televizija prvobitni tekst s naslovom Born in Byelorussia zamijenila novim jednako neobičnim – I am Belarusian. Navodni razlog je prevelika količina političkih poruka u tekstu. No sav taj trud bio je uzaludan jer je svega nekoliko dana kasnije otkriveno kako je pjesma ranije izvedena te se ne može natjecati na Eurosongu. Anastasijin patriotski duh je ipak umiren pjesmom I love Belarus koja je neslavno završila natjecanje u polufinalu Eurosonga 2011.

No Name – Moja ljubavi (Srbija i Crna Gora 2006.)

Posljednji predstavnici državne zajednice Srbije i Crne Gore – podgorička grupa No Name, nakon nastupa 2005., i sljedeće je godine pokušala, prvo preko Montevizije, a onda i preko Evrop(j)esme doći do Eurosonga. No ovaj put, čini se, ne baš na najpošteniji način. U rijetko viđenom cirkusu u kome su crnogorski članovi žirija bodove davali samo crnogorskim natjecateljima, deblji kraj izvukli su favoriti žirija iz Srbije – grupa Flamingosi i Louis. Iako je No Name na kraju formalno pobijedio u nacionalnom izboru, uslijedile su medijske prepirke, pisma EBU-u, a na kraju je odlučeno  da Srbija i Crna Gora propuste Eurosong 2006. u Ateni. Ipak, pjesma Ludi letnji ples postala je regionalni hit koji i danas izaziva pozitivne reakcije, dok članovi benda No Name već duže vrijeme svoju glazbenu sreću traže u solo vodama.

Hari Mata Hari – Starac i more (Bosna i Hercegovina 1999.)

Stariji će se vjerovatno sjetiti antologijskog bosanskohercegovačkog festivala “Vaš šlager sezone” koji je više od trideset godina okupljao najbolje od jugoslavenske pop scene. Njegovo posljednje izdanje, ono iz 1999., ujedno je bilo i izbor BiH za Eurosong. Natjecanje je okončano nadmoćnom pobjedom grupe Hari Mata Hari s pjesmom Starac i more. Taman kad je Hari počeo pripreme za Jeruzalem i Eurosong, uslijedilo je bolno otkriće da je frontmen grupe – Hari Varešanović – prije desetak godina pjesmu prodao u Finsku, gdje je i izvedena. Starac i more je diskvalificirana, a umjesto nje u Izrael je otišao Dino Merlin koji je u duetu s Francuskinjom Beatrice osvojio vrlo dobro sedmo mjesto što će, ironično, sve do novog Harijevog eurovizijskog pokušaja biti najbolji rezultat ove zemlje na Eurosongu.

https://www.youtube.com/watch?v=facfq-e6A5A

Stefane & 3G – We don’t wanna put in (Gruzija 2009.)

Poručuju li Gruzijci ovom pjesmom da ne žele “staviti” (štogod) ili da ne žele Putina? Bila je to dilema nad kojom je i EBU razbijao glavu nekoliko tjedana prije nego li je donesena odluka – pjesma se mora mijenjati. Možda bi ta odluka bila i drugačija da nije nastala u vrijeme najvećih političkih trzavica na relaciji Tbilisi – Moskva i da se Eurosong te 2009. nije održavao upravo u Rusiji. No u gruzijskoj nacionalnoj televiziji nisu željeli niti da čuju za promjenu pjesme tvrdeći i dalje kako je njihov motiv isključivo umjetnički. EBU je ipak ostao pri svome, baš kao i predstavnici gruzijske delegacije, tako da Gruziju nismo vidjeli na 54. Eurosongu.

Pizmon Choser – Ha’hum ve Ha’ahayot – (Izrael 1980.)

Da datumi održavanja Eurosonga nisu bili najveći problem samo u Jugoslaviji pokazuje primjer Izraela iz 1980. Te je godine Izrael trebao ugostiti Eurosong temeljem njihove pobjede iz 1979. godine, no datum samog održavanja bio je sporan jer se podudarao s Danom sjećanja koji se u Izraelu obilježava Danom žalosti. Iako odabrani nacionalnim izborom članovi sastava Pizmon Choser nikad se nisu pojavili na Eurosongu koji, zbog nesretnog datuma, na kraju nije niti održan u Izraelu. Gotovo identična situacija dogodila se samo četiri godine kasnije. Ilanit je trebala nastupati s pjesmom Balalaika, ali je još jedanput datum održavanja natjecanja bio sporan pa je Izrael i ovoga puta odlučio preskočiti natjecanje.

Duett – Das Beste (Austrija 1990.)

Austrijanci su za zagrebački Eurosong odabrali duet domišljatog imena Duett i pretencioznog naslova pjesme – Das Beste. No, ubrzo su otkrili da je to bila pogreška jer je pjesma već ranije bila izvođena. Ono što je dovodi u naš izbor najzanimljivijih je svakako to da pjesma nije ranije izvođena bilo gdje, već na njemačkom nacionalnom eurovizijskom izboru 1988. Tu Duett nije mogao proći niti do velikog finala pa su sreću potražili (i umalo pronašli) u susjednoj Austriji.