Nikola Marjanović: Ako ne stvaram, onda venem

Nikolu Marjanovića imali smo priliku upoznati na lanjskoj Dori, kada je u Kristalnoj dvorani hotela Kvarner nastupio sa svojom grupom Sane. Ovoga puta Nikola će pjevati sam – pjesmu „Muzika i ti“ napisala je njegova kolegica iz srednjoškolskih dana, Lea Dekleva, koja za Nikolu smatra da je jedan od najboljih vokala na našoj glazbenoj sceni. Kako je došlo do suradnje, što misli o prošlogodišnjem nastupu i što očekuje od Dore, saznajte u razgovoru koji smo s njim obavili.

Pozdrav Nikola! Kako je, čime se baviš posljednje vrijeme?

Pozdrav svima! Baš se spremam na popodnevnu probu sa Saneom, iza nas je proslava prvog rođendana benda ali valja raditi dalje.

Naši te čitatelji poznaju kao pjevača grupe Sane, koja se lani na Dori predstavila s pjesmom “Dečko”. Kako to da se ove godine predstavljaš kao samostalni izvođač?

Došlo vrijeme. I hvala Bogu da jest nakon 15 godina što se profesionalno bavim glazbom. A konkretno – sreo sam Leu Deklevu u gradu neki dan, svoju staru kolegicu iz srednje škole, veli ona „ej, ajmo ti napravit solo album, puna sam inspiracije ovih dana…“ i eto, par tjedana kasnije eto nas sa zaista dobrom pjesmom u konkurenciji na Dori. Život je lijep. 🙂

Ostanimo još kratko na temi prošlogodišnje Dore. Kao što je poznato, spomenuta pjesma „Dečko“ se nije uspjela plasirati u finale, usprkos dosta pozitivnim kritikama. Što je, po tebi, bio razlog tome? Dosta se govorilo o lošem radu tonaca tijekom polufinalne večeri…

Ma razloga je pregršt, tonci s Dore samo su mali dio te slagalice… No, vjerujem da greške za bilo kakve loše rezultate nikad ne treba tražiti u drugima već preispitati sebe i naći način da naučiš nešto iz toga i idući put napraviš bolje i pametnije. Iskreno, mislim da je izvrsno to što smo mi kao jedan rock bend uopće upali na Doru prošle godine, i to „by the book“ – bez neke veze ili lobiranja, poslali pjesmu postom i upali na Doru. Sjajno!

Skladba s kojom ćeš se natjecati ove godine u Opatiji zove se “Muzika i ti”, napisala ju je Lea Dekleva. Kako je došlo do suradnje bivših srednjoškolskih kolega?

Heh, kao što već pripomenuh, sreli smo se u gradu jedan dan i Lea je izrazila zelju da radi sa mnom sto sam ja objeručke prihvatio, pogotovo čuvši u zadnje vrijeme neke pjesme što je pisala Oliveru i koje su su naprosto sjajne! To bi bila laička verzija, moja verzija priče je da sam dosta sazreo kao osoba i zaokruženi glazbenik kroz godine i da je naprosto došlo vrijeme da se upustim u solo vode i Sudbina je opet imala savršen tajming. Nisam se ja baš taj dan „slučajno“ sreo s Leom…

Sane – “Ja bih preživio”

Što očekuješ od ovogodišnje Dore, što si sebi postavio za cilj?

Ne očekujem ništa, i mislim tako makar je grozan klišej, no nadam se da će pjesma i nastup i sve oko njega prvenstveno usrećiti i oraspoložiti neke ljude, a zatim da ce mi to otvoriti neka sljedeća vrata na putu prema uspjehu.

Misliš li da ti lanjsko iskustvo nastupanja u Kristalnoj dvorani hotela Kvarner može pomoći u ostvarivanju dobrog rezultata?

Definitivno. Taj put smo bili veoma zbunjeni i nesigurni jer nam je svima bilo prvi prvcati put u životu da radimo takav jedan show na play-back. No sad kad dođem u Opatiju već poznam teren, znam kako hotel izgleda, kakva je dvorana, pozornica, monitoring…Ppuno se bolje mogu pripremiti u glavi. A i neki su me ljudi zapamtili od prošle godine što sigurno neće odmoći.

Koliko inače pratiš Doru i Eurosong? Imaš li najdražu pjesmu ili izvođača s tih natjecanja?

Morat ću priznati da nikad nisam pratio ta natjecanja baš pozorno, ipak ja dolazim iz svijeta rocka, svijeta zadimljenih klubova i glasnih sirovih svirki, „sa ceste“ reklo bi se…

Koji su planovi nakon Dore? Planiraš li se posvetiti nastavku rada sa Saneom ili ćeš se fokusirati na samostalnu karijeru?

Sane apsolutno nastavlja čvrstim korakom naprijed, u biti baš se pripremamo za snimanje našeg prvog albuma na hrvatskom jeziku te niz koncerata po Hrvatskoj i šire, no jednako entuzijastično radit ću i dalje s Leom i cijelim timom na svojoj solo karijeri, isto kao i nastupati sa svojim ostalim bendovima – Soul Heavisima te Chimily’s – RHCP tribute bendom…

Tko su tvoji glazbeni uzori?

Uf… di me nađe… ok, da nabrojim samo neke:
Sly & The Family Stone, rani Pearl Jam, Jeff Buckley, Pat Metheny Group, RHCP, Joni Mitchell, Jamiroquai, Foo Fighters, Nirvana, Soundgarden, STP, Alice In Chains, Jimi Hendrix, Indijska glazba, Kind Of Blue by Miles Davis, the Police, Bill Evans, Bob Marley, Braveheart sountrack, Moulin Rouge original score, rani Tea Party, Nightmare Before Christmas soundtrack (Danny Elfman opcenito), Led Zeppelin, the Who,Tool – Aenima, Laufer, James Taylor, Karate, Beastie Boys, James Brown, Aretha Franklin, Dire Straits, Erykah Badu, Vjestice (prvi album), Me’shell Ndegeocello, prva Mars Volta, Stevie Wonder, Folkestra, Lalo Schifrin (dirty harry movies)…

Stjepan, tvoj kolega iz Sane-a, je lani u intervjuu za našu stranicu rekao da pjesme koje ti skladaš nastaju tako da se zaljubiš. Je li uistinu zaljubljenost ono što te najviše inspirira? U čemu sve pronalaziš inspiraciju za stvaranje glazbe?

Zaljubljenost je samo jedno od mogućih pogonskih goriva, no kao autor ograničen sam na ono sto vidim i osjećam i mislim i doživljavam osobno. Nikad nisam znao napisati storytelling pjesmu nažalost – inspiracija je zapravo samo malo ljepši naziv za neodoljivom potrebom da stvaram, jer ako ne stvaram onda venem.

Nikola, puno ti hvala na ovom razgovoru! Što bi za kraj poručio našim čitateljima?

Uživajte u glazbi, što kvalitetnijoj i raznolikijoj, neka vas podigne barem centimetar iznad zemlje, lebdite…

Nikola Marjanović – “Ti i muzika” (Dora 2010)