Prvi Eurosong kojeg pamtim jest onaj iz 2000. godine. Negdje na nekom VHS-u koji je tkoznagdje, nalazi se snimka tadašnje Dore, no s praćenjem svim mogućih izbora (uz onaj hrvatski) počela sam prije par godina. Hej, pa čak sam i na proslavama svojih rođendana prisiljavala frendice da gledaju Eurosong, što im čak i nije teško palo jer smo svi znali Sasvim sigurna ili Više nisam tvoja. Po prvi put otkako sam počela pamtiti što se sve događalo na Eurosongu, dogodilo se nešto što mi je potpuno novo – diskvalifikacija i izbacivanje iz članstva. Da, ovaj je tekst o Rumunjskoj.

Kad sam prvi put danas pročitala letimično vijest, samo sam se nasmijala jer mi apsolutno nije bilo za vjerovati da će nakon već određenog redoslijeda nastupa, nakon već plaćene participation fee, pa i već odrađenog nacionalnog izbora i vjerojatno rezerviranog hotela, EBU izbaciti jednu Rumunjsku koja je uz Rusiju, Grčku, Ukrajinu, BIH i Azerbajdžan od službenog uvođenja polufinala bila sa stopostotnom prolaznošću u finale. No eto, Rumunjske nema, pa u budućnosti možemo očekivati da NK Rijeka osvoji HNL, ali i da Dinamo uđe u nokaut fazu Lige prvaka. Jer eto, sve je moguće. No da sumiramo današnji dan.

Prema službenom priopćenju, EBU je odlučila uskratiti sve povlastice koje se vežu uz članstvo. Dakle, nema više ekskluzivih TV prava na neke sportske događaje (a uzmimo u obzir da smo u godini Olimpijskih igara u Rio de Janeiru i Europskog nogometnog prvenstva u Francuskoj) i još nekih pojmova koji nisu jasni mnogim laicima, i još važnije – nema sudjelovanja na svim natjecanjima pod ingerencijom EBU, među kojima je i Eurosong, koji je gle čuda za dva i pol tjedna. I normalno – drvlje i kamenje na EBU jer je dva i pol tjedna prije Eurosonga izbacio jednu sudionicu. No onda pročitate EBU-ino daljnje priopćenje u kojem stoji da od 2007. godine TVR ne uplaćuje članstvo (izuzev participacije za Eurosong), da od 2010. godine pokušavaju riješiti problem s rumunjskom vladom i da je taj dug narastao na oko 16 milijuna franaka. To je inače oko 14,5 milijuna eura, odnosno oko 108 milijuna kuna, koliko otprilike košta jedan elektronski mikroskop s punom opremom kojeg je jedno hrvatsko sveučilište dobilo preko europskih fondova. Oh, i da ne zaboravimo – kako su “zločesta gospoda iz EBU” slala nekoliko pisma rumunjskoj vladi koja je ta pisma izignorirala i koja bi vjerojatno ignorirala i buduća pisma da nije danas objavljeno izbacivanje s Eurosonga.

I sad bi se trebalo postaviti pitanje “tko je kriv”. Kako bi Boris Novković i Severina rekli, “ma zar je važno”? Jer svi prsti moraju biti uprijeti u nekoga. Jer u ovom neredu samo jedna osoba nije kriva za to, a ta je osoba na svoj račun neumorno putovala Europom, promovirala svoju pjesmu i davala intervjue često napornim eurovizijskim novinarima.

Prvo, u normalnom svijetu, pa čak ni u Hrvatskoj, ako ne platiš jedan ili dva računa, dobiješ opomenu ili ti prijete izbacivanjem na cestu, a kamoli da uspiješ nakupiti 16 milijuna franaka duga i prođeš “lišo”. Da, prvi krivac je TVR. Kako sam uspjela saznati od rumunjskih fanova, TVR čak i nije tako siromašna televizija. Pa kvrapcu, jedna TVM (moldavska televizija) plaća svoje članstvo na vrijeme! Uostalom, pa svake godine prije roka za prijevremenu prijavu za Eurosong na raznim portalima (jednom i na našem) izađe vijest da je rumunjsko sudjelovanje na nadolazećem Eurosongu u opasnosti zbog velikih dugova nacionalne televizije. Imaju li loše vodstvo koje si radije plate banket i janjetinu nego što plaćaju članstvo u EBU? Očito.

Po mom mišljenju, drugi krivac je rumunjska vlada. Pa ako je ministrica već dobivala pisma u kojem se traži rješavanje dugova javne televizije, pa čak joj je nuđena pomoć za to, pa valjda je u interesu da to počneš rješavati, a ne da se dobiva velika plaća za hvatanje zjaka! Osim ako joj stvarni razlog nije bio poslati javnu televiziju samo kako bi se tako riješili svih pripadajućih dugova ili ako ih stvarno apsolutno boli briga za vlastitu televiziju. Pritom zaboravljajući da su javni servisi često na jaslama države.

Treći, ali nikako najmanji krivac je EBU. Rumunjski slučaj mogao se riješiti prije nekoliko godina (barem bismo bili pošteđeni Cezara ili povratka Paule i Ovija), nitko nije silio EBU da čeka skoro devet godina za utajivanje svog duga. Pa čak i Jabba the Hutt je čekao puno manje vremena da mu Han Solo vrati dug prije nego ga je Darth Vader pretvorio u karbonizirani reljef za zid. I u ovih devet godina da se nitko nije sjetio upitati ih na sastancima šefova ili na samom natjecanju što je s uplatom? Također, tajming izbacivanja ne pogoduje “velikoj, zločestoj EBU organizaciji” jer izbaciti izvođača dva i pol tjedna prije natjecanja nije pošteno. Ovo sve se moglo izbjeći još u rujnu, dokad su trajale preliminarne prijave, ili se moglo pričekati da prođe Eurosong 2016. da se zabrani prijave za Eurosong 2017.

U ovom svom kažinu, najveća žrtva je ispao Ovidiu Anton, koji je već izjavio da će poduzeti legalne akcije. Čovjeka su izabrali da predstavlja svoju zemlju na Eurosongu, što je sanjao otkako se probio na rumunjsku glazbenu scenu. Novce koje je zaradio uzgojem pasa, uložio je u promociju svoje pjesme, a sada sjedi negdje doma, okružen svojim psima i obitelji ne vjerujući kako mu se život okrenuo u nešto manje od 24 sata. Možda mu to neće ništa značiti, ali barem su neki njegovi kolege izrazili želju da se Ovidiuu dozvoli da nastupi, makar kao gost.

When all things that have nothing to do with music effect an artist there is only one thing I can say : Unfair. I believe that the least that can be done now is to invite @ovidiuanton to perform as a guest during the final of #Eurovision Out of respect to all his efforts. #eurovision2016 #cometogether #Romania #Russia #repost_support

Fotografiju objavljuje Sergey Lazarev (@lazarevsergey) Tra 22, 2016 u 5:01 PDT

 I tako smo došli do kraja ovog izdanja mog osvrta. Što reći, koju posluku porati? Možda da su se sva tri krivca  za ovu situaciju (TVR, rumunjska vlada i EBU) upravo is…… (autocenzura) na ideju Eurosonga prilikom prvog izdanja – a to je ujedinjenje kroz glazbu. Žalosno je (opet) za konstatirati, ali novac u ovom društvu zbilja ima moć.