Na ovogodišnjoj Dori predstavit će se i grupa Pavel, kojoj je ovo prvi nastup na Dori otkako je osnovana sada već pomalo daleke 2007. godine. U svojoj bogatoj i plodnoj karijeri, nanizali su veliki broj uspjeha te osvojili veliki broj nagrada na nacionalnoj razini. Njihov posljednji album “Ennui” je tako 2021. godine osvojio čak četiri Porina, između ostalih i onaj za Album godine.

Zašto su se prijavili na Doru 2024., imaju li pjesme s albuma Ennui poveznicu s njihovom uzdanicom za Doru, pjesmom “Do mjeseca”, te što od njih možemo očekivati na Dori, u razgovoru za eurosong.test otkrio nam je Aljoša Šerić!

Što Vas je motiviralo da se upravo ove godine prijavite na Doru?

Oduvijek pratimo i Doru i Eurosong, najčešće u velikom društvu, a nakon što je prijateljski Detour nastupio prošle godine i imali su samo lijepe riječi za manifestaciju, rekli smo zašto ne, idemo i mi doživjeti taj cirkus i zasad nisam požalio. Fascinantno mi je koliko ljudi prati i aktivno komentira pjesme, ne sjećam se da smo ikad imali toliki broj pregleda spota u prvih nekoliko dana kao s ovom pjesmom, zabavlja me sve to.

Kako je nastala pjesma “Do mjeseca”? Ima li nešto što je posebno obilježilo stvaralaštvo Vaše uzdanice za Doru?

Kao ideja postoji nekoliko godina, međutim zvučala je potpuno drugačije, kao neka B strana Roya Orbisona, kad sam stavio bubanj u double time, pa klavir da svira glavnu temu zazvučala je, pak, kao ABBA, a kako već neko vrijeme u dosta naših pjesama pokušavam rekreirati one zvukove koje sam pasivno upijao s radija dok me mama spremala u vrtić ili školu, promislio sam kako bi bilo dobro s njom pokušati na Dori. Obožavam sve te šećerne melodije bendova poput ABBA-e, Bee Geesa, The Carpentersa ili naših Novih Fosila, bendove koji nisu nikad bili tako cool da im se imena urezuju šestarom u klupu, takve stvari su bile rezervirane za Zeppeline, Pixiese ili Sex Pistolse, ali i ABBA i Bee Gees imaju pjesme koje su veće od života.

Generalno Vaš stvaralački rad odiše nekonvencionalnim usporedbama u tekstu. Otkud vučete inspiraciju za pisanje tekstova?

Ne znam što da kažem o svojim tekstovima, negdje sam već rekao da se prvenstveno smatram dobrim melodičarem, tekstopisac sam iz nužde, gotovo uvijek melodija dođe prva, ona određuje i aranžman, poslije i produkciju, pa naravno i sam tekst, nekad slijed samoglasnika koje sam nehotice ispjevao na iskrivljenom engleskom ili dadaističkom hrvatskom odredi i tekst, zapišeš riječ koja najviše sliči onoj besmislici koju si snimio.

Neki komentatori uspoređuju pjesmu “Do mjeseca” s hitovima švedske grupe ABBA. Kako komentirate te usporedbe?

Sličnost je očita i namjerna, obožavam ABBA-u, volio sam je i kad je nitko nije volio, ranih devedesetih kad su svi, uključujući i mene slušali indie i alter rock, Nirvanu, Radiohead ili RHCP, nisi ni smio reći da voliš ABBA-u, taj bend je doživio tek krajem tog desetljeća određeni revival, odnosno revalorizaciju, čak su i najveći kritičari benda koji su im zamjerali kič i patetiku na kraju pokleknuli pred ljepotom melodija.

Vaš prethodni album “Ennui” je osvojio i publiku i kritičare, pa ste tako između ostalih nagrada dobili i Porina za album godine. Kada možemo očekivati novi album grupe Pavel?

