Datum održavanja: 3. 3. 1957.
Mjesto održavanja: The Groβer Sendesaal des HR
Voditeljica: Anaïd Iplicjian
Sistem glasovanja: Svaka od 10 zemalja sudionica ima 10 predstavnika u žiriju – svaki ima pravo dodijeliti 1 bod
Broj sudionika: 10
Debitanti: Austrija, Danska, UK
Odstupili s natjecanja: –
Povratnici na natjecanje: –
Pobjednik: Corry Brokken – Net Als Toen (hrv. Baš kao onda) – NIZOZEMSKA
Broj bodova koje je pobjednik ostvario: 31
Jezik na kojem je otpjevana pobjednička pjesma: nizozemski
Drugo izdanje Eurosonga iz Švicarske se preselilo u Njemačku, točnije u grad Frankfurt. Njemačka je dobila pravo domaćinstva navodno zato što je njemački predstavnik Walter Andreas Schwarz osvojio drugo mjesto u Luganu godinu ranije. Naime, tada nije postojalo pravilo da čast organiziranja Eurosonga pripada državi koja je pobijedila. Prvotno je bilo zamišljeno da se zemlje sudionice izmjenjuju (na taj bi način svaka država bila domaćin jednom u 10 godina), no kako je broj sudionika rastao, postalo je jasno da je taj princip nemoguće ostvariti.
Frankfurt je Eurosong ugostio u koncertnoj dvorani imena Großer Sendesaal des hessischen Rundfunks, a natjecalo se deset zemalja. Početnoj sedmorki priključile su se Austrija, Danska te Ujedinjeno Kraljevstvo.
Natjecanje puno promjena
Drugo izdanje Eurosonga najkraće bi se moglo opisati kao izdanje puno promjena. Osobito je važna promjena u načinu glasovanja. Naime, svaka zemlja sudionica formirala je žiri od deset članova, a svaki je član glasao samo za jednu pjesmu, njemu najdražu. Također, članovi nisu smjeli glasovati za predstavnika svoje zemlje. U odnosu na prvi Eurosong, na drugom izdanju objava glasova žirija nije bila tajna. Po prvi put u povijesti natjecanja, žiri se javljao telefonskim putem i obznanio svoje glasove, a gledatelji su stanje s bodovima mogli pratiti na tablici prikazanoj na ekranu.
Do promjene je došlo i u broju pjesama budući da od ove godine svaka zemlja ima pravo poslati samo jednu pjesmu, a pobjednik je dobio i nagradu.
Pobjeda odlazi u Nizozemsku
Eurosong 1957. održao se 3. ožujka, a gledatelje je kroz emisiju vodila njemačka glumica Anaïd Iplicjian. Sam prijenos trajao je samo 69 minuta, a na njegovu kraju otkriveno je kako je pobjednica nizozemska predstavnica Corry Brokken s pjesmom Net Als Toen. Za ostvarenu pobjedu, Corry je dobila medaljon s logom Eurosonga kojeg joj je dodijelio kazališni kritičar Eberhard Beckmann. Detaljne rezultate ovog izdanja Eurosonga donosimo u tablici u nastavku.

# – redni broj nastupa, M – osvojeno mjesto, B – osvojen broj bodova
# | ZEMLJA | IZVOĐAČ | PJESMA | M | B |
1. | Bobbejaan Schoepen | Straatdeuntje | 8. | 5 | |
2. | Danièle Dupré | Amours mortes (tant de peine) | 4. | 8 | |
3. | Patricia Bredin | All | 7. | 6 | |
4. | Nunzio Gallo | Corde della mia chitarra | 6. | 7 | |
5. | Bob Martin | Wohin, kleines Pony? | 10. | 3 | |
6. | Corry Brokken | Net als toen | 1. | 31 | |
7. | Margot Hielscher | Telefon, Telefon | 4. | 8 | |
8. | Paule Desjardins | La belle amour | 2. | 17 | |
9. | Birthe Wilke & Gustav Winckler | Skibet skal sejle i nat | 3. | 10 | |
10. | Lys Assia | L’enfant que j’étais | 8. | 5 |
Zanimljivosti
- U Frankfurtu su izvedene najkraća (All 1:52) i najduža (Corde della mia chitarra) pjesma u povijesti Eurosonga.
- Nakon Frankfurta je uvedeno pravilo o 3 minute, koje je na snazi i danas.
- Započinje tradicija da zemlja koja pobjedi dobiva organizaciju sljedećeg Eurosonga.
- Danski par Birthe Wilke i Gustav Winckler izveli su najdulji poljubac u povijesti natjecanja. Poljubac je trebao trajati kraće, no član produkcije zaboravio je da mora signalizirati danskom duu kada da se prestane ljubiti
- Po prvi puta žiri je kontaktiran telefonskim putem i nije bilo dopušteno glasovati za svoju zemlju.
- Bilo je dopušteno nastupati u duetu – grupe s više od 2 člana i dalje su bile zabranjene.
- Lya Assia, pobjednica iz Lugana, u Frankfurtu je s pjesmom L’enfant que j’étais završila na pretposljednjem mjestu.
- Pobjednica Corry Brokken Nizozemsku je predstavljala i na prvom izdanju Eurosonga.
- Natjecanje je održano pred publikom koju je činilo 400 ljudi.