Tri polufinala, jedna velika greška organizatora (treba biti iznimno talentiran, pa ne uspjeti izvršiti zadatak točnog i uspješnog čitanja imena samo dvoje finalista) i jedan wildcard su bili potrebni da nekako dođemo do broja od osam pjesama od kojih ćemo samo jednu čuti u Lisabonu pod zastavom Latvije.  Koja će to biti doznat ćemo već u subotu, pa je zato pravo vrijeme da vidimo imaju li Latvijci čime “uzvratiti” na prošlogodišnji fijasko.

Sudden Lights – Just Fine

“Nomen est omen”, kažu stari Latini, tako da naslov ove pjesme govori baš sve o njoj. Jednostavno, sasvim dobra pjesma, bez neke silne filozofije i mudrovanja. Sentimentalno i osjećajno, uz ponešto filmske atmosfere koja je primjetna tijekom ove tri minute, mislim da bi se ovo možda moglo svidjeti europskoj publici.

Ritvaras – Who’s counting

Ovdje imamo slučaj da su izvođač i pjesma apsolutno komplementarni. Na prvi pogled, čovjek se ponaša kao netko tko će vam prije pregledati prostatu nego otpjevati neku pjesmu, a kad čujete i njegovu pjesmu sasvim vam je jasno i zašto. Predosadno je preblaga riječ.

MADARA – Esamība

Pjesma otvoreno igra na bajkovitost, mističnost i tu traži svoju šansu kod publike. Mene u prvoj minuti svakako zainteresira pojavom, neobičnom bojom glasa i cijelom atmosferom. Već u drugoj, a pogotovo u trećoj minuti baš i nisam siguran da je ovo najbolja moguća ideja za Eurosong.

Liene Greifāne – Walk The Talk 

Ovo mi zvuči kao “Run The World (Girls)”  nakon što ju je netko mučki ubio, izmasakrirao, rastavio na sitne dijelove, ponovno sastavio naopačke i dao nekoj osrednjoj pjevačici da je otpjeva.

Lauris Valters – Love Bliss 

Fun fact! U svakoj zemlji postoji jedan pjevač sa šeširićem kojem se karijera uglavnom svodi na ove – “maaah, ništa ozbiljno” pjesme. (Ok, nije fact, al’ kužite…) Pjesma, unatoč tome što se pjevač i prateći vokali rasturaju plesanjem, malo stoji u mjestu, ili još gore – ide u krug, ali mi zvuči kao nešto što bi širi krug publike mogao prepoznati.

Edgaras Kreilis – Younger Days

 Pjesma zvuči kao nacrt za Heroes Mansa Zelmerlowa, ali čak i kao takva ima nešto za što se čovjek može uhvatiti i reći – “Evo, ovo je dobro”. Instrumental je definitivno taj bolji dio pjesme, dok vokalno još ima mjesta za napredak. Latvijci mogu odabrati i bolje i lošije od ovog.

Laura Rizzotto – Funny Girl

Fanovi filmova o Jamesu Bondu ovdje će odmah prepoznati materijal za dobar i kvalitetan soundtrack. Osim toga, ovo je gotov proizvod. Prelijepa pjevačica koja savršeno donosi jednu vrlo zanimljivu, lijepu i zavodljivu pjesmu. Tri minute čistog seksipila – u glasu, u pjesmi, u nastupu. Latvijo, nemoj napraviti grešku.

Markus Riva – This Time 

Nadao sam se da je prvi refren i Markusova vokalna golgota slučajnost, ali je onda došao i drugi, a užas se nastavio jednakim intenzitetom. Pjesma je solidna, ima i manjka i viška na puno mjesta, ali jednostavno ne možete preći preko toga da ju pjevač izvodi u falšu skoro pune tri minute.

Završna ocjena

Što se mene osobno tiče, priča o latvijskom uspješnom predstavljanju na Eurosongu 2018. godine počinje i završava jednim imenom – Laura Rizzotto. Osim nje, MADARA također dolazi u obzir kao netko tko bi svojom nekonvencionalnom pjesmom mogao zaintrigirati eurovizijske žirije diljem Europe. Sve drugo će Latviju po drugi put u nizu voditi u neizvjesnost, a vrlo lako moguće i u ispadanje i još jedno veliko razočarenje. Izdvojio bih još i Sudden Lights. Ovo ostalo je luk u hladnoj vodi, po sto puta viđeni recept koji ne ostavlja nikakav trag.