Radimo na njemu, siguran sam da će izaći još ove godine, namjera je možda napraviti i dvostruki LP, sigurno će biti nostalgično obojen, žal za djetinjstvom i toplim analognim zvukom kasnih sedamdesetih kad je zapravo studijska i audiofilska tehnika doživjela vrhunac mi je prejak i sumnjam da ću uspjeti odoljeti potrebi da na neki način napravim hommage tom zlatnom vremenu, album mora biti na vinilu.

Kad smo već kod albuma “Ennui”, mogla bi se povući stilistička  paralela između prve pjesme na albumu “Ovako svijet završava” i “Do mjeseca”. Zanimljivo, na likovnom oblikovanju albuma s mjeseca gledate na zemlju. Postoji li neka dublja, direktna poveznica između pjesme “Do mjeseca” i albuma “Ennui”?

Odlično ste to primijetili i odgovor je potvrdan, već na Ennuiju smo se dotakli zvukovnih motiva koje danas dodatno razrađujemo u suradnji s Fosilima ili u ovoj pjesmi za Doru. Da bi napredovao nekad se moraš vratiti koji korak nazad, Daft Punk je to divno napravio svojim Random Access memories albumom, nadam se da ćemo i mi svojim idućim s ukusom pristupiti nostalgiji bez da odemo u karikaturu vremena kojem odajemo počast.

Instrumentali vaših skladbi često imaju suptilne tendencije prema filmskoj glazbi. Biste li htjeli ikada skladati glazbu za filmove ili predstave?

Svakako, međutim, tu moram istaknuti našeg dugogodišnjeg suradnika Dalibora Grubačevića koji znalački sjajno raspisuje sve te moje nemušte melodijske ideje, on je pravi filmski kompozitor, ja se samo igram kompozitora. Da, volio bih, naravno s njim u suradnji napisati nešto takvo, bilo za kazalište ili film.

Vaš nostalgični zvuk prisutan je u većini vaših pjesama. Kako ste se odlučili opredijeliti za takav stil?

Nostalgija je čežnja za nečim što više ne postoji, a čežnja je najbolje gorivo za pop glazbu, najljepše pjesme su pjesme o čežnji, sjetno lijepe, mekane i nježne ili silovite i glasne, pjesme poput “Unchained melody” ili s druge strane Springsteenove “Born to Run”, hoću takve, slušam takve i trudim se, najčešće neuspješno, pisati takve.

Kratko još o Dori – kakav nastup možemo očekivati od Vas na Dori 2024.?

Osmislili smo nastup, pazit ćemo kako se prezentiramo, odnosno za njega će biti najviše zaslužna Tonka, pošto se radi o izboru za pjesmu koja će nas predstavljati na Eurosongu ništa ne smije biti prepušteno slučaju, vizualni dio priče je iznimno važan.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by 🎥 STUDIO JEKA 🎬 (@studio_jeka)

Hoće li se još neka pjesma s Dore 2024. pronaći na vašoj “playlisti”?

Nažalost još uvijek nisam preslušao sve pjesme, stalno odgađam i pokušavam naći vremena da na miru preslušam pjesme u cijelosti, vjerujem da ima dobrih pjesama.

Koliko pratite Eurosong kao natjecanje? Možete li izdvojiti neke svoje najdraže pjesme, domaće i strane, s ovog natjecanja?

Kao što rekoh, gledamo svake godine, pa osim tzv standardnih eurovizijskih trik pjesama, onih ekscentričnih ili ekstremnih uvijek bude i kvalitetnih, klasičnih, sjećam se da nas je potpuno opčinila portugalska “Amar Pelos Dois”.

I za kraj, imate li poruku za čitatelje eurosong.testa?

Jedite sladoled od vanilije, šetajte šumom i slušajte Pavel, po mogućnosti sve tri radnje u isto vrijeme.

Zahvaljujemo Aljoši Šeriću i grupi Pavel na izdvojenom vremenu za ovaj intervju i želimo im sve najbolje na nadolazećoj Dori. Njihovu pjesmu “Do mjeseca”, kao i sve pjesme Dore 2024., možete poslušati i na našoj Spotify playlisti!