„Od očaja do sjaja i natrag“ – tako bi se u najkraćem moglo opisati nekoliko zadnjih eurovizijskih godina Portugala. Prošlogodišnji domaćin nije osvjetlao obraz na domaćem tlu, pa je Claudia Pascoal natjecanje završila na nezasluženom posljednjem mjestu. Ove godine, čini se, ciklus počinje ispočetka, a uoči subotnjeg finala ovogodišnjeg Festivala da Canção evo mojih razmišljanja o osam pjesama u finalu.

---

Calema – A Dois

Odličan build-up kojeg napokon (!) prati veliki, dobar refren! Inače, radi se o modernoj i vrlo ugodnoj baladi. Iako je nekako više mogu zamisliti u “ulozi” soundtracka za neku seriju ili film, ovo bih volio vidjeti u Tel Avivu. No, nekako sumnjam da će mi se želja ostvariti.

Ocjena: 8/10

Mariana Bragada – Mar Doce

Pjesma na tragu prošlogodišnje sa puno manje simpatičnom melodijom, bez posebne atmosfere ili neke naročito primjetne emocije. Mislim da je dosta slabija konkurencija u drugom polufinalu FDC-a razlog zbog kojeg ovu pjesmu uopće slušamo u finalu.

Ocjena: 3/10

Matay – Perfeito

Klasična, filmska Disney balada koju iz baš totalne monotonije spašavaju portugalski jezik i Matayeva interpretacija. Pjesma koja, kao i u polufinalu, i u finalu može namamiti pristojan broj glasova žirija i publike, pa na mala vrata otići u Tel Aviv. Ne znam koliko bi to bio pametan potez.

Ocjena: 5/10

Surma – Pugna

Više performans nego neka pjesma. Atmosfera je turobna, praktično horor film, nastup je u najmanju ruku bizaran, a Surmino ponašanje zabrinjavajuće. Ovo mi je nekako pretenciozno, over the top, pokušaj da se rodi „drugačijost“. Žiri obožava ovu pjesmu, publika baš i ne. Ali jasno mi je i zašto.

Ocjena: 2/10

NBC – Igual A Ti

Pobjednik drugog polufinala je pjesma u kojoj se najbolje ocrtavaju razlike između studijske i verzije uživo. Ovo je uživo ostalo nekako neslano i beskrvno. Nisam siguran da je ova “potresna” izvedba i velika agresivnost na sceni baš pomogla ovoj pjesmi. Ipak, mislim da se radi o dobroj pjesmi iz koje se može izvući nešto.

Ocjena: 7/10

Madrepaz – Mundo a Mudar

Veselo, opuštajuće i lagano na tragu Flor de Lis, ali sa točno pola manje energije. Ne znam samo čemu ove maske vikinških svećenika, ali eto… S tim da zbilja ne mogu zamisliti da bi ovo moglo na Eurosongu dalje od polufinala.

Ocjena: 4/10

Conan Osiris – Telemóveis

Još jedna, u najmanju ruku, čudna skladba. Vrlo interesantan instrumental i dobar aranžman kvari Conanov vokalni egzibicionizam, a ne pomaže ni ovo tragikomično bacakanje muškog trbušnog  plesača u pozadini. Jasno mi je zašto je ovo favorit dijela fanova, ali mi je također jasno zašto žiri u polufinalu nije kupio ovaj “paket”. Ne znam zašto bi to uradili u velikoj završnici.

Ocjena: 5/10

Ana Claudia – Inercia

Dosta nagli i neamortizirani prelazi, hokejaške izmjene ritma i Anina impresivna vokalna interpretacija koja se, eto nekim čudom, ne pogubi u svemu tome – to je sve što morate znati o ovoj pjesmi.

Ocjena: 4/10

Završno razmatranje

Portugalski nacionalni izbor, kao nikad prije, ove godine nudi dosta neobičnih i netipičnih pjesama za Eurosong. Ako će se ponoviti neslaganja žirija i publike iz polufinala, Surma (kao favorit žirija s vrlo malo podrške od publike) i Conan Osiris (kao favorit publike sa slabim ocjenama žirija) neće vidjeti Tel Aviv. Relativno visok stupanj suglasnosti postoji oko dva izvođača – NBC-a i Matay koji bi, po tom, bili i najbliži pobjedi. No, ipak – za razliku od polufinala, u finalu će glasovati osam regionalnih portugalskih žirija čiji se ukusi nerijetko razlikuju, tako da nas, bez sumnje, očekuje vrlo uzbudljivo natjecanje u subotu. Moji favoriti? Iz ocjena je jasno – dvojac Calema i NBC.