“Otvoreno” je bilo “promašeno”

Tema emisije «Otvoreno» koja je prikazana u ponedjeljak navečer na Prvom programu HRT-a bio je Eurosong. Veliki uspjeh Srbije i još veći neuspjeh Hrvatske nagnali su urednike emisije da jednu večer posvete i ovom aktualnom «problemu». No, umjesto jasnih odgovora na pitanja zašto naši predstavnici nisu prošli u finale i što će se napraviti da se fijasko ne ponovi i dogodine, dobili smo samo šturu analizu Eurosonga. Naziv koji najviše odgovara viđenoj emisiji bio bi «Prelijevanje iz šupljega u prazno».

Imena gostiju emisije obećavala su žustru raspravu. Na kraju je ispalo da je jedini koji je opravdao poziv u «Otvoreno» bio gost koji se javio iz splitskog studija – riječ je o Tončiju Huljiću. Naime, on je jedini počeo govoriti o problemu, no nakon što su raspravu preuzeli gosti u studiju u Zagrebu, ona je u nekoliko sekunda mutirala do neprepoznatljivosti. Gospodin Huljić tada je ponovno uzeo stvari u svoje ruke rekavši kako od 2000. godine Hrvatska na ESC-u doživljava brodolom za brodolomom, kako je odnos medija prema našoj glazbi krajnje maćehinski i kako pjesma kakva je «Molitva» i izvođač kakav je Marija Šerifović kod nas nikada ne bi prošli. Ali ni druga intervencija iz Splita nije pomogla.

Naime, Dado Topić nastavio je prepričavati osjećaje koji su ga «tresli» tijekom nastupa koji su sada potpuno nebitni, obzirom da nisu nimalo pomogli. Kadgod se nadovezao na nekoga, odveo bi razgovor u novi smjer, nebitan jednako kao i te njegove emocije. Onaj čije smo riječi slušali s najviše pozornosti bio je gospodin Kostadinov, jedan od odgovornih za helsinški debakl. Po njemu je cijeli problem u tome što nam se nije dogodilo «ono». Na naš katastrofalan rezultat u polufinalu osvrnuo se samo kratko, objasnivši da je problem bio u tome što nam susjedi nisu dali dovoljno bodova! Od susjeda, najviše su za našu finsku rezultatsku «rapsodiju», prema gospodinu Kostadinovu, «kriv»i Makedonci koji su Dadi dali samo 6 bodova, a ipak je on imao hit «Makedonija»! Milijun upitnika, milijun uskličnika. Bolji izgovor od ovog može smisliti valjda dijete iz vrtića. Ako smo u Finsku išli imajući jedini oslonac u susjedima, onda smo stvarno dotaknuli dno. Spomenuo je tada gospodin Kostadinov kako su na Doru ušle ponajbolje pjesme od pristiglih na natječaj i kako je stvar publike što nije prepoznala Evačića i Morosina ili Klapu «Maslina». Valjda je zaboravio da je publika ipak prepoznala nekoga, a to su bili Kraljevi ulice koji bi bez problema ušli u finale i nastavili niz nastupanja Hrvatske u finalu ESC-a koji je naprasno prekinut prije šest dana. Gospodin Kostadinov je napomenuo i kako je u su Dado i Dragonfly imali sjajnu promociju nastupivši u nekim helsinškim barovima. Sjajna promocija, nema šta. Puno je pomogla…

U tom trenutku očekivao sam reakciju Dade Topića koji se pred nekoliko dana požalio kako je upravo loše osmišljena promocija «zaslužna» za neprolazak u finale. Međutim, Dado je šutio kao riba. Zar on zna samo prozivati preko novina? Imao je idealnu šansu da svoje nezadovoljstvo iskaže javno, no umjesto toga morali smo slušati kako je on «letio» tijekom svoje 3 minute. Čini se da je visoko letio, jer ‘ko visoko leti…

Osim što su gospoda Kostadinov i Topić «zaboravila» preuzeti na sebe dio odgovornosti za sramotu u Finskoj i što nisu ništa konstruktivno predložili za sljedeći izbor, ništa korisniji nisu bili ni ostali u zagrebačkom studiju. Od Emilije Kokić nije se takvo što ni očekivalo, ona je tu bila primarno da objasni značaj pobjede na takvom natjecanju. Gospođa modni stilist bila je krajnje «promašen» gost – na pitanje o Eurosongu rekla je nešto u stilu: «Ja se ne bavim glazbom nego modom», i krene tako rasprava o stylingu izvođača. Svaka čast gospođi na iskrenosti, ali bilo je to potpuno nepotrebno. S druge strane, gospodin Nikša Bratoš ustrajao je u definiranju Eurosonga kao «zabave za subotu navečer». Ipak, najsmješnije su bile izjave iz kojih se dalo zaključiti kako barem 90% fanova Eurosonga čine – homoseksualci. Ponavljam, ta brojka od 90% nije izrečena, no tako se dalo naslutiti iz pojedinih dijaloga koji su zapravo samo još jednom dokazali da osim Emilije Kokoć i Tončija Huljića nije bilo gostiju koji su podobni za raspravu o temi kakva je Eurosong. Jednom riječju: sramotno!

Sve ovo je jasan znak da se puno toga treba mijenjati da bi Hrvatska na ovom natjecanju povratila status koji je uživala 90-ih godina. Za početak bi bilo lijepo da odgovorni za potop u Helsinkiju priznaju da većina toga nije obavljena kako treba (počevši od izbora pjesme) i da izlože plan za sljedeću Doru. Ne pomakne li se išta, sasvim je jasna taktika za Beograd’08: pobjednik Dore snimit će pjesme po imenima svih obližnjih zemalja («Slovenija», «Bosna i Hercegovina», «Crna Gora»,…) da na račun toga dobijemo bodove, zakupit ćemo sve beogradske lokale i tamo će naš predstavnik održavati koncerte, a da opet ne bi bilo letenja u prazno, molim vas neka ovog puta netko skloni taj Red Bull.