Godina 2020., osim koronavirusa, donijela je jedan sukob. Kako se može vidjeti u medijima, nekadašnje sovjetske države Azerbajdžan i Armenija ponovno su započele sukob oko pokrajine Nagorno-Karabah, de iure pod ingerencijom Azerbajdžana, uz podršku Turske, no s većinskim armenskim stanovništvom. Mnogi nekadašnji natjecatelji ovih dviju zemalja na Eurosongu iskazali su svoja mišljenja po društvenim mrežama, a armenska predstavnica na Eurosongu 2008. Sirusho je na svojem Instagramu objavila kako je u rat otišao i njezin suprug Levon, inače sin bivšeg armenskog predsjednika Roberta Kocharyana. Ovo je jedan od sukoba koji utječe i na Eurosong.

Mahanje zastavom u prvom polufinalu

Poneki eurovizijski fanovi vjerojatno će se sjetiti situacije iz prvog polufinala Eurosonga 2016., kada je tadašnja armenska predstavnica Iveta Mukuchyan prilikom objave rezultata mahala zastavom Nagorno-Karabaha (kojeg je azerbajdžanska vojska dva mjeseca prije natjecanja napala), zbog čega je armenskoj televiziji AMPTV prijetila kazna. Tog događaja 34-godišnja pjevačica se prisjetila danas u podužoj objavi na društvenim mrežama, ujedno otkrivši kako je dobila ponudu njemačke televizije ARD da predstavlja ovu zemlju na Eurosongu 2021. Međutim, nakon eskalacije sukoba između Armenije i Azerbajdžana, uzimajući u obzir i veliku tursku dijasporu u Njemačkoj, ARD je istu ponudu povukao, zbog čega se Iveta, koja se trenutno nalazi u ratom pogođenom području, obratila svojim fanovima. Njezinu objavu prenosimo u cijelosti.

“Uzmite trenutak”

Znam da je neugodno čitati o ratu koji se događa daleko od mjesta gdje se trenutačno nalazite, te uznemiriti se onih par trenutaka kada ste se poželjeli odjaviti od svojih svakodnevnih problema. Najjednostavnije je to odbaciti i učiti ga nevidljivim. No ja vas preklinjem da uzmete nekoliko minuta i shvatite koliko je važan svaki vaš korak u ovom trenutku.
Znam kako je bilo neugodno milijunima gledatelja Eurosonga te 2016. godine, uz konstantno opravdavanje zašto sam izvukla karabašku zastavu u natjecanju koje ne želi imati veze s politikom. Ono što mnogi ljudi ne znaju da sam ove godine dobila poziv iz Njemačke da je 200 glazbenih stručnjaka glasalo, bez da sam znala, da me se razmotri za predstavljanje Njemačke na Eurosongu 2021. Svi smo se uzbudili, a osobito ja. Potom sam dobila poziv od službe za komunikaciju kako su me nažalost morali odbiti, što mogu povezati s mojim političkim potezom iz 2016. kako bi podigla svijest o napadima u Karabahu.

“Požalila sam, ali…”

Kao Armenka koja živi u Njemačkoj, patriot sam u srcu, no odgajana u multikulturalnoj okolini. Želim da svi shvate kako ovo nije samo rat između Azerbajdžana/Turske i Armenije, nego rat protiv Alijeva i Erdogana. Ovo je politički i nije protiv ljudi u tim zemljama, koji vjerojatno ne shvaćaju što se događalo u prošlosti i sada, kakvu god informaciju dobili, potpuno je promijenjena i blokirana. Kad Artsakh uzvraća pucnjeve, oni pozivaju Azere na evakuaciju, dok Azerajdžan cilja nedužne civile, ne upozoravaju čak ni svoje ljude kako bi se sakrili u bunkere.

Nakon što su mi ljubazno rekli da iako su me htjeli, odlučeno je da me ipak neće interno odabrati, bila sam ljuta na sebe, kajući se za to što je moj čin patriotizma opet utjecao na moju karijeru.

“Postalo je normalno slati mlade ljude u rat”

Samo mjesec dana nakon tog poziva, ponovno sam se probudila u ratu, shvaćajući kako je 2016. bila samo najava. Pravi film događa se sada. Postalo je normalno gledati mrtve ljude na televiziji, čuti o oružju koje se nikad dosad nije upotrebljavalo u ratovima, u samo jednom danu postalo je normalno slati mlade ljude da umiru. Čak i uz meditaciju ne mogu zaspati noćima. Budim se svake noći u plaču i škripim zubima toliko da me glavobolja ubija. Mogu vam jamčiti da je u samo jednom danu svatko postao paraliziran, nitko ne može pričati, čak ni razmišljati o nečemu osim o brizi da više nema onoga što smo ostavili. U samo jednom danu morali smo napraviti novi životni plan. Većina moje obitelji je u Njemačkoj i SAD-u, a ja sam sama doma i ludim. Ne želim brojati osobne gubitke u proteklih deset dana jer je to ništa u odnosu na to što se događa sada. Moji prijatelji su uz mene koliko god mogu, no moram spavati sama i buditi se sama uz ovo! Zaokupili smo se hodajući okolo kao volonterski zombiji, pomagajući u evakuaciji žena i djece, šaljući stvari koje nam nisu potrebne vojnicima kako bi imali nešto toplo.

“Armensko se srce slama”

Armenija je jedna od najstarijih država sa svojom najstarijom kulturom na svijetu i njezino se srce slama u milijune komadića, gubeći teritorij dok pokušavamo zadržati njezinu dušu. No koliko puta se moramo oporavljati? Dok svakodnevno plačem, nije to zbog toga što se događa, nego kroz što moramo prolaziti. Kako se čovjek može oporaviti od svega ovog što vidi zadnjih 30 godina, sudjelujući u tri rada? Kako se žena može opet oporavljati od gubitka 18-godišnjih i 20-godišnjih sinova? Kako se može oporaviti mladost koja je tek trebala otići u život? Moja majka mi je rekla da kad se dogodio strašan potres u Gyumriju 1988., zbog čega je poginulo oko 25 tisuća ljudi, svi su trčali pomoći tražiti ljude ispod kamenja, zbog čega su ljudi doživjeli slomove vidjevši taj užas. Ona je rekla da ju taj osjećaj, anksioznost i paraliza koji sada osjećamo podsjeća na to doga. Kako da se oporavimo?

Oni koji su uvijek dobro živjeli, nikad neće prigovarati, okrenut će glavu kad god stvari postanu neugodne, i sada se bude uz želju kako bismo se htjeli vratiti razgovorima o smrtonosnom virusu. Bol koju vidite u očima svakog Armenca je dodala još ožiljaka.

“Potom sam se sjetila…”

Nakon što me Njemačka odbila za 2021., bila sam ljuta na sebe što sam izvisila karabašku zastavu, no onda sam se sjetila… Pa kako ne bih, kada doslovce moj život i svaki armenski život ovisi o nama koji govorimo o tome što se događa!

Da svijet nije zatvorio oči, možda bih ja bila umjetnik bez brige, ne bih se miješala u političke teme i samo bih stvarala glazbu. Možda onda… No sada smo sami u ratu, boreći se protiv oružja za koje nismo znali da uopće postoje! Voljela bih imati slobodu sjedenja na kauču i čitati ono što želim. Voljela bih se probuditi uz brigo oko stvari kao novac, veze i ostale stvari koje su postale gluposti sada kada se borimo za vlastite živote.

Sada dok prelistavate moju poruku ili razmišljate o njoj, rat kojeg zamišljati iz najgorih filmova se odvija i odlučit će hoćemo li sutra postojati kao narod ili ne. Tijekom svih ovih godina naučili smo preživjeti i životariti do pobjede, jer inače ne bismo došli dovde. Pravda jest možda bolesna, no ona ne umire na kraju.

Sudbina Armenije?

I dok je Azerbajdžan već potvrdio nastup na Eurosongu 2021., te će Azere predstavljati Samira Efendi, koja je trebala ići ove godine s pjesmom Cleopatra, AMPTV je zasad samo potvrdio nastup. Ove godine birali su putem nacionalnog izbora Depi Evratesil, međutim zasad još nije najavljeno novo izdanje, kao ni mogući ostanak Athene Manoukian.