Nakon što smo prošle godine imali toliko skandala da smo ih jedva mogli sve ispratiti, ove se godine činilo da će fokus, koji bi trebao biti na pjesmama i predstavnicima zemalja koje se natječu na Eurosongu, biti isključivo pozitivan, kakav i priliči ovom natjecanju. Za godišnju dozu “drame” pobrinuo se upravo prvi favorit ovogodišnjeg Eurosonga i pobjednik našeg uredničkog projekta Razmišljamo naglas, Duncan Laurence.  Jučer je, naime, kao bomba odjeknula vijest o tome da je Duncan svoju pjesmu Arcade izveo i prije 1. rujna 2018. godine, zadnjeg datuma do kojeg pjesme nisu smjele biti komercijalno objavljene ukoliko se izvođači s njima žele natjecati na ovogodišnjem Eurosongu. Video koji je isplivao na površinu objavljen je 9. lipnja 2017. godine, a do jučer je brojao samo 450 pogleda, dok je danas već na devet tisuća. Kako bismo doznali prijeti li stvarno Nizozemskoj diskvalifikacija, trebamo pogledati izvadak iz pravila Eurosonga, konkretnije, pravilo 2.2.2 Datum objavljivanja pjesme:

“Kompozicija (tekst i glazba) ne smiju biti komercijalno objavljene prije 1. rujna 2018. godine (datum objave pjesme). Ukoliko je kompozicija bila ranije dostupna javnosti, na primjer, ali ne isključivo preko online video platformi, društvenih mreža, (polu)javnim bazama podataka ili/i je izvođena u javnosti, na primjer, ali ne isključivo na koncertima, televizijska kuća mora o tome informirati izvršnog producenta Eurosonga, koji ima punu moć procijeniti može li se kompozicija natjecati na Eurosongu. Točnije, izvršni producent procijenjuje je li činjenica da je pjesma bila ranije dostupna daje prednost takvoj pjesmi nad ostalim pjesmama na Eurosongu. Izvršni producent će odobriti ili zabraniti sudjelovanje pjesme koja je na bila dostupna javnosti na gore opisan način, uz odobrenje Referentne grupe.”

Potpuno je jasno iz ovog pravila da, ukoliko je nizozemski AVROTOS cijelu ovu situaciju prijavio izvršnom producentu Jon Ola Sandu, Duncan mirne duše može nastupiti na Eurosongu 2019. godine. Ukoliko AVROTOS to nije učinio, jer iz bilo kojeg razloga ni oni nisu bili svjesni da ta javna snimka postoji, pretpostavka je da će se nizozemsko sudjelovanje razmotriti, ali da s obzirom na to da je video imao 500 pogleda, te da je pjesma bila izvođena u Nizozemskoj, teško da se ta izvedba i postojanje pjesme na youtubeu može shvatiti kao nedozvoljena kampanja i namjerno objavljivanje pjesme ranije kako bi prikupila svoju publiku koja bi glasala za Duncana na Eurosongu.

Dopustit ću si kao autor ovog teksta i kratki komentar na cijelu situaciju koja se dogodila. Osvrnut ću se na tzv. cancel culture koji je u zadnje vrijeme postao prominentan na društvenim mrežama. Duncana se krenulo razapinjati po raznim portalima i komentarima, prije nego su se uopće sagledale činjenice koje jasno stoje u pravilima Eurosonga koja su dostupna svima na stranici eurovision.tv. “Otpjevao je pjesmu ranije, idem na twitter odmah, iz ovih stopa napisati Duncan Laurence is cancelled, bez da sagledam stvar iz svakog ugla koji mi je dostupan“. Moderno je gaziti po favoritima, mainstreamu, tuđem uspjehu i sreći pa čim se tako nekome dogodi najmanja nezgoda ili porgeška, spremni smo nagaziti na njih samo zato kako bismo gledali kako im polako sve to na što smo ljubomorni klizi iz ruku. I ne, ne radi se ovdje samo o Duncanu, i apsolutno sam svjestan da sam neki dan rekao da mi je drugi favorit za pobjedu na Eurosongu, i jednako tako me se može proglasiti subjektivnim, ali da se ista ova situacija dogodila nekom favoritu koji meni osobno nije favorit, na primjer Luci Hänniju, jednako bih bio ljut na neukost, puki nedostatak želje i lijenost da se provjere informacije koje su dane.

Već sam par puta naletio na komentar, da zašto on 2019. izvodi pjesmu koja je napisana 2017. Stvaranje bilokakvog umjetničkog djela je izuzetno naporan posao koji iziskuje puno vremena, a bome i novaca. Obično u glazbenoj industriji vrijedi pravilo – koliko para toliko muzike, dakle koliko imate novaca i koliko ste voljni platiti dobrog producenta koji će iz vaše ideje napraviti remek djelo, takvu ćete produkciju dobiti. Također, nekad je upravo potrebno vrijeme da inicijalna ideja koju imate dobije kvalitetnu inspiraciju za daljnji razvoj te ideje, dok nekad ta inspiracija dođe u takvom naletu da se u jednom dahu napravi cijeli koncept i realizira sve što je krenulo iz nekog nukleusa, motiva ili fraze, osjećaja i trenutka u kojem živite ili ste nekad živjeli. Takvih primjera u umjetnosti je mnogo, a i na Eurosongu je bilo uspješnih pjesama koje su “stajale u ladici” do pravog trenutka. Jedan od nedavnijih primjera je svakako Grande Amore, koja je dvanaest godina čekala i dočekala pravi trenutak upravo na Eurosongu 2015. godine.

U potpunosti poštujem tuđe mišljenje, Duncanova pjesma vam može biti najgora pjesma ove godine, ali ne mogu šutiti pred pasivnosti u obliku nedostatka želje da se sazna prava istina, a kada netko u isto vrijeme aktivno sudjeluje u osporavanju tuđeg truda i rada. Uživajmo zajedno u Eurosongu, pjesmama i nastupima, i činjenici da smo se zajedno pronašli ovdje zbog ovog natjecanja.