PJESMA: Da se ne zatare

Pratite Alena na Facebooku, Instagramu i YouTubeu!

Pratite Bogicu na Facebooku, Instagramu i YouTubeu!

Prisjetite se intervjua za eurosong.hr na ovoj poveznici.

Iako ih dijeli planina Učka, Istru i Kvarner povezuje duga i zajednička povijest. Dah ovih regija na Doru 2020. donijet će jedna od legendi pokreta ča val Alen Vitasović i bivša natjecateljica prvog hrvatskog The Voicea Božidarka-Marija Čerina zvana Bogica. Njima će se na pozornici tijekom izvedbe pjesme Da se ne zatare, koju autorski potpisuju Robert Pilepić i Duško Rapotec – Ute, pridružiti četiri prateće pjevačice, koje će zajedno s Bogicom nositi stilizirane kostime nastale po uzoru na narodne nošnje pet subregija Primorsko-goranske županije (Liburnijski kras, Susak, Novi Vinodolski, Delnice i Punat). Njihova pjesma govori o potrebi čuvanja naše prebogate tradicije, ali ne na hermetičan način nego upravo u skladu sa novim vremenima i stremljenjima, a nastup je osmišljen kao spoj Istarske i Primorsko-goranske županije.

BOŽIDARKA-MATIJA ČERINA

Ova 34-godišnja Riječanka je u pravom smislu – svestrana. Pjeva u nekoliko bendova, trenirala je capoeiru, magistrica je likovne pedagogije, studira predškolski odgoj u Puli, plivački je sudac i volontira s djecom s posebnim potrebama. Na YouTubeu mogu se naći njezini nastupi još iz 2007. godine, kada je nastupala na Melodijama Istre i Kvarnera i Uskrsfestu.

Ipak, šira hrvatska javnost upoznala ju je u prvoj sezoni hrvatske verzije The Voicea, kada je na “slijepoj audiciji” odabrala ulazak u tim Tonyja Cetinskog (Hrvatska ESC 1994.). Svoju avanturu u The Voiceu završila je u prvoj emisiji uživo.

Nedugo nakon izlaska iz šoua, Bogica je objavila pjesmu Lucylle, u kojoj je otpjevala neizmjernu ljubav i tugu svojih roditelja.

Na MIK se vratila 2018. nakon čak 11 godina odsustva. Iako Kapetane moj nije ušla u konačni TOP3 tog izdanja, Bogičina pjesma dobila je nagradu Beseda koju tradicionalno dodjeljuje Novi list za kompoziciju koja cjelokupnim izričajem – tekstom, glazbom i interpretacijom – na najbolji način promovira Istru i Kvarner i njihovu tradiciju, te se puštala gotovo svakodnevno na radijskim stanicama diljem Istre i Kvarnera.

Proteklog ljeta nastupa je po prvi put na festivalu Večeri dalmatinske šansone, s kojom je započela suradnju s autorom Uteom Rapotecom.

ALEN VITASOVIĆ

Kad se gleda popis natjecatelja ovogodišnje Dore, može se primjetiti kako su se neki rodili nakon četvrtog nastupa Alena Vitasovića na Dori. To samo znači koliko su ovaj 51-godišnjak iz Orbanića u okolici Marčane i hrvatski izbor za Eurosong povezani.

Alen Vitasović se počeo baviti glazbom još u dobi od pet godina, kada je počeo svirati harmoniku. S 12 godina osnovao je svoju prvu grupu, a paralelno s gimnazijom završio je srednju glazbenu školu (saksofon i klavir). Kasnije se okušao u sviranju u bendovima diljem Hrvatske i Europe, da bi pri povratku u Pulu dvije godine radio na Radiju Puli kao glazbeni urednik, na koju se vraća 2011.

Kraj 80-tih i 90-te hrvatsku je glazbu obilježio pokret ča val, koja se može opisati kao fuzija istrijanskog melosa, lokalne čakavice i tada moderne glazbene produkcije. Kao najpoznatija lica tog pokreta istaknuli su se Vodnjanac Livio Morosin (Dora 2007.) i Vitasović, koji su usko surađivali dugi niz godina. Vitasovićev proboj na glazbeno tržište Hrvatske započeo je 1993., kad je objavio singl Ne moren bez nje.

Njegove pjesme iz 90-tih godina i dalje obilježavaju fešte diljem Istre i Kvarnera, a i tijekom razdoblja karnevala sigurno ćete se čuti za npr. Gušti su gušti, Nisi više mala, Jenu noć i ost. Godine 1995. osvojio je diskografsku nagradu Porin za najboljeg debitanta. Njegov prvi album prodao se u tada rekordnih 100 tisuća primjeraka, a dosad ih je objavio sedam.

Na Dori je dosad nastupao sedam puta: 1996. (13. mjesto), 2000. (9. mjesto), 2002. (6. mjesto), 2003. (6. mjesto), 2006. (16. mjesto), 2007. (10. mjesto u polufinalu) i 2009. (8. mjesto u polufinalu). No ovo nisu jedini festivali na kojima je nastupao, pa je tako zabilježio pobjede na Melodijama hrvatskog Jadrana (1995.), Zadarskom festivalu (1995. i 1996.), MIK-u (1995., 2001., 2004., 2005., 2007. i 2009.), i ost.

Zbog popularizacije istrijanske čakavice, dobio je više priznanja, kao npr. Red Danice hrvatske 1997. za osobit doprinos hrvatskoj kulturi, i 2013. Istriana